U ekskluzivnom intervjuu za Srpskainfo, advokat Dario Sandić, poznat po tome što pored svojih radnih obaveza nalazi vremena da građane upozori na nezakonite i neustavne postupke vlasti i da ih upozna sa njihovim pravima, otkriva kako funkcioniše „država u kojoj zakon ne vrijedi za sve“.
Automobil niste dobili. Jesu li vam bar odgovorili na zahtjev?
Nisu mi odgovorili, nisu mi dali ni auto. Tražio sam i salu za kartanje s drugarima, ali nije ni to izgleda prošlo.
Jeste očekivali odgovor?
Jesam, očekivao sam, jer oni su toliko svi bahati i bezobrazni da oni uredno odgovore da vam daju do znanja da oni mogu šta god hoće i da neće odgovarati ni za šta. Ali nisam dobio nikakav odgovor.
Milorad Dodik i dalje koristi resurse namijenjene predsjedniku Republike Srpske. On to nije, i nikom ništa. Kako je to moguće?
Kod nas je sve moguće. Mi smo obećana zemlja, očigledno za sve, za najgore. Ne znam sad da li koristi. Vidim u medijima da kažu da koristi. Odmah nakon što sam lično vidio prvi put da koristi vozilo, napisao krivičnu prijavu, ne protiv njega jer to je već postala uzaludna priča, već protiv lica koja mu to omogućavaju. Znači neko iz MUP-a, neko iz Palate predsjednika, neko iz Vlade. E sada to je kod tužilaca oni nemaju nikakve rokove da o tom odlučuju. Obično oni nakon par godina samo kažu da nema elemenata nikakvih za istragu i to tako se završi. Vidjećemo.
Krivičnu prijavu ste podnijeli i za nenamjensko trošenje 60 miliona iz budžeta predsjednika Republike. Odbačena je, podnosili ste i pritužbu i ta pritužba je odbijena. Kako se vi osjećate kad znate da ste u pravu i ne možete ništa promijeniti?
Loše se osjećam. Ja sam to lice koje je stručno da pomaže drugim ljudima u ispunjavanju njihovih prava i obaveza. Trebao bih da znam ko šta može, ko šta ne može, ko šta smije, ko šta ne smije. Trebao bih takođe da znam kad neko uradi nešto što ne smije, kakvu bi posljedicu trebalo da snosi. I to se u većini slučajeva ispunjava kada je u pitanju neko anonimno lice, obični građanin. Međutim, kada je u pitanju navedeno lice, kada su u pitanju političari, onda totalno postoje drugi aršini u primjeni tih prava.
U tom konkretnom slučaju dobio sam od tužilaštva odgovor da nema elementa krivičnog djela, jer je predsjednik donio pravilnik kojim će podijeliti taj novac.
Rekli su da je pitanje ocjene da li može on da donese taj pravilnik na Ustavnom sudu Republike Srpske. Nakon tri dana podnio sam inicijativu da se utvrdi ustavnost i zakonitost tog pravilnika koga nema, koji nije nigdje objavljen i do koga ja ne mogu doći.
Tražio sam od Palate predsednika prije dvije, tri godine da mi dostave akt na osnovu koga dijele. To neće da dostave, nisu nikad htjeli, pisao sam ombudsmanu. Bila je preporuka da dostave, oni neće. Jednostavno, ne možete im ništa.
Sada će biti potrošeno 80 miliona i znači bukvalno ništa.
Tako je, ništa. Oni to troše. Znamo da to troše za prikupljanje glasova, to je već jasno svima. Imamo Ministarstvo prosvjete, imamo ministarstvo socijalne zaštite, imamo ministarstvo sporta koji imaju budžete 30 puta manje od predsjednika, a on dijeli sportskim klubovima, socijalno ugroženim, humanitarnim organizacijama… Znači, ne treba nam Vlada. Mi Vladu i nemamo, faktički. Mi imamo Vladu formalno-pravno, a faktički imamo jednog čovjeka koji određuje gdje će se šta raditi.
Spomenuli ste formalno-pravno da imamo Vladu. Prva Vlada Save Minića, je proglašena neustavnom. Druga je imenovana tako što je v.d. predsjednika imenovala mandatara. Je li i ta druga neustavna? Šta sa odlukama koje se donose u međuvremenu?
Da, imate jednu staru izreku jednog crnogorskog pravnika „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“. Znači, ako ono prvo u početku bilo neustavno, nezakonito, loše, grbo, sve poslije je isto tako, kao i to prvo. Ovo je totalni pokazatelj pravne nesigurnosti u državi u kojoj živimo.
Pravna sigurnost pretpostavlja da se na slične slučajeve primjenjuje pravo i slično odlučuje. Ovdje vidite da to nemamo. Znači, po mom ubjeđenju, po mom znanju, sve odluke prve Vlade, odnosno v.d. predsjednika koji ne postoji u našem Ustavu, su neustavne i nezakonite. Sve poslije je takođe neustavno i nezakonito.
Šta će to proizvesti u budućnosti, to niko živ ne zna. Mislim trebalo bi da sve te odluke i one najmanje, najgluplje, od dnevnica i od putnih troškova radnicima Vlade, budu nevažeće i da se to sve mora vratiti. Ali to se nikad nije kod nas desilo, mislim da ni sad neće.
Vi imate slučaj, prije par dana sam dobio odluku Ustavnog suda Republike Srpske gdje kaže da je pravilnik o podjeli novca Gradske uprave, znači Grada Banjaluka, udruženjima građana neustavan.
Znači donio ga Radojičić 2017. godine, a onda ga je Stanivuković promijenio 2021. Mislim, on je šampion u nezakonitostima. On je promijenio taj pravilnik i dodao jedan član da kaže da on kao gradonačelnik može povećati iznos sredstava koja daje nekom udruženju ako on smatra da to tako može. Znači to ne postoji nigdje. Ja sam se zbog toga obratio Ustavnom sudu. Međutim, Ustavni sud je utvrdio da gradonačelnici ne mogu donositi takav pravilnik, već skupština. E sad zamislite od 2017. svake godine iz budžeta koliko se podiglo novca, to bi se sad trebalo vratiti u budžet i ne bi trebao odgovarati za to, što se neće desiti.
Iz jedne pravne zavrzlame upadamo u drugu. Da li je riječ o bahatosti, bezobrazluku ili konkretnom neznanju?
Neznanje je uvijek postojalo, ali neznanje se nekad kažnjavalo. Neznanje se kažnjavalo disciplinskim postupcima, smanjenjem plate, otkazima i tako dalje. Danas je neznanje poželjno, zato što je onaj glavni najveća neznalica, njemu je bitno samo da mu kažu: bravo šefe, sve znaš, ti si najljepši, ti si najpametniji, to niko se dosad nije sjetio. A to rade zato što nema nikakve posljedice za njihovo nezakonito djelovanje. Znači vi vidite svaki dan nezakonite stvari i nikom ništa.
Odsustvo srama i stida je već postalo uobičajeno i željeno ponašanje. Straha od kazne nema, jer nikog ne kažnjavaju. Tako da ta bahatost, više je i ne kriju, ovo je sad postalo, nekome sa imalo mozga i morala, nepodnošljivo. Zato ne gledam vijesti već par godina.
Često objavljujete na društvenoj mreži Fejsbuk razne apelacije koje ste podnijeli, savjete, ima li to smisla, donosi li to išta dobro?
Ne znam da li pomaže, ali ljudi neće to da koriste. Ljudi ne koriste apsolutno ništa što postavim na Fejsbuku, ne znam iz kog razloga. Pričao s jednim drugarom, on kaže trećina misli da ne vrijedi, trećini se ne da, a trećina ne smije. Mislim da je to u pitanju. Pokušao sam na razne načine. Pisao sam da je to besplatno, pa nisam pisao da je besplatno. Pa sam rekao da ću naplatiti, pa sam davao drugima da to postave.
Konkretno imamo onaj slučaj, ako se sjećate gdje je utvrđeno da su tarife za obračun električne energije neustavne. Nakon toga sam napravio 10 postova da im kažem kome da se obrate, kad da se obrate, napisao sam im formular da ispune, da počnu. Niko živ to nije podnio. Ja sam jedini u Republici Srpskoj podnio tužbu protiv Elektroprivrede po toj odluči Ustavnog suda. Mislim da je iznos stotinjak maraka, nije ni toliko, ali to je sad neki princip. Jedini, a mogli smo svi podnijeti. Svi koji smo ikad platili struju pod toj neustavnoj tarifi imali smo pravo da se obratimo Elektroprivredi da utvrdi koliko nam je više naplatila, da nam vrati i ako neće da ih tužimo. Međutim, nikom ništa.
Već ste pomenuli gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića kao šampiona. Postoji više stvari koje trenutno u Banjaluci ne funkcionišu kako treba. Toplane, zagađenje i parkinzi. Možete nam sažeti situaciju kada je u pitanju parking, treba li se plaćati?
Potpuno se zalažem da mi ispunjavamo svoje obaveze koje moramo. Obaveza plaćanja parkinga trenutno ne postoji. Akt kojim je to određeno je neustavan. Imamo situaciju gdje je Ustavni sud rekao da Grad Banjaluka, odnosno svaka lokalna samouprava mora osnovati posebno preduzeće za obavljanje komunalne djelatnosti kao što je parking, voda, grijanje.
To su sve komunalne usluge koje ne može vršiti lokalna samouprava direktno. Mora postojati privredno društvo. Vidim komentare da nije tako u ostalim gradovima…to je samo pitanje zato što neko nije podnio Ustavnom sudu inicijativu da se utvrdi da i njihove odluke nisu ustavne, odnosno što Ustavni sud neće po službenoj dužnosti, a može, da utvrdi da su sve te odluke gdje ne postoji komunalno preduzeće neustavne.
Parking ne treba plaćati. Znači nakon odluke Ustavnog suda Skupština grada je donijela odluku kojem produžava nešto do 31. decembra. Znači opet nisu osnovali komunalno preduzeće. Opet je neustavno. Nakon toga gradonačelnik 31. decembra donosi ponovno nekakvu odluku o produženju nečega, to su nazivi fantastični, ne znam da li ih prevode s nekog stranog jezika, koja je takođe neustavna. Napisao sam inicijativu i protiv te odluke Skupštine iz septembra i protiv ove sada. Ove kazne, vidite da to nisu kazne. To su neka luda obavještenja. To su opet genijalci iz Gradske uprave osmislili obavještenje: mi vas slikamo, mi vas stavljamo u nekakve baze… Vi ste, mislim, objavili da je Agencija za zaštitu ličnih podataka uzela prijavu i da će postupiti po njoj. Utvrdiće 100% povredu zakona. Zna se kada me možete slikati. Ima pravo da me slika komunalni policajac ako pravim neki problem, pa taj snimak ide u prekršajni postupak i poslije toga se uništi, ali vi meni kažete slikam vaše auto s registarskim oznakama i pravim bazu, pa ću vas ja poslije izvući iz baze. O čemu pričamo?
Kako komentarišete ignorisanje zagađenja vazduha?
Oni sve što ne mogu da riješe ili ne znaju – oni će ignorisati. Vi vidite da je to unazad 15 godina politika svih u okruženju. Gledajte Srbiju, toliki protesti, ignorisanje, ignorisanje, ignorisanje da bi se to ugasilo.
Vi se sjećate prije 20, 30 ili 50 godina protesta gdje izađe bilo ko, pa ih policija hapsi, slomi i ubija na kraju krajeva. Ne, ovo je sad postao javni trend svih vlasti. Znači, ignorisanje i ignorisanje. Dajte glupostima na pažnji kao što je ovo sad prelazak hrvatske granice i kukanje. Čovjek je ušao u državu koja postoji napravio prekršaj, izdat mu nalog, platio i ćao. Sad ćemo o tom vjerovatno slušati narednih 10 dana jer se ništa novo drugo ne dešava.
Slabo nam je grijanje, nema vode po selima, struja čim malo zapiri vjetar nestaje, parking se ne naplaćuje, smeće je katastrofa. Sad se očekuje vjerovatno opet deponija da se javi za koji dan kako neće da prime više smeće i oni imaju u jednom mjesecu 5 tema koje su totalno glupe, koje im pokrivaju ono što je bitno, a ljudi više izgleda vole da vide Draška kako maše papirom na granici Hrvatskoj ili Milu kako se slika sa Trampom nego što u kući nemaju grijanje. To mi je nejasno.
Kakvo smo mi društvo? Jesmo li previše inertni? Čekamo li da neko drugi počisti naše dvorište ili nam je prosto lijepo da se i sami valjamo u kaljuži?
Ne znam, nisam sociolog pa vam ne mogu na to odgovoriti, ali nije mi jasno. Jasno mi je kad – ima ona priča da došla na jedna vrata pa ja nisam ništa radio, pa na druga, pa na treća, pa onda na moja vrata. Jasno mi je kad dođe na tuđa vrata da se mi povlačimo, da nemamo interesa, bojimo se, ali već odavno je na našim vratima, na svačijim, ništa ne preduzimamo. Ne znam, to je neki fenomen za sociologe.
Mislim da smo jako neobrazovani, ne elementarno da znamo čitati i pisati, već da nismo obrazovani u tom nekom smislu naših prava i obaveza. Dalje, mislim da smo poprilično prosti i što jedan moj drug kaže u stanju smo da obesmislimo sve na svijetu, pa tako izgleda živimo kako i zaslužujemo, nažalost.
Tražite svoja prava kao što ispunjavate vaše obaveze, rečenica je koja je gotovo redovno u vašim postovima na Fejsbuku. Da li se kod nas poštuju ta građanska prava ili prosto moramo biti upoznati na šta sve imamo pravo pa to zahtijevati?
Malo toga. Čini mi se da je naš sistem, taj građanski sistem zastario. Nekidan mi kaže drugar koji živi u Švedskoj njemu je došlo iz opštine obavještenje da njegovoj kćerci ističe karta za šestomjesečni prevoz za 7 dana da su oni skinuli sa njegovog računa 7 evra i da će ona na kućnu adresu da dobije novu karticu. E, to je pravo o kome brine neko kome smo mi prenijeli dio svog suvereniteta, da brine o nama i koga plaćamo iz naših poreza.
To se kod nas ne dešava. Kod nas morate otimati svoja prava. Država, entitet, je očigledno protiv građana i ako nećete tražiti nešto nećete ni dobiti. Odnosno, ako mogu da vas zeznu sigurno će vas zeznuti. Tako nam je postalo i u privatnom životu, vjerovatno to vidite. Nema morala, nema etike, nema poslovnosti, nema nikakvih dobrih običaja. Ukoliko vas neko može zeznuti, sigurno će vas zeznuti. Samo ako ne može, onda neće.
Poprilično smo inertni. Svaki put napišem ljudima, dajte da se nas 1.000 obrati za istu stvar. Onda će neko gore, nisu oni nenormalni, reći imamo problem, 1.000 ljudi nešto hoće. Ovako vi imate situaciju gdje oni sjede na vrhu, ne vide šta je dole, hipotetički ne vide, niko se ne buni i oni sasvim opravdano mogu reći: pa mi nemamo problema, mi smo u ovom našem domenu odlični.
Nema penzionera koji se bune, nema bolesnih koji kažu da nema liječenja, pa pogledajte naše bolnice, mi imamo najmodernije krevete, mi imamo najmoderniju rasvjetu, mi imamo lift koji ide s 17 na sat, karikiram, a dođete gore na Paprikovac, pa kad vidite samo ona auta kako stoje pod trotoarima, ono nema veze sa 21. vijekom. Mi živimo privid demokratije i 21. vijeka, u stvar mislim da smo plemenska zajednica Afrike s tim što je kod nas malo hladno, malo toplo, kiša, voda i imamo struju, internet i auta. Ostalo mislim da je to identično kao da smo afrička zemlja. I nije čudo što nas Evropa posmatra kao zemlju trećeg svijeta.
Mi to stvarno jesmo. Kad odete tamo, pa vidite bilo kakav red, red u prodavnici, red u apoteci, red vožnje kad piše da dolazi tramvaj za minutu i on dođe za minutu vi ne možete vjerovati.
Da li to sve što radite radite iz patriotskih pobuda ili da natjerate sistem da počne da radi?
Ako sad pitate ove na vlasti, ne da nisam patriota već sam ja najveći protivnik Srba, Republike Srpske, srpskog roda i tih svih nacionalističkih obilježja, a moj jedini interes je da se napravi neki sistem u kome ćemo ono što piše u zakonu primjenjivati i ništa više.
A ovo radim iz razloga da ne bih obolio jer mislim da bi dobio rak ili nešto da ćutim, a da ništa ne preduzimam. Nemam drugih sposobnosti osim da pišem, pravnik sam, da sam bokser ili snajperista, možda bi radio neke druge stvari koje oni rade pa da pokušam popraviti na taj način. Nisam to, pa mogu ovo.
Tako da mi nikad nije teško sjesti napisati. Nekad kažem, ma neću, dosadio sam više sam sebi, onda me to koleba, pa kako neću, to mi je pola sata nakucam, pošaljem i ja sam miran.
Ponekad vas u komentarima pokušavaju diskreditovati tako što kažu da imate političke ambicije. Ima li tu istine?
Imao sam političke ambicije. Znači, ja sam ušao u SDP u Banjaluci sa jednim jasnim ciljem da, mislim, to je neka građanska opcija u koju ja zastupam. Nisam mogao ući u SDS zato što je to stranka protiv koje smo se do 2000. godine svi borili i rukama i nogama da više nacionalisti, šovinisti siđu sa vlasti, sa scene, zbog krađe, zbog svega što se dešavalo. Nisam mogao ući u SNSD pošto sam postao totalni oponenti onom što su bili tada. Znači, ostala je ova nekakva opcija u tom SDP-u gdje sam pokušao na lokalnim izborima, na opštim izborima, to nije prošlo.
Izašao sam iz te stranke jer nije ni to bilo kako sam očekivao. Tako da nemam nikakvih političkih ambicija, apsolutno nikakvih, jer ne vidim uopšte šta znači to politička ambicija. Bolje bi bilo da imam neki lični interes, onda znam tačno gdje bi išao – tamo gdje ga mogu ostvariti. Znači onda nemate političku ambiciju, već lični interes. Kao što imaju svi u ovim našim političkim strankama. Sada da ih pitate, bilo koga od njih, jesu li desno, jesu li lijevo, jesu li centar, jesu li monarhisti, socijalisti, oni će vam možda formalno-pravno reći jesmo, jesmo, ali samo je bitno koliko ide u džep.
Tako da je politika najbolji posao na ovim našim prostorima. Vjerojatno je svugdje u svijetu, ali ovdje je vrhunski.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.