U aprilu je Trampova administracija iznijela ideju da bi mogla priznati da je Krim pravno dio Rusije kao dio sporazuma o okončanju rata u Ukrajini.
– To je veoma opasan presedan ako se takve stvari uopšte nađu na dnevnom redu mirovnih pregovora – upozorila je Irina Marčuk, vanredna profesorka međunarodnog krivičnog prava na Univerzitetu u Kopenhagenu dodajući da to ne bi trebalo da bude tema razgovora.
Ovdje je u pitanju princip koji upravlja međunarodnim odnosima još od kraja Drugog svjetskog rata – da se granice ne mogu mijenjati silom.
Poruka da “sila stvara pravo” odnosila bi se ne samo na Rusiju, već i na kinesku prijetnju da će zauzeti Tajvan, kao i na zemlje za koje je Tramp razmišljao da bi SAD mogle da anektiraju: Grenland, Kanadu i Panamu.
– To oblikuje način na koji razmišljamo o pravilima – rekao je Lauri Malkso, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu u Tartuu, Estonija.
– Gdje ovo postavlja presedan? Postaje teže kritikovati neku srednje jaku silu ako pokuša nešto slično u svom susjedstvu, jer mogu da pokažu na ovaj primjer i kažu: ‘Pogledajte šta se tamo desilo – zašto ja ne bih mogao isto?” – smatra on.
“Ključni pravni presadan”
Rusija pokušava da legalizuje svoju aneksiju i burno reaguje na svaki neuspjeh. Kada je Međunarodni krivični sud (MKS) okarakterisao ruske postupke na Krimu kao okupaciju, Moskva je napustila to tijelo 2016. godine.
Rusija insistira da je zvanično priznanje Krima – koji je od 2014. pretvorila u veliku vojnu bazu – ključno za rješavanje njenog rata protiv Ukrajine. U neuspjelim mirovnim pregovorima s Kijevom nakon sveobuhvatne invazije 2022, Rusija je zahtijevala da Ukrajina prizna Krim kao dio Ruske Federacije.
U međuvremenu, Ukrajina vodi pravnu borbu protiv ruske agresije pred međunarodnim sudovima još od 2014. godine, dobijajući nekoliko presuda koje potvrđuju da su Krim – kao i dijelovi istočne i južne Ukrajine – privremeno i nelegalno okupirani.
Presuda Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) iz 2021. godine ustanovila je da je Rusija odgovorna za kršenja ljudskih prava na Krimu – uključujući mučenje, nezakonito pritvaranje i prisilne nestanke.
Ova presuda je postavila ključni pravni presedan, priznavši da je Moskva faktički silom preuzela kontrolu nad poluostrvom 27. februara 2014. godine, a ne putem pravno upitnog referenduma u martu iste godine, kako Rusija tvrdi.
To isto pravno stanovište – da je Rusija nelegalno okupirala ukrajinsku teritoriju – čini osnovu i za druge važne optužnice, uključujući i one za prisilnu deportaciju ukrajinskih građana. Priznavanje da Krim legalno pripada Rusiji potkopalo bi te napore.
– Ako bi Rusija imala suverenitet nad tom teritorijom, sud ne bi razmatrao takva kršenja – napominje Darja Sviridova, pravnica iz Kijeva porijeklom sa Krima, koja se dugo bavila slučajevima vezanim za Krim.
– Ta kršenja su indikatori koji nam kroz pravne institucije zapravo govore da to nije teritorija Rusije – dodaje.
U praktičnom smislu, to bi značilo da politike poput prisiljavanja Ukrajinaca da prihvate ruske pasoše ili deportacije ukrajinskih građana u zatvore hiljadama kilometara daleko u Rusiji više ne bi bile pravno osporive, kaže Sviridova.
Rusija bi bila viđena kao suverena vlast, koja ima pravo da sprovodi ustavne promjene i nameće državljanstvo – sve dok te radnje poštuju osnovna ljudska prava, dodaje Mario Paskvale Amoroso, pravni pomoćnik u Međunarodnoj komisiji za pravo Ujedinjenih nacija.
Ukrajinske pravne inicijative nisu imale samo za cilj odgovornost – već i razotkrivanje propagande Kremlja, uključujući tvrdnje da je Krim pripojen Rusiji aktom samoopredjeljenja, ili da Rusija samo štiti ruske govornike. Tokom saslušanja pred ESLJP-om prije 2022. godine, Rusija se više puta oslanjala na te narative, kaže Mararita Sokorenko, predstavnica Ukrajine pred sudom.
– Naši sudski postupci služe utvrđivanju pravih činjenica. To je borba ne samo za pravdu, već i za istinu – rekla je ona.

Rusija je prvi put osvojila Krim 1783. godine pod Katarinom Velikom i držala ga do 1956. kada ga je sovjetski lider Nikita Hruščov poklonio Ukrajini – odluka koju je predsjednik Rusije Vladimir Putin osudio.
Krim je, zajedno sa ostatkom Ukrajine, glasao za nezavisnost na referendumu 1991. godine i imao je status autonomne republike u okviru Ukrajine sve dok ga Rusija nije zauzela 2014, nakon uličnih protesta koji su svrgnuli prorusku vladu u Kijevu.
Ako Rusija dobije pravno priznanje svoje vlasti nad Krimom, naročito retroaktivno od 2014, “to bi značilo da su svi zvanični akti koji su se desili tamo na Krimu pripisivi Rusiji, i više ne bi imali veze sa Ukrajinom”, kaže Jan Vuters, profesor međunarodnog prava na KU Leuven u Belgiji.
– To bi moglo da legitimizuje poteze ruske vlade tamo – dodaje Vuters.
“Ukrajina odlučno odbacila ustupke po pitanju statusa Krima”
Uz sve veći pritisak za mirovne pregovore, Ukrajina je javno i odlučno odbacila bilo kakve ustupke po pitanju statusa Krima.
– Ovdje nema o čemu da se razgovara. To je protiv našeg ustava – rekao je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski kao odgovor na Trampove izjave.
– Ovo je naša crvena linija: nema priznanja – rekao je Anton Korinevič, ukrajinski ambasador za specijalne misije i predsjedavajući osnovne grupe za uspostavljanje Specijalnog tribunala za zločin agresije, za “Politico”.
Taj čvrst stav prema Krimu ukršta se sa širim pravnim naporima da se Rusija pozove na odgovornost. Evropske države su ranije ovog mjeseca objavile osnivanje novog specijalnog tribunala koji bi Ukrajini mogao da pruži novu pravnu osnovu za osporavanje ruskih postupaka u okviru međunarodnog prava.
Tribunal bi trebalo da počne s radom već sljedeće godine, a fokusiraće se na procesuiranje zločina agresije. Ključno pitanje je vremenski okvir – da li će se baviti samo sveobuhvatnom invazijom iz februara 2022, ili će uključiti i ruske postupke počev od aneksije Krima 2014?
Korinevič je nagovijestio da će se tribunal baviti i ranijim događajima.
– Za Ukrajinu je oduvijek bilo jasno, i to je naš čvrst stav, da je agresija počela 2014. godine. Veoma je važno da tribunal može da obuhvati događaje koji su se desili prije 2022 – rekao je.
Tribunal će biti pod okriljem Savjeta Evrope. Međutim, kao znak zaokreta politike pod Trampom, Sjedinjene Američke Države su povukle svoju podršku, smanjile učešće u međunarodnim pravnim naporima i čak podržale Moskvu u dvije nedavne rezolucije Ujedinjenih nacija u vezi sa ratom.
Ovaj zaokret u poziciji SAD ima veliku težinu. Na globalnoj sceni međunarodnog prava, potezi sile poput SAD da dovede u pitanje odgovornost za rat ili da razmotri priznanje Krima kao ruskog mogli bi imati ozbiljne posljedice, kako političke, tako i ekonomske, potkopavajući krhki međunarodni konsenzus.
– Sa pravne tačke gledišta, Krim ostaje okupiran, ali politički narativi jednog od ključnih aktera koji je podržavao teritorijalni integritet (Ukrajine) će se promjeniti, ekonomski narativi će se promjeniti i, naravno, sve to će izvršiti veliki pritisak na konsenzus velikog broja zemalja. To će uticati na političke rezolucije međunarodnih organizacija, poput UN rekla je Sviridova.

U kratkom roku, kompanije koje su pod sankcijama EU mogle bi pokušati da se vrate i posluju na Krimu, rekla je Sviridova. Na duži rok, to bi moglo da potkopa međunarodno pravo.
– Očigledno je da će ovo biti presedan i iskušenje za druge zemlje da svoje teritorijalne pretenzije ostvaruju silom – dodaje.
Prvi koji će ispaštati zbog ovih promjena, upozorio je bivši politički zatvorenik s Krima Nariman Dželjal, biće oni koji i dalje žive pod okupacijom. Dželjal, sada ukrajinski ambasador u Turskoj, uhapšen je na Krimu 2021. godine nakon što je učestvovao na Krimskoj platformi u Kijevu – velikom diplomatskom naporu Ukrajine da učvrsti međunarodni konsenzus da je Krim dio Ukrajine. Oslobođen je prošle godine u razmjeni zarobljenika i ogorčen je što je cilj zbog kojeg je bio u zatvoru sada potkopan.
– To je ogromna uvreda za one koji su na Krimu. Ostaviti teritoriju i ukrajinske građane pod okupacijom znači nastavak represije. Ako Tramp uradi ono što je najavio, to nije samo užasno s aspekta globalne politike, to je užasno za konkretne ljude – rekao je.
Dželjal vjeruje da bi svaki takav kompromis u ime okončanja rata bio uzaludan.
– Čak i ako SAD priznaju Krim kao ruski, to neće zaustaviti Putina, jer njegov cilj nije Krim – on je mnogo veći”, zaključio je Dželjal za “Politico”, a prenosi “Telegraf”.
.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu