Kako za Blic priča i dalje potrešena S. K. incident se dogodio pred brojnim svjedocima u srijedu oko 20 časova na autobuskoj stanici koja se nalazi tik uz veoma prometnu saobraćajnicu na kojoj se ukrštaju Bulevari kralja Petra prvog i Oslobođenja.
Sjedila sam na klupi i čekala autobus. Zapalila sam posljednju cigaretu i odjednom se iza mene stvorio neki čovjek i tražio cigaretu. Izvinila sam mu se i rekla da mi je to bila poslednja, a on me je pljunuo i zamahnuo rukom da me udari – prisjeća se sagovornica nemilog incidenta.
Kaže da ni sama ne zna kako je uspjela da izbjegne udarac, te da je samo odskočila sa klupe i potrčala ulicom dozivajući pomoć.
Ali poslije prvobitnog šoka, uslijedo je novi – niko do prolaznika nije se odzavao njenim pozivima u pomoć.
– Na moje zaprepašćenje niko nije ni pokušao da mi pomogne. Okretala sam se, gledala prolaznike. Neki razbacani mladić me je samo pogledao i produžio, a jedan tata sa sinom samo je uhvatio dijete za ruku i produžio svojim putem. Ostali su ili gledali ili okretali glavu – u nevjerici priča S. K.
Dodaje da je u tom trenutku shvatila da je zaboravila tašnu na klupi te je izvadila telefon iz jakne, pozvala policiju i krenula da uzme tašnu vidjevši da je napadač odustao od potjere za njom.
– Sve se to zaista jako brzo dešavalo. Pozvala sam policiju, rekla šta se dogodilo, a zatim krenula po tašnu dok je napadač stajao sa strane. Odjednom je opet krenuo prema meni i ja sam ponovo povikala “Upomoć!”. Tek tada se tu stvorio jedan vojnik odnosno čovjek od preko pedeset godina u uniformi i uhvatio napadača. On se nije nešto opirao, valjda u strahu od vojnika koji je u isto vrijeme mene smirivao a njemu govorio: “Prekini! Ne mrdaj!”. Napadač se smirio i vojnik ga je pustio, ali ga je stalno upozoravao da se ne pomjera. U tom se pojavila i policija i uhapsila napadača – priča nam naša sagovornica žaleći što nije saznala ime vojnika koji ju je spasao kako bi mu se još jednom zahvalila.
Nakon što je dala izjavu rečeno joj je da će napadaču biti suđeno po ubrzanom postupku što se i desilo prije dva dana kada je izveden pred lice pravde.
Ona još dodaje da je policija maksimalno profesionalno uradila svoj dio posla i da su se za manje od dva minuta pojavili na mjestu incidenta.
U policiji su joj, kako nam je ispričala, rekli da to napadaču nije prvi ispad i da ga poznaju od ranije po istim krivičnim djelima.
– Rekli su mi da je on beskućnik kojeg s vremena na vrijeme neko tuži pa završi u zatvoru. Prosto nisam mogla da vjerujem da njemu ne može neko da stane na put. Sada je dobio dva mjeseca zatvora, ali to ispada za njega kao neka nagrada. Biće u toplom i imaće šta da jede dva mjeseca. To zaista nije rješenje – smatra sagovornica, ali i naglašava da je najviše boli to što joj niko nije pritekao u pomoć.
Dodaje da je upravo zato podjelila svoje iskustvo u jednog grupi na Fejsbuku gdje se susrela sa komentarima ljudi koji osuđuju taj događaj i isto izražavaju nevjericu što su prolaznici samo okretali glavu, ali je bilo i onih koji su komentarisali: “Pa, što mu nije dala cigaretu?”.
– Neki su mi u komentarima govorili da je trebalo da ga prebijem. Pa to nije rješenje. Uostalom, možda bih ja njega i uspjela da savladam, ali otkud sam ja znala da li on možda kod sebe ima nož? Da sam ga napala i ja bih postala nasilnik što ne želim. Takvim ljudima treba da se bave institucije, a ne građani. Mislim da građani treba drugima da priteknu u pomoć kada vide takve incidente, a ne da okreću glavu kao što su to sada radili. Evo i dalje ne mogu da povjerujem u to da mi pored toliko prolaznika niko nije pritekao u pomoć i zato bih još jednom htjela javno da se zahvalim vojniku koji me je spasao – poručuje revoltirana Novosađanka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu