Dodik smatra da, uprkos pandemiji virusa korona, Republici Srpskoj po svim parametrima ide dobro, da je stabilna i najmanje zadužena ekonomija u regionu. Napomenuo je da da će Republika Srpska ove godine imati oko tri i po do četiri odsto rasta, da je povećala plate i traga za mogućnostima da ih još poveća, da je povećan broj zaposlenih, povećan izvoz, a smanjen uvoz, ima pokrivenost uvoza izvozom i nije čuo da je to neko demantovao.
Slušajući ove Dodikove izjave reklo bi se da živimo u obećanoj zemlji, zemlji iz koje ljudi ne odlaze jer im je ovdje dobro i plaćeni su za svoj rad.
Svjestan je Dodik, kaže, da ljudi odlaze, ali smatra da treba reći i da je taj problem više vezan za one koji žele da odavde povuku ljude.
– Možda i drže nezavršenu priču o BiH da bi ovdje imali resurs da odlaze mladi, školovani ljudi u jednu Njemačku koja stari – smatra Dodik, te dodaje da to nije obećana zemlja, kako mnogi smatraju, da i tamo ima problema i biće ih jer “tako govori priroda stvari”, a ne što on tako želi.
On je naveo da sve druge ekonomije imaju veće zaduženje, kao i da će Srpska do kraja godine ponovo svesti zaduženje na 46 odsto, jer ga je u momentu kada je dobila novac preko Londonske berze povećala na 53 odsto.
Predsjednik DNS Nenad Nešić poručio je Miloradu Dodiku da ne treba da posmatra ekonomiju zemlje kroz svoj džep, već kroz narodni.
Nešić ističe da je jasno da Dodiku „dobro ide“, ali je narodu sve gore. To se najbolje vidi po činjenici da je, kako ističe Nešić, prosječna plata duplo niža od potrošačke korpe, dok 60 odsto radnika radi za manje od 600 maraka mjesečno, pa i ne čudi što je u posljednjih osam godina Republiku Srpsku napustilo skoro 200.000 mladih ljudi.
– Vašim vođenjem ekonomije ste mladima oteli budućnost i ako ovako nastavite, jedina Vaša zaostavština će biti Republika Srpska bez mladih – poručio je Nešić Dodiku.
Čak je i američki ambasador u BiH Erik Nelson u svom tekstu objavljenom na blogu Ambasade SAD upozorio lidere u BiH, koji prosperitet svojih građana i svoje zemlje stavljaju iza vlastitog bogaćenja i onog svojih porodica i prijatelja, da moraju biti spremni da se suoče s posljedicama.
– Kao što građani BiH i te kako znaju, korupcija predstavlja egzistencijalno pitanje. Visok stepen korupcije, te nesposobnost i nepostojanje volje pravosudnog sistema da istražuje, goni i adekvatno kažnjava počinioce koruptivnih radnji rezultovali su dosad nezabilježenim odlivom znanja, jer građani svih generacija odlaze u zemlje u kojima njihov uspjeh ne zavisi od ličnih poznanstava, nego od njihovog vlastitog talenta i poštenog rada – jasan je Nelson.
Putujući širom ove zapanjujuće zemlje, Nelson kaže da susreće mnoge njene građane koji kažu kako korupcija pogađa sve sfere njihovih života.
– Ovo su ljudi koji gaje duboka osjećanja prema svojim lokalnim zajednicama i svom domu i traže prilike da poboljšaju svoj život u BiH, ali se osjećaju spriječenim na svakom koraku upravo zbog endemske korupcije i sistema koji štiti korumpirane pojedince nauštrb poštenih građana. Ovi vrijedni ljudi osjećaju se bepomoćnim, suočeni sa stalnim podrivanjem vladavine zakona i demokratskih normi od strane dobro uvezanih, korumpiranih pojedinaca dubokih džepova, čiji uspjeh počiva na održavanju statusa kvoa, gdje ne postoji istinska vladavina zakona – precizirao je Nelson.
Navodi da opet i iznova, kada im se ukaže prilika da zauzmu stav i podrže ključne reforme, lideri u BiH to odgađaju, blokiraju ili tvrde da nije pravo vrijeme za to.
– Građani bi trebalo da zavape i pitaju: “ako ne sad, kad?” – smatra Nelson.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu