Posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da je počinilac ubistva tinejdžer koji ima samo 14 godina.
Nažalost, ovo nije usamljen slučaj da je egzekutor, praktično, dijete koje je na samom pragu ili je tek zagazilo u srednju školu.
U ovakvim situacijama ne možemo da ne podsjetimo na slučaj iz maja prošle godine, kada je K.K. (13) u beogradskoj Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” ubio 10 i ranio osam ljudi.
Glavni akteri maloljetnici
Nakon toga, i Srpska i BiH su se suočile sa sličnim tragedijama, u kojima su glavni akteri bili upravo maloljetnici.
Podsjetimo, u junu lani G.M. (14) je u prostorijama OŠ “Lukavac Grad“ teško ranio nastavnika, nakon čega je uhapšen i smješten u dječiju psihijatrijsku bolnicu u Sarajevu.
U januar ove godine dječak (13) je nanio tjelesne povrede jednom od zaposlenika JU Dom za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla. Juče je učenik prvog razreda Srednje mašinske tehničke škole u Sarajevu pucao na učenika Srednje metalske škole, koji pohađa treći razred. Prije toga, u avgustu 2019. petnaestogodišnji dječak ubio je sedamnaestogodišnjaka u sarajevskom naselju Vojničko Polje…
Znakovi poremećaja
Psiholozi upozoravaju da svako devijantno ponašanje kod maloljetnika mora biti prepoznato i adekvatno tretirano, kako njihova nezrelost i nezadovoljstvo ne bi eskalirali u ovakve tragedije. Ističu da je kod mladih teško govoriti o jasnim motivima, te da je uglavnom riječ o pokušaju dospijevanja u centar pažnje na pogrešan način.
Kako za Srpskainfo kaže psiholog i ovlašćeni stalni sudski vještak psihološke struke Aleksandar Milić, znakovi poremećaja kod takve djece uvijek postoje.
– Kod njih su prisutna nezrelost, nepromišljenost, nedoraslost. Nisu u mogućnosti da odlože rasterećenje u nekoj ljutnji, u nekom afektu, u nekim svojim porivima. Zato idu impulsivno, imaju unutrašnji pritisak i potrebu rasterećenja – objašnjava Milić.
Maloljetnici bez empatije
Prema njegovim riječima, mladi u takvom stanju nemaju uvid u sopstveno ponašanje.
– To je, istovremeno, obilježje nezrelosti i patologije. Oni, jednostavno, nemaju empatije, pa produženo reaguju kao da su njihovi postupci opravdani. Kod njih nema kajanja kao kod odraslog čovjeka – ističe Milić i dodaje da maloljetni počinioci ubistava nemaju mogućnost predviđanja posljedica.
– U praksi sam se uvjerio da mladi izražavaju agresivnost i patologiju koje su već ispoljavali i u osnovnoj školi. Oni za to imaju predispoziciju, suočavaju se sa razvojnim teškoćama. Naravno da kod tih dječaka ima sociopatije ili psihopatije – naglašava Milić.
Preventivno djelovanje
Podsjeća na to da, kad se, na primjer, u medijima objavi slučaj suicida, za 5-6 dana imamo 5-6 suicida.
– Tako smo, od masakra u Beogradu, počeli češće da se suočavamo sa tragedijama u kojima su glavni akteri maloljetnici. Razmišljaju na način da, ako ne mogu postati poznati po dobrim djelima, onda će po zlim. Riječ je o dokazivanju, ali na jedan krajnje negativan način. Tačnije, ovdje imamo tendencu potvrđivanja identiteta i dospijevanja u centar pažnje na pogrešan način. Kasnije, oni kojima se sudi, osjećaju da su bitni – kaže Milić.
Objašnjava da u ovakvim slučajevima uvijek ima elemenata poremećaja ličnosti.
– Ti tinejdžeri nisu na vrijeme identifikovani. Znakovi poremećaja postoje, ali ne reagujemo. Onda oni agresivnost, ljutnju ili mržnju kanališu tako što nekoga ubiju. Primarna prevencija bi bila rad sa djecom u raznim radionicama, u koje bi bili uključeni i stručnjaci, a sekundarna terapijsko djelovanje kad se neki poremećaj uoči – poručuje Milić.
Bonus video
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu