Planirano je da se na mjestu gdje je bila njihova kuća uredi park, postavi spomen obilježje a od naredne godine u njihovom rodnom gradu tradicionalno organizuje skup o značaju Čubrilovića za srpsku nauku i istoriju. Zoran Adžić, načelnik Gradiške smatra da Čubrilovićima u rodnom gradu treba odati počast koju zaslužuju.
-Na mjestu gdje je bila njihova kuća, postavićemo trajno i originalno obilježje. Za taj korak tražimo urbanističko rješenje. U okviru ovog projekta snimićemo dokumentarni film o Čubrilovićima te osmisliti tradicionalne programe koji nove generacije treba da podsjećaju na ovu znamenitu porodicu kazao je Adžić.
Ovu ideju podržao je i Nedeljko Čubrilović, predsjednik NS RS prilikom nedavne posjete Gradišci. On je posebno naglasio istorijsku ulogu Veljka Čubrilovića, bivšeg pripadnika “Mlade Bosne” od čijeg pogubljenja, zbog učešća u atentatu na austrijskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda 28. juna 1914. se 3. februara navršilo 104 godine.
On je na taj dan 1915. godine, obješen u Sarajevu. Veljko Čubrilović je rođen 6. juna 1886. godine u Gradišci. Školovao se i radio u Novom Sadu, Somboru, Tuzli, gdje se oženio Jovankom Adamović.
Bračni par Čubrilović 1910. godine došao je u Priboj, gdje je Veljko učiteljevao. U tom mjestu rođena je njihova kćerka Nada. Pored rada sa đacima, razvio je veliku aktivnost medju omladinom i odraslim mještanima Priboja i okoline. Veljko je bio član “Mlade Bosne” i veza između njenih pripadnika i Srbije. Oružje za izvršenje atentata su Gavrilo Princip i Trifko Grabež prebacili iz Srbije do Tuzle i dalje, put Sarajeva, preko Veljka Čubrilovića i njegovih prijatelja Mitra i Neđe Kerovića i Cvijana Stjepanovića, zapisali su istoričari.
Veljko je uhapšen u Priboju, 8. jula 1914. godine. U sarajevskom zatvoru proveo je osam mjeseci, gdje je osuđen na smrtnu kaznu vješanjem. Noć pred smrt, Veljko je svojoj porodici napisao pismo. Original je spaljen po naredbi suda, ali ga je tamničar prepisao.
“Kada primiš ovo pismo, moj duh lebdjeće nad Tobom i našim čedom, milom Nadom. Tvoj Veljko ostaviće ovu “dolinu suza”, a ništa nema da ostavi tebi, mila moja, i našem djetetu, nego svoju neizmjernu ljubav prema nama. Dušo, poslednja moja misao biće upućena vama, mojim najmilijima. Ne tuguj mnogo, ne žalosti se.
Tako je moralo biti. Preda mnom na stolu leže slike Tvoje i Nadine, ja vas ljubim, a neki unutrašnji glas mi šapće, da će vas poslije moje tragedije pratiti sreća i blagoslov Božji. Budite sretni, a vrijeme će izlečiti i ovu tešku ranu. Mila moja ja poznajem život i predviđam da ćeš ti hrabro koračati kroz njega i krčiti trnovite staze kojim ćete stupati. Ali dušo, ako bi put bio isuviše trnovit da ne bi dostojalo Tvoje snage da ga krčiš, potraži druga koji će Te razumjeti, kao što sam Te ja razumijevao, pa s njime udruži svoj život. Od mene, neka Ti je prosto. Ti si zaslužila da budeš sretna. Kada naša Nada odraste i mogne razumjeti, ispričaj joj sve o njenom ocu. Držim da će me razumjeti i oprostiti svome ocu što je osirotila. Da, ja tražim i molim njen oproštaj, jer nisam prema njoj izvršio roditeljsku dužnost. Ti ćeš reći milom čedu: tvoj tata je tebe volio više nego svoj život, ljubio te i nosio kada si bila mala, o tebi je mislio i dan i noć. Neizmjerno vas voli i ljubi vaš tata. Neka vas Gospod blagoslovi. Molite se njemu, da mu bude milostiv.” Smrtna kazna izvršena je 3. februara 1915. godine.
Vaso jedini preživio robijanje
Najmlađi učesnik Sarajevskog atentata bio je Veljkov mlađi brat Vaso, kasnije poznati doktor istorijskih nauka i akademik. Osuđen na dugogodišnju robiju, izdržao je sve muke i patnje austrijskih kazamata i bio jedan od malog broja preživjelih učesnika atentata.
Tako su braća Veljko i Vaso Čubrilović, upisali se u vječnu listu revolucionara i boraca za srpsko nacionalno biće i slobodu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu