Po vokaciji je automehaničar i varilac, a zanimljivo teški kovčki čekić prvi put je uzeo u ruke prije osam godina, kada je otkrio svoju buduću profesiju.
Baš kao u filmu, u pitanju je bila opklada sa prijateljima.
– Svidjela mi se ta plastičnost materijala koja je trajna što je jako bitno. Radio sam prije toga drvo koje zahtjeva mnogo toga. Ovo je trajno, kada se uradi – to je to! Iz te ovnove glave je poteklo sve ovo ostalo – navodi Slađan Janjić, kovač iz Kikinde.
To su prava umjetnička djela i na pitanje koliko je lako, odnosno teško to raditi odgovara: “Jako teško. Ovako sve izgleda lako kada se radi, kada me gledaju ljudi, al’ Boga mi nije lako.”
Kovački čekić ima pet kilograma, ali je za Slađana fini instrument za tanane kreacije od gvožđa. Tvrdi da ne postoji forma koja se ne može na ovakav način izraditi. Ruže, grozdovi i vinova loza od metala, kapije, postolja, ukrasi, neobični poštanski sandučići, kao i jedan zmaj. Obično u banatskim dvorištima vas dočekuje pas, a ovdje zmaj.
– Zmaj je inspiracija. Dolaze mušterije i pitaju šta mogu da namjestim od metala. Kad kažem sve malo me čudno gledaju i misle da se samo hvalim. Zmaja sam namjestio i biće mi reklama za firmu, ispred, da vide da stvarno sve što može da se kuje ja mogu da namjestim – kaže Slađan Janjić, kovač iz Kikinde.
I zaista, iskoristio je svoje predznanje iz tehničkih nauka i sam napravio većinu opreme u svojoj radionici koju je u Kikindi otvorio prije šest godina.
– Aparati su kupljeni, a što se tiče mašina za potrebe ove kovačke radionice koja pretežno iziskuje ručni rad, jer kovanje nije nije kao nekad, tempo kovanja mora biti brži da bi zaradilo. Tako da mašine sve sam sam pravio – objašnjava Slađan Janjić, kovač iz Kikinde, prenosi RTS.
Kovački oganj, nakovanj i usijano gvožđe Slađanova je kancelarija, voli izazove u poslu, a problem mu je samo u tome što se zbog opterećenja čekićem ručno može raditi svega tri sata dnevno. Nema vremena da sve zamisli pretoči u trajna umjetnička djela.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu