Svečanost je otvorio audio zapis iz zvučnog arhiva Radio Beograda gdje Desanka Maksimović razgovara sa novinarom Milošem Jevtićem.
– Vjerujem u proljeće, ljubavi i njegove bujice, vjerujem u nebesa ljepote, vjerujem u praskozorja, u slutnje, strijepnje, u prizvuke, u sjećanja na djetinjstvo, na radost… – izjavila je tada Maksimović.
O knjizi su, osim autora, govorili i upravnica Zadužbine “Desanka Maksimović” Svetlana Šeatović i profesorka Filološkog fakulteta Mina Đurić.
Suvajdžić je izjavio da je knjiga simbol njegove duboke odanosti srpskoj pesnikinji i prilika da se okupi “krem ozbiljnih ljudi” koji se bave likom i djelom Desanke Maksimović.
– U knjizi su istaknuta izvanredna tumačenja velikih pjesnika i istoričara, a posvetio sam je profesoru Slobodanu Ž. Markoviću koji je utemeljio institucionalno sjećanje na nju – objasnio je autor.
Suvajdžić je naglasio da poezija koju je Maksimović ostavila srpskoj kulturi ima posebnu moć.
– Desanka je vrsna pjesnikinja, elitistička pjesnikinja i pjesnikinja naroda. Pokazala je da poezija može da pomjeri planine – dodao je Suvajdžić.
On je istakao da u književnom stvaralaštvu Desanke Maksimović postoji “toliko slojeva” da je nemoguće iscrpeti načine tumačenja njene poezije.
– Posebno se ističe pjesma o zmiji, gdje Desanka promišlja o čovjekovoj prolaznosti kroz naraciju o zmiji. Na taj način ona pjeva metafiziku ljudskog postojanja – rekao je Suvajdžić, dodajući da se naslov knjige nametnuo kao poziv da ljudi u svemu što se dešava pronađu smisao i ljepotu.
Šeatović je objasnila da Suvajdžićeva monografija sadrži 12 naučnih studija koje su nastajale decenijama.
– Riječ je o fokusiranju na istraživanje folklornog i mitskog kroz poeziju i prozu, a u nekim dijelovima čak i kroz poeziju za djecu – objasnila je ona.
Prema njenim riječima, Suvajdžić je u monografiji primijenio sva svoja znanja vezana za mitsko i folklorno.
– Centralna studija posvećena je fenomenu zmije gdje je predstavljen opis biljnog i životinjskog svijeta i njena lična interakcija kroz različita svjedočanstva. Maksimović je, rekla bih, razumjela taj nemušti jezik – ocijenila je Šeatović.
Ona je objasnila da je Maksimović, po tumačenju Suvajdžića, zmije, biljni i životinjski svijet predstavila humanim bićima.
– Zmija nije zlo biće već biće koje spaja mušku i žensku stranu. Desanka je umjela na čudesan način da razgovara sa biljkama i životinjama. Suvajdžić je prepoznao najdublje veze sa prirodom, sa zmijom. Ti kontakti koji se uspostavljaju kroz poeziju, oni se poslije nadograđuju na ono što se zove ‘rodoljubiva poezija Desanke Maksimović – objasnila je Šeatović.
Đurić je, kao stručnjak za književnost 20. vijeka ocijenila naučni rad profesora Suvajdžića kao “stvaralački i izuzetan omaž srpskoj pesnikinji”.
– U kontekstu onoga što je izuzetno važno u naučnom radu profesora Suvajdžića jeste povezivanje mitskog, a tu je i izuzetan pristup u gradnji naučnog teksta. Suvajdžić je svestrana ličnost i sve to se utapa u ono što je kvalitet ovog naučnog rada – naglasila je ona.
Đurić je dodala da je u knjizi zapaženo mnogo otkrivalačkih momenata, posebno se osvrnuvši na studije posvećene “Krvavoj bajci” i “Gračanici”.
– Radi se o lirskom uznošenju u nebo, o hrišćanskom motivu rađanja i smrti. Opstanak jednog naroda mjeri se očuvanjem kulturne baštine, bez duhovnog posjeda, svaki posed je izlišan… – citirala je Đurić Suvajdžićevu monografiju.
Izdavač je Matična biblioteka “Ljubomir Nenadović” iz Valjeva, prenosi b92.