-Osjećam se nekako slabo. Nadam se da je samo jedna jača gripa. Testirala sam se par puta na koronavirus, jednom pozitivna, drugi put negativna. Više ni sama ne znam šta da mislim, šta da radim? Mnogi su protiv buduće vakciancije, ali ja ću prva da stanem u red kada dođe vrijeme vakcinacije. Omladina se junači, ne nose maske, prave se pametni i tako šire virus kaže Milena.
Rođena ste Banjalučanka, a u Banjaluci je došlo do političkih promjena. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
-Da, a to sam čula od drugih. Zovu me i pitaju za mišljenje, a ja svima kažem da sam apolitična. Kada bi moj otac iz groba ustao i bio gradonačelnik Banjaluke meni to ne bi ništa značilo. Ja političarima nikada nisam pjevala, a imala sam ponuda. Ne zamjeram kolegama koji su to radili, jer neko više, a neko manje voli novac. Ja pjesmu “Banjaluko i ta tvoja sela” pjevam cijeli život. Safet Isović je bio moj idol, a on je prvi pjevao tu pjesmu i jedan stih je išao “Banjaluko vatrom izgorjela”, ali ja nisam mogla tako pjevati, pa sam okrenula na “Banjaluko i ta tvoja sela”. Ja sam to bukvalno shvatila i pitala se kako da moj grad gori?
Prije par mjeseci sahranili ste supruga?
-Ne znam kada mi je gora godina u životu bila. Samo par mjeseci prije nego je obolio išao je na sistematski pregled i bilo je sa njim sve u redu. A, onda kao grom iz vedra neba, 25. juna ove godine dobio je dijagnozu koja je glasila, karcinom jetre. U braku smo bili 21 godinu, jedno drugom smo bili sve u životu. Nikada neću zaboraviti tu njegovu borbu za život. Jako je volio život, on je bio spreman i da ima bolove, ali samo da još malo poživi, ali eto ode, napusti me u svojoj 66. godini života.
Kako provodite Vaše samačke dane?
– Momentalno kao i svi zbog pandemije, ali ja sam do prije par dana svakodnevno išla na groblje. Samo da se malo situacija smiri, ja ću opet svakodnevno da obilazim mog Duška. Imam taj neki osjećaj, ako ne odem jedan, dan, da će on negdje gore pomisliti, da sam ga već zaboravila. To je jedina spona koja mi je ostala i koja me veže za njega, pored sjećanja.
Kažu da se u nevolji prepoznaju pravi prijatelji, da li vas je neko od kolega kontaktirao nakon smrti Vašeg muža?
-Da jesu, a na sahranu su došle Azemina Grbić, Ćana, Nada Topčagić… Ali, evo sad moram to javno da kažem, da me ne samo prijatno iznenadila, već baš onako posebno obradovala Hanka Paldum. Ona me nakon sahrane pozvala da mi izrazi saučešće i od srca joj jedno veliko hvala. Hanka je još jednom pokazala i dokazala tu njenu veliku ljudskost i dobrotu koju nosi i ima u sebi. Oduvjek sam je poštovala i cijenila. Ja nikog nisam zvala niti sam očekivala da dođu na sahranu, zbog pandemije.
Imali ste dosta porodičnih tragedija, ali ste nastavili sa pjesmom?
-Nakon svih tih silnih smrti, od roditelja, brata, bratića i da više ne nabrajam, pjesma je ta koja me održala u životu. Ja sam morala da pjevam, jer sam pjesmom prehranjivala mnogobrojnu porodicu. I sada ima dvoje bolesnih u porodici, sin od sestre ima karcinom oka, pa zet karcinom pluća. Moja pjesma „Ja sam jaka žena“ izražava sav moj bol i sve moje muke.
Bili ste velika jugoslovenska zvijezda folk muzike, snimili dosta pjesama, albuma, hitova. Ali, nemate, kuće, vile, brodove…
-Da tako je, ali sam jako zadovoljna. Živim u stanu od 60 kvadratnih metara i više mi i ne treba. Da bila sam popularna, tražena, ali tada i u ona vremena se nije zarađivalo kao danas. Znalo se tada ko su bile noseći velikani narodne muzike. To su bili Lepa Brena, Šaban Šaulić, Miroslav Ilić, oni su mogli da prave solističke koncerte, i da dobro zarade, ali sve sa pravom. Dok smo mi ostali pjevači znali sjesti u jedan autobus, pa nas desetak, dvadesetak putujemo od grada do grada.
Da li se od Vas može očekivati nešto novo?
-Ja imam toliko hitova i na nastupima mi traže te stare pjesme. Ali, sam nedavno dobila poziv od predstavništva „Croatia recordsa“ u Beogradu, a oni su mi saopštili da će nekadašnji Jugoton, a danas Croatia records štampati moj trostruki CD sa mojim najvećim hitovima, sa pedeset pjesama. Bila je to vijest koja me baš obradovala, bacila sunce na moju sjenu. U duši sam ostala jugonostalgičar i volim sve ljude i narode.
Vaše mišljenje o ovim današnjim mladim pjevačima?
-Ma meni je njih zaista žao. Ja sam svojevremeno bila ekskluzivac “Jugotona” iz Zagreba i ta diskografska kuća mi je sve obezbjeđivala, od pjesme do studija i spotova. A, ova mladost danas pjeva godinama pa nemaju ni svoj album, već snimaju pjesmu po pjesmu, a sve, ama baš sve moraju sami da plaćaju. Ali i te mlade gazi vrijeme, jer se novi pjevači serviraju kao na tacni. Niti imaju svoj stan, niti imaju osiguranu budućnost, piše Express.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu