Okićen ordenjem, uspravnim hodom partizanskog podoficira, stari čuvar zkona svakog jutra ulazi u oronulu baraku, u prostorije mjesnog Crvenog krsta u banjalučkom naselju Borik. I tako već pola vijeka. Svoj prastari poni uvozi u hodnik. To mu je jedino prevozno sredstvo, kojim krstari od Nove Varoši do Starčevice. Automobil nikad nije vozio, čak ni službeni.
Ukrali poklon ministra unutrašnjih poslova
Imao je Mitar i moderni bicikl, koji mu je 2009. poklonio tadašnji ministar unutrašnjih poslova Stanislav Čađo. Ministar poklonio, lopovi ukrali.
Nikad ih nisu uhvatili. Nema danas ko da ganja lopove, kao što sam to ja nekad radio. Za 15 godina službe u Banjaluci meni nije izmakao nijedan prevarant, špijun, šumaradica, ni švercer – kaže Mitar.
U njegovo vrijeme gradski mangupi su govorili: od Mitra možeš pobjeći, ali se sakriti ne možeš! Rijetko se hvatao pištolja, još rijeđe pucao, a nikad prestupnika nije ranio, čak ni kad „pruža otpor prilikom privođenja“. Te se stvari, kaže, rješavaju „drugim sredstvima“. Otkrivao je najteža krivična djela i nikad se nije desilo da dokazi koje pribavi budu osporeni na sudu.
Zbog politike u penziju sa 42 godine
– Kad sam bio na prijemu kod ministra Čađe, rekao mi je: Mitre, da mi zakon dopušta, sutra bih te vratio u službu, sve bi ti ove kriminalce pohvatao – havali se Mitar.
Ali, umesto hvatanja kriminalaca, Mitar se, u najboljim godinama, sticajem životnih i političkih okolnosti, uhvatio ukoštac sa siromaštvom i bolestima, a toga je, uprkos uvriježenom vjerovanju, bilo i u Titovo zlatno doba. Čistka ratnih kadrova nakon Rankovićeve smjene pomela je 1967. i Mitra Medića.
– Imao sam 42 godine kad su me otjerali u prijevremenu penziju. Nisam mogao da sjedim besposlen, pa sam se aktivirao u Crvenom krstu – kaže Mitar.
Najbolji banjaluički policajac, tako je postao najbolji humanitarac volonter. Svjedočeo tome i Zlatni znak Crvenog krsta RS, nagrada za životno djelo i Krst milosrđa, kojim ga je 2014. odlikovao predsjednik RS Milorad Dodik.
Svi Mitrovi ordeni
– Imam i dva ordena od Tita: Orden rada sa srebrnim vjencem i Orden zasluga za narod – hvali se Mitar.
U Narodnu miliciju primljen je 1945. direktno sa fronta. Sa četiri razreda osnovne i trgovačkim zanatom bio je uzor učenosti. Uz rad je završio gimnaziju, podoficirsku i političku školu, te kurs iz kriminalistike. Htio je i na fakultet, ali mu, veli, nisu dali.
– Otvoreno su rekli, ako Mitar ode u kancelariju, ko će raditi na terenu – priča Mitar.
Za uspjeh u službi 1952. nagrađen je – premještajem iz Foče u Banjaluku, tu se oženio Dostanom Prpom, rezervnom kapetanicom JNA, skućio se, postao kultni čuvar reda i zakona, a potom i šampion humanosti.
– Vodim najveću i najaktivniju mjesnu organizaciju Crvenog krsta. Samo od prodaje markica povodom Nedelje CK skupili smo 3.000 KM, a to je više nego sve druge banjalučke organizacije zajedno. Brinemo o 1.500 penzionera i oko 1.000 siromašnih – referiše Mitar Medić.
Suprugu na sud zbog drva
Mitra bije glas da je 1955. „zbog dva metra drva prijavio rođenu ženu“, ali on tvrdi da nije baš tako. – Ona me danima opominjala da kupim drva, jer će nam se deca posmrzavati, a ja nikako da stignem. I ona, šta će, snađe se. Jednom idem s posla, a seljak istovara u moj podrum drva bez čekića.
Odmah ga privedem, a moju ženu, koja je kupila drva na crno, predložim za svedoka na sudu. Da nisam, komšije bi prijavile mene- priča Mitar.
Poklon „EuroBlica“
Među mnogobrojnim priznanjima i poklonima, čika Mitar na počasnom mestu čuva komplet knjiga Jovana Dučića, dar „EuroBlica“ za doprinos humanosti.
Penzija 350 KM
– SFRJ me oterala u prevremenu penziju, a Republika Srpska mi je, revizijom, smanjila penziju za 100 KM, tako da mi je ostalo 350 KM mesečno – kaže Mitar Medović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu