Prijeko im je potrebna nova, kao i deke i hrana.
Veoma je teško. Moja četvoročlana porodica noć je provela u jednom malom vrtu tu u blizini. Skupili smo se oko vatre. Jedan dobri vojnik mi je dao ovu deku – rekla je mještanka Drača, Fadma.
Deke, hranu i druge potrepštine, očekuju i drugi. Redovi ispred improvizovanih centara za pomoć sve su duži.
– Registrovao sam se u opštini, ovo je taj papir. Ali niko ne želi da mi objasni kako da je dobijem. U nevolji sam. Pogledajte moj dom, uništen je – rekao je Blerim.
– Što se tiče pomoći, sramota me je da moram otići po komad hljeba. Nismo dobili svu pomoć koju smo tražili, na primjer nemamo deka. Nije nam potrebna flaširana voda – kazao je Rustem Nezemeri, mještanin.
Albansko tlo polako se smiruje, no strah u građanima ne prestaje. Ne od samog podrhtavanja tla, koliko od pogleda na uništene domove.
– Veoma smo napeti. Gubimo se čak i kada idemo po hranu. Dok jedem kašika se trese u ruci. Eto toliko sam lose – rekao je Ibrahim.
Više nade za pronalazak preživjelih nema. Spasilačke ekipe iz regiona koje su pomagale u tome, napuštaju Albaniju.
– Nažalost, u ovakvim situacijama, ovim akcijama, najbitnija su prva 24 sata. Nakon toga je teško da ćete pronaći živu osobu. Pas je tražio i radio, reagirao je na svim radilištima, mjestima gdje smo ga pustili. Iako ne radi na mrtve prepoznao sam promjenu u ponašanju i potvrdili smo s njim, kao i sa ostalim psima sumnje na neke lokacije na kojima su kasnije izvučene žrtve – rekao je Igor Goreta, član Udruge za obuku potražnih pasa.
Po okončanju potrage za preživjelima, ostala je nemjerljiva bol, tuga i gorčina. No, svjesni su Albanci da se svakodnevni život polako mora početi normalizirati. No, nikome još nije jasno kako. Kako prevladati strah, nastaviti dalje, bez snova i nadanja koji su ostali pod ovim ruševinama.
(N1)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu