Rođena je u sedmom mjesecu, sa svega 1,5 kilograma, dok njen brat blizanac nije preživio.
– Druga beba je bila dječak i ja čitav život osjećam da u maminom stomaku nisam bila sama. Kad sam bila mala, uvijek sam crtala portrete na kojima je pola muški, a pola ženski lik. Tada nisam znala da sam imala brata blizanca. To sam saznala tek sa 12 godina – ispričala je pjevačica za Hit Informer.
Osim toga, Edita se osvrnula i na teško materijalno stanje porodice, zbog kog je do tog uzrasta spavala sa roditeljima u krevetu, dok su ona i njena sedam godina starija sestra Indira Aradinović Indi, takođe pjevačica, 2005. godine ostale bez brata.
– Znali smo da će do toga doći jer je brat imao teži oblik Daunovog sindroma, a ljudi sa tim problemom ne žive dugo. Preminuo je kad je imao 21. godinu. Tad ni komunikacija između mame i tate nije bila najsjajnija. Često su imali razmirica, pa su se, na našu sreću, razveli. Život nam je poslije toga bio ljepši – prisjetila se Aradinovićeva.
S obzirom na to da je razlika između sestre i mene bila velika, nisam mogla da joj zamjerim što nije obraćala dovoljno pažnje na mene. U tom dobu su mi bili potrebni razumijevanje, pažnja, razgovori koje nisam imala. Zbog svega potisnutog sam dobila želju da pomažem svima oko sebe, i to na način na koji bih voljela da je neko sa mnom razgovarao – nastavila je priču pjevačica.
– Zbog toga često imam osjećaj tereta čitavog svijeta na mojim leđima. To (prim.aut. Atlasov kompleks) je sindrom u kom imaš osjećaj da si za sve kriv i svima želiš da pomogneš. Radim na tome da sebe upoznam i shvatim zbog čega su se neke stvari desile, zašto imam potrebu da pomažem drugima, a zapostavljam sebe.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu