Pored njenog tijela spasilačke ekipe pronašle i “dnevnik iskušenja” koji je pisala najmanje 26 dana, od prvog dana nestanka pa sve dok nije izdahnula.
Džeraldin iz Brentvuda u Tenesiji, SAD, je prilikom planinarenja na Apalačkoj stazi skrenula sa staze i odmah shvatila da se izgubila. Ne gubeći nadu da se može vratiti na pravi put, najprije je počela da šalje poruke svom mužu. Međutim zbog gubitka signala, SMS poruke nisu bile isporučene. Shvativši da je prepuštena sebi, polako se mirila sa činjenicom da će umrijeti, zbog čega je došla na ideju da piše svoja svakodnevna iskušenja. Najprije zbog svog muža i kćerke.
Kako SMS poruke “U nevolji sam” i “Pozovi policiju, skrenula sam sa puta” koje je poslala svom mužu do njega nikada nisu stigle, on je nekoliko dana kasnije shvatio da nešto nije u redu, zbog čega je policiji prijavio nestanak svoje supruge.
24. jula 2013. godine, otišao je do policije i objasnio da je njegova supruga već nekoliko dana nedostupna. To je pokrenulo masovnu potragu službe čuvara Mejna i drugih agencija. Međutim, pored toga što su oko ovog slučaja intervjuisali više od desetine svjedoka i izvršili nekoliko pretresa, dvije godine nije bilo informacija o nesrećnoj ženi.
Njen suprug Džordž Largej rekao je upravnicima da se putovanje Apalačkom stazom od Džordžije do planine Katahdin u Mejnu nalazilo na njenoj listi želja, i da je sva srećna krenula sa saputnikom, ali je drugi planinar napustio stazu zbog hitnog porodičnog slučaja.
Njeno tijelo pronađeno tek nakon dvije godine
Tek više od dvije godine nakon što je nestala, u oktobru 2015, njene posmrtne ostatke pronašao je izvođač radova koji je sproveo istraživanje šumarstva na imovini u vlasništvu američke mornarice u gradu Redington.
Tijelo nesrećne žene pronađeno je u šatoru, a medicinski patolog je utvrdio da je umrla od gladi. Predmeti koje su pronašla pored nje uključivali su pastu za zube, bebi puder, komplet prve pomoći, kanap, papirnu mapu… Takođe, tu je bio i ugašeni telefon.
Pored ovih stvari, ono što je najprije pogodilo članove njene porodice a onda i čitav svijet bio je i njen dnevnik koji je pisala 26 dana – od dana kada je shvatila da nema pomoć i da će umrijeti do dana smrti – od 24. jula do 18. avgusta 2013.
“Biću mrtva sigurno, ali javite im”
Opisujući svaki svoj dan i na kraju svoja gladovanja i halucinacije, ono što je najviše pogodilo javnost jeste bio njen srceparajući posljednji zahtjev, iz 6. avgusta.
– Kada nađete moje telo, pozovite mog muža Džordža i moju kćerku Keri. Biće im drago da znaju da ste me pronašli, bez obzira koliko vremena da je prošlo. Biću mrtva sigurno, ali javite im obavezno – napisala je ona.
Služba čuvara u Mejnu objavila je više od 1.500 stranica dokumenata u vezi sa potragom za ovom ženom kao odgovor na zahtjeve nekoliko medijskih organizacija.
Upravnik Kris Makabe, koji je bio na licu mjesta, rekao:
– Ne postoji niko ko je želio da je vrati kući više od nas. Zaista potresna priča – priznao je on, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu