Veselinka je prvi put svjedočila prvi put i to radi utvrđivanja sinovljevog duševnog stanja, s obzirom na to da je Apelacioni sud ukinuo prvostepenu presudu kojom je Vladan osuđen na 30 godina robije, i naložio ponovno suđenje baš iz razloga sumnje u njegovu uračunljivost.
– Prvi put je pokušao da se ubije u drugom razredu osnovne škole kada je skočio sa visine od sedamnaest metara. Pokušao je još jednom da na istovijetan način oduzme sebi život ali je i tada prošao samo sa manjim povredama. Najgore mi je bilo kada se trovao lijekovima, tada mi je rečeno da postoji mogućnost da se ne probudi. Žao mi je što su ljekari minimizirali te događaje zbog čega nije adekvatno liječen. Jedan doktor mi je rekao:
– Nije mozak srce pa da ga izvadimo i zamijenimo – rekla je Veselinka, piše Telegraf.
Istakla je da je Vladan brižljiv sin, omiljen u komšiluku, da je obavljao razne poslove uključujući i ikonopis od kojih se izdržavao.
– Nikada nije ispoljavao agresiju ni prema kome, nisam znala da koristi narkotike. Često je odsustvovao ali ga nisam pitala gdje ide jer sam znala kakvog je seksualnog opredjeljenja, te sam pretpostavljala da zbog toga odlazi od kuće – rekla je svjedok.
Andrija Ivić, zamjenik Višeg javnog tužioca u završnoj riječi je zatražio da se Grahovcu izrekne 40 godina zatvora, što je maksimalna kazna predviđena zakonom koji je važio u vrijeme Jeličinog ubistva.
– Nesporno je utvrđeno da je optuženi došao u Niš da bi opljačkao Jelicu za koju je znao da prima vojnu penziju. Preduzimao je racionalne radnje, kupio je nož i ponio čekić. Iskoristio je njeno povjerenje, jer ga je poznavala s obzirom na to da je kao student živio u njenoj zgradi, te mu otvorila vrata. Kada je lišio života, obavio je premetačinu i uzeo joj novac. Nastavio je da se svrsishodno ponaša i nakon zločina, uklanjao je tragove, skrivao lice od nadzorne kamere i zatražio pomoć u Kliničkom centru zbog posjekotine koju je zadobio dok je ubijao Jelicu – objasnio je stav tužilaštva Ivić.
Grahovčev branilac Jelena Arsić ostala je pri stavu da nije uračunljiv te da zločin nije počinjen iz koristoljublja.
– Vještaci su u svom nalazu naveli da je moj klijent imao uredan raniji razvoj, a imamo svjedočenje njegove majke da je pokušao da se ubije i kao desetogodišnjak. Propustili su da objasne kako droga „Dži“, koju je Vladan koristio sa alkoholom, utiče na organizam a u literaturi je navedeno da može kompromitovati i pamćenje i rasuđivanje. To što je žrtva zadobila 50 povreda od kojih neke i poslije smrti, ukazuju da je napadač bio u izmenjenom stanju svijesti. Nema dokaza da je bio motivisan koristoljubljem jer nije izvršeno vještačenje novčanica koje su kod njega pronađene na papilarne linije žrtve, pa nema dokaza da su joj pripadale. Neophodno je bilo da se u ponovljenom postupku uraditi novo vještačenje da bi se pokazalo da li je neuračunljiv ili bitno smanjeno uračunljiv, te da bi mu se eventualno izrekla mjera bezbjednosti obaveznog liječenja i čuvanja u psihijatrijskoj ustanovi – rekla je Arsić.
Sudu se posljednji put obratio i sam Grahovac i istakao da osjeća strašnu grižu savjesti zbog Jeličinog ubistva.
– Bojim se božje kazne zbog toga što sam uradio, najsrećniji bih bio kada bi mi njena rodbina oprostila. Mnogo se kajem, u pritvoru sam naslikao ikonu Hrista, kao molitvu za Jelicu. Volio bih da budem eutanaziran jer mnogo patim. U pritvoru me zlostavljaju osuđenici, tuku me jer sam ubio staru i nemoćnu ženu ali i zato što sam homoseksualac i HIV pozitivan. Izvinjavam se narodu i cijeloj Srbiji – zaključio je Vladan.
Reagujući na njegove navode, sudija Višeg suda Mirko Drašković je kazao da Grahovac ima pravo da bude zaštićen u pritvoru te da treba da sve navodne napade prijavi zatvorskom obezbjeđenju. Međutim, predočio mu je da ni njegovo ponašanje u pritvoru nije uzorno, kako ga je on predstavio, i predočio mu kopiju falsifikovanog recepta, pomoću koga je pokušao da dođe do nedozvoljenih medikamenata.
Grahovcu će presuda biti izrečena 25. marta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu