Danas, sa 78 godina, Čoi ponovo traži pravdu i nada se da bi njen slučaj mogao da označi prekretnicu u zaštiti žrtava seksualnog nasilja, piše CNN.
To se dogodilo jedne proljećne večeri, kada je Čoi prišla čovjeku koji je pitao za smijer. Nakon kraće šetnje, pokušala je da se udalji, ali ju je muškarac oborio na zemlju i pokušao da je siluje. Uspjela je da ga ugrize za jezik i pobjegne.
Sramna presuda
Dvije nedjelje kasnije, muškarac, čije ime nije objavljeno, upao je u njen dom sa prijateljima i prijetio njenom ocu. Iako je policija priznala da se radilo o samoodbrani, tužioci su odbacili Čoinu optužbu za pokušaj silovanja i umjesto toga optužili je za napad.
Presuda je bila oštra: Čoi je osuđen na 10 mjeseci zatvora i dvije godine uslovno. Čovjek je dobio šest mjeseci zatvora i godinu dana uslovne, ne zbog pokušaja silovanja, već zbog prijetnji i provale.
Društvo koje je ćutalo
Južna Koreja je 1960-ih bila izuzetno patrijarhalna. Na žene se gledalo kao na podršku muškarcima, bilo kao radnice ili žene, a seksualno nasilje često nije imalo ni zakonsku definiciju. U to vrijeme nije postojala riječ za „nasilje u porodici“, a fizičko i seksualno zlostavljanje žena je prihvaćeno kao „privatna stvar“.
„Društvo nije posmatralo žene kao subjekte sa pravima, posebno kada je u pitanju seksualno nasilje“, rekao je sociolog Chung Chin-sung sa Nacionalnog univerziteta u Seulu.
Čoi je tokom istrage i suđenja pitana da li bi pristala da se uda za napadača, jer ga navodno nijedna druga žena ne bi željela sa pola jezika. Takođe je bila primorana da se podvrgne testu nevinosti, čiji su rezultati objavljeni.
Tek osamdesetih godina prošlog vijeka u Južnoj Koreji su počele prve organizovane inicijative za ženska prava. 1983. godine otvoreno je prvo savjetovalište za žene, a kampanje protiv seksualnog nasilja su ojačale 1990-ih, posebno u kontekstu priznavanja žrtava japanskog ratnog seksualnog ropstva. Snažan podsticaj došao je 2018. sa globalnim pokretom #MeToo, koji je u Južnoj Koreji doveo do strožih zakona i većeg društvenog pritiska da se zaštite žrtve.
To je ono što je navelo Čoi da zatraži ponovno suđenje 2020. godine, ali je sud u Busanu odbio njen zahtjev, navodeći „okolnosti tog vremena“.
Uspjeh poslije šest decenijaOna je pokrenula proteste ispred Vrhovnog suda, uz podršku nevladine organizacije Korea Vomens Hot-Line i više od 15.000 potpisa građana. Svakog dana jedan aktivista je stajao ispred suda, ukupno 42, u znak podrške.
U decembru 2023. Vrhovni sud joj je konačno dao šansu: prihvatio je zahtjev za ponovno suđenje, smatrajući njeno svedočenje verodostojnim i doslednim. Slučaj je vraćen na ponovno suđenje u Busan, gdje je prvobitna presuda izrečena 1965. Svaka kap vode se istroši na kamenu. Kada sam čuo presudu, viknula sam: ‘Konačno!'”, rekla je Čoi na konferenciji za novinare.
Čoin slučaj postao je simbol borbe za priznavanje prava žena da se brane od seksualnog nasilja. Zanimljivo, iako se njena presuda decenijama smatrala nepravdom, ona se i dalje u udžbenicima pominje kao primjer „preterane samoodbrane“.
Ako nova presuda bude oslobađajuća, to bi moglo otvoriti put za redefinisanje zakona o samoodbrani u kontekstu seksualnog nasilja i zaštite budućih žrtava, piše Indeks.
U pismu Vrhovnom sudu, Čoi je rekla: “Pravo na odbranu, prepoznavanje ko je žrtva, a ko napadač, je temelj pravednog društva. Bez njega žene neće moći da se zaštite.”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu