Ovakvi sporazumi, bila to namjera ili ne, uglavnom služe da se njima pokrije glavni cilj, poput raspodjele resora i ubacivanje svojih ljudi u vlast, a nejasne, dvosmislene formulacije o dobrosusjedskim odnosima, povratku izbjeglih, borbi protiv kriminala i korupcije, pa i odnos prema NATO, služe kao koska za glodanje u opozicionim, analitičkim i medijskim arenama.
Zato je reakcija opozicije bila sasvim očekivana, kao što bi bila i u slučaju da je SDS, a ne SNSD, potpisao sporazum potpuno identičnog sadržaja. Razlika je samo u tome ko ima jaču propagandu mašineriju da koaliciju sa SDA krsti kao pobjedu ili izdaju.
Član 3 pomenutih Principa, koje su parafirali Milorad Dodik, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, dospio je u žižu javnosti, jer je odnos prema NATO bio valjda ključni ralog zbog koga 9 mjeseci nemamo konstitisanu vlast na nivou BiH. Nakon toliko igranki dobili smo birokaratski tekst koji može da prevodi kako je kome volja, ali istinu za volju treba naglasiti nekoliko stvari.
Prvo, u njemu ne piše da će BiH biti članica NATO, niti da ćemo u Brisel poslati famozni godišnji nacionalni plan. To se, ako već neko želi, može proglasiti Dodikovim uspjehom, kao i rečenica u kojoj piše da će se na tom putu pitati svi organi vlasti, a to znači i Srpska.
Međutim, Dodik je pristao na formulaciju u kojoj piše da se „nastavlja integracijski proces“, i to u skladu sa relevantnim odlukama Predsjedništva, PS BiH i Savjeta ministara. Zli jezici će reći da to znači i poštovanje Zakona o odbrani BiH kojim su svi nivoi vlasti u zemlji obavezani da ispunjavaju obaveze iz svoje nadležnosti na putu NATO integracija. Ili, šta ćemo sa već zauzetim stavovima Predsjedništva BiH u kojima tražimo od NATO da nas primi u MAP, ili Strategijom spoljne politike u kojoj su kao cilj zacrtane evroatlanske integracije?
Kada bi se i ovi dokumenti čitali po Vukovom pravilu, onako kako Dodik želi da se čita njegov sporazum sa Izetbegovićem i Čovićem, mnogi u BiH bi progutali knedlu. Uključujući i njega.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu