Zorica je bebi pružila krov nad glavom i postala hraniteljstka porodica, a nakon što je beba data na usvajanje ona je nikada više nije vidjela.
– Voljela bih samo da znam da je ona dobro. Ne moram čak ni da je vidim, ni da znam gdje je. Samo bih voljela da mi nekad neko samo javi da je ona dobro. To je jedna izuzetno teška i emotivna priča. Ništa nije trebalo da bude tako kako jeste. Pretpostavljam i da se ona ne zove onako kako smo je mi zvali. Zaista bih voljela samo neko da mi javi samo da je ona dobro, ali da to bude sto posto pouzdana informacija – rekla je pjevačica tada.
Djevojčica je još u bolnici dobila ime Aleksandra, a Zoričina porodica je to prihvatila i nastavila tako da je zove i kasnije.
– Ona je imala dva i po mjeseca kad sam je prvi put odvela kući. Ne znam šta da kažem zaista. To je bio jedan divan gest, ali ostavio je traga u našoj kompletnoj porodici. Prihvatiti dijete kao ravnopravnog člana i onda odjednom se presjeku sve veze. Mi nismo ispunjavali uslove za usvajanje. Moji roditelji nisu imali riješeno stambeno pitanje, tako da smo mogli samo u snovima da je usvojimo – rekla je pjevačica i dodala:
– Stupili smo mi u kontakt sa usvojiteljima i vjerovali da će ovo biti razlog da se makar jednom godišnje vidimo i čujemo sa njima. Ja ih ne krivim, možda ne žele da ona zna, možda su uplašeni, ko zna. Ali ja vjerujem da će sve doći na svoje i da će jednog dana, nekim čudnim putevima ona pronaći put do nas – rekla je ona tada.
Podsjetimo, Zorica je otvoreno govorila i o svojoj borbi sa porocima, piše Grand.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu