Iako su stručni timovi Centra za socijalni rad Banjaluka dali negativno mišljenje na ovo usvojenje, brat i sestra su u roku od mjesec dana bili odvedeni u Kanadu, gdje su prošli golgotu.
Niko do danas nije krivično odgovarao zbog katastrofalnih propusta oko usvojenja brata i sestre, ali i drugih propusta u radu CSR Banjaluka koje je sud u svojoj zadnjoj presudi taksativno nabrojao.
Posljednja i ujedno tužba kojom je bilo obuhvaćeno najviše tekstova objavljenih 2017. godine, presuđena je kao i dvije prethodne, u korist „EuroBlica“ i autora tekstova. Za razliku od prethodnih, u ovoj tužbi bivša direktorka Centra je teretila i dvije tadašnje stručne radnice Centra Dajanu Šipraga Zlojutro i Mariju Jakovljević koje su u kritično vrijeme jedine javno odlučile progovoriti o nezakonitim radnjama u Centru.
Osnovni sud u Banjaluci zauzeo je stav da Sladojevićka nije oklevetana u tekstovima pod naslovima „Nestali usvojeni brat i sestra“, „Kanađani traže raskid usvojenja“, „SIPA češlja usvojenje brata i sestre“, „Zlostavljaju štićenike i drže ih pod ključem“, „Sladojevićeva još ne zna gdje se nalaze brat i sestra“, „Direktorica bezakonje krije iza stručnih timova Centra“, „Ucjenjivani i ponižavani, u slučaju „Kanada“ tek svjedoci“, „Dokumentacija iz Kanade morala je biti u spisu“.
– Javne ličnosti kao što je u konkretnom slučaju u vrijeme objavljivanja spornih tekstova bila tužilac Vera Sladojević moraju trpiti veći stepen kritike u odnosu na privatne osobe, naročito kada se radi o pitanjima od javnog interesa, a standardima Evropskog suda za ljudska prava, javne ličnosti, uključući direktore ustanova izložene su pojačanoj kritici zbog uloge koju imaju u društvu. Predmetni tekstovi za koje tužilac tvrdi da predstavljaju klevetu, prema svom naslovu i sadržaju uopšte se ne odnose na tužioca Veru Sladojević, kao fizičku osobu, nego su usmjereni na informisanje javnosti o postupku usvojenja brata i sestre Severina i Svjetlane B. a isključivo se spominje i kritikuje Centar za socijalni rad Banjaluka kao javna ustanova- navodi se u obrazloženju presude Osnovnog suda Banjaluka.
Samo za posljednju tužbu, Sladojevićka je dužna platiti 29.000 maraka na ime troškova.
Dajana Šipraga Zlojutro izjavila je za Srpskainfo kako je svjesna da je presuda u korist radnika koji se drzne da radi svoj posao u skladu sa savješću i privilima struke, na nivou statističke greške.
– Međutim, to ne umanjuje zadovoljstvo ovom presudom- izjavila je Šipraga Zlojutro.
Autor tekstova o usvojenju brata i sestre Nikola Morača podsjetio je da je u kritično vrijeme otkriven niz nezakonitosti u radu Centra za socijalni rad Banjaluka, ali da nijedna od tih nezakonitosti nije pretvorena u optužnicu.
Istražujući postupak usvojenja maloljetnih brata i sestre Morača podsjeća da je jedino na zatvorena vrata nailazio u Centru što je samo podgrijavalo sumnje da nešto ozbiljno nije bilo u redu, a što se na kraju ispostavilo tačnim.
– Mi novinari smo navikli na tužbe i one su sastavni dio našeg posla. Slučaj usvojenja brata i sestre iz Banjaluke koji su odvedeni u Kanadu je i u ovom parničnom postupku otkrio kako je dvoje djece u svega mjesec dana prošlo kompletan proces usvojenja i dati su rođaku koji ih je odveo u Kanadu gdje su oboje prošli golgotu. Djeca su odvedena preko noći, iako su stručni radnici Centra u to vrijeme dali negativno mišljenje. Nisu brat i sestra bili jedini propusti, tu je i postupak usvojenja jedne bebe koja je pored toliko mladih bračnih parova nečijom odlukom, a znalo se i čijom, data tadašnjem visokopozicioniranom političaru u poznim godinama života. Stručni radnici Centra dali su negativna mišljenja kako za postupak usvajanja brata i sestre tako i za tu bebu, ali ih nadležni nisu slušali. Nisu ih slušali ni oni koji su ovakve nezakonite propuste trebali goniti krivično, kako više nikada i nikome ne bi slično palo na pamet- istakao je novinar Morača.
Dodao je kako su prema posljednjim informacijama sa kojima raspolaže brat i sestra i dalje u Kanadi i da su dobro.
– Hvala na prvom mjestu Aleksandri Jokić, hrabroj djevojci i najbližoj rodici Severina i Svjetlane koja je prije osam godina pokucala na sva moguća vrata kako bi otkrila gdje se nalaze njeni najmiliji. Hvala poštenim i hrabrim radnicama Centra za socijalni rad Banjaluka koje su kao i veliki broj njihovih kolega u kritično vrijeme takođe prolazili golgotu, samo zbog toga što su pošteno i savjesno radili svoj posao- naveo je Morača zahvalivši se ujedno i Osnovnom sudu u Banjaluci i postupajućem sudiji koja je kako kaže pokazala hrabrost, te svim advokatskim timovima koji su zastupali tužene u sporu, odnosno advokatima Svetozaru Bajiću, advokatskoj kancelariji Kremenović-Mikanović-Labotić i Draganu Tolimiru.
Za kraj, možda novinarskom poslu u BiH, a posebno Republici Srpskoj, najveći vjetar u leđa daje upravo Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, a posebno stav Evropskog suda za ljudska prava u presudama, prema kojima se sloboda izražavanja odnosi i na informacije i ideje koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiravaju državu ili neki dio njenog stanovništva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu