Povodom današnjeg obilježavanja 85 godina od ustaškog zločina nad 12.000 Srba, među kojima je bio veliki broj djece, u Garavicama kod Bihaća, Dodik je rekao za Srnu da je ovaj zločin nad srpskim življem, koji su izvršile ustaške snage Nezavisne Države Hrvatske (NDH), dio njihovog sistemskog monstruoznog plana o potpunom istrebljenju ili protjerivanju Srba sa ovog prostora.
– O kakvom zločinu je riječ najbolje govore istorijski podaci prema kojima su uništena cijela srpska sela u i oko Bihaća, a kompletne porodice brisane iz knjiga rođenih da bi se sakrio svaki trag srpskog postojanja. O brutalnosti i masovnosti ovog stravičnog zločina nad Srbima u Garavicama govori i podatak da je kompletan kraj za samo par sedmica ostao bez srpskog stanovništva – naglasio je Dodik, dodavši da su i njemački vojnici bili zgroženi brutalnošću ustaša i njihovom spremnošću na razna zvjerska mučenja i ubistva nedužnih srpskih civila, posebno djece.
On je dodao da su dželati tjerali svoje žrtve da prije pogubljenja sami sebi kopaju grobnice, mučili i klali djecu pred majkama, roditelje pred djecom što potvrđuje da krvnicima ništa nije bilo sveto, čak su uživali u masovnom mučenju i ubijanju srpske nejači, žena i staraca.
Nakon Drugog svjetskog rata prošle su decenije i decenije ćutanja i prikrivanja ovog zločina. Razmjere ove strašne tragedije nad srpskim narodom su skrivane u ime navodnog ‘bratstva i jedinstva’, jugoslovenske ideologije koja je skrivala i minimizirala srpske žrtve – rekao je Dodik.
I opet su, kaže on, Srbi bili naivni i ćutali, prihvatajući istoriju koju su pisali komunisti, a u kojoj se nije jasno govorilo ko su žrtve, a ko dželati, nego se sve kvalifikovalo kao “žrtve fašističkog terora”, “stradali u Narodnooslobodilačkoj borbi”, “stradali za slobodu”…
Ti stradali, kaže Dodik, bili su Srbi, a njihov identitet se krio, a upravo zbog svog identiteta su i ubijani, mučeni, zaklani, živi spaljivani.
– Prava istina se prećutkivala, istorija falsifikovala, a srpske žrtve zanemarivale. I to nije bio slučaj samo u Garavicama, već na svim mjestima gdje su žrtve bile ko drugi nego Srbi – i u Jasenovcu, i Starom Brodu, Jadovnu, Prebilovcima… Sva ta mjesta koja smo danas oživjeli i otrgli od zaborava su srpske grobnice nevinosti, mjesta teških i najstrašnijih svjedočanstava stradanja našeg naroda i to samo zbog identiteta. Ni za šta nisu bili krivi, osim za to što su hrišćani, pravoslavni Srbi – istakao je Dodik.
On je naglasio da nijedan Srbin nema pravo na zaborav svojih stradalih predaka, jer zaboraviti znači ponovo ubiti i pristati na to da zločin pobjeđuje život.
“Ime dječaka Slobodana Stojanovića – simbol nevinog stradalništva“
Predsjednik SNSD Milorad Dodik izjavio je za Srnu da je najveći poraz čovječanstva mučenje i ubistvo djece, a jedan takav poraz je svirepo ubistvo 12-godišnjeg Slobodana Stojanovića, dječaka koji nije znao za rat i mržnju, ali je život izgubio od najgorih krvnika.
– Slobodan je bio dječak čije je djetinjstvo prekinuto na početku građanskog rata u BiH, u ljeto 1992. godine, jednim sasvim običnim, ali kobnim povratkom iz izbjeglištva kući po svog psa. Bio je dijete kao i sva druga djeca koji je volio životinje i nije imao nikakve veze sa ratnim sukobima, dijete koje je na život gledalo drugačijim očima, punim ljubavi, nade i vjere, ali su monstrumi sve to ugasili i krvlju ispisali najteže stranice njegove kratke biografije – istakao je Dodik.
Svako dijete ima pravo na mir, osmijeh, igru i budućnost, rekao je Dodik, ali Slobodan očito voljom neljudi i krvnika nije imao na to pravo i njegovo do tada bezbrižno djetinjstvo nasilno je prekinuto rukom monstruma, i što je još poraznije rukom žene monstruma Elfete Veseli.
Umjesto zagrljaja svog psa, kaže Dodik, Slobodana je dočekalo svirepo mučenje, nož, bol i okrutna smrt.
– Slobodan nije bio vojnik, nije nosio oružje, nije predstavljao prijetnju nikome. Bio je dijete, simbol nevinosti, nade i budućnosti. Upravo zato njegovo stradanje predstavlja jedan od najstrašnijih zločina počinjenih nad srpskom djecom tokom proteklog rata – naglasio je Dodik za Srnu povodom obilježavanja 34 godine od svirepog ubistva dječaka Slobodana Stojanovića.
On je istakao da bi Slobodan danas bio zreo čovjek, imao porodicu, živio i radio slobodno u svojoj Republici Srpskoj, ali monstrumi su mu odredili drugačiju sudbinu.
– Slobodanova sudbina ostaje jedno od najpotresnijih svjedočanstava stradanja nevine djece i trajni podsjetnik da krvnici ne biraju žrtve. Samo jedno im je bilo važno – jedan Srbin manje”, istakao je Dodik.
On je dodao da je njegova nevina dječija duša ugašena na najsvirepiji način, ostavljajući iza sebe bol i tugu koje traju i trajaće zauvijek.
Dodik je rekao da je obaveza svih nas da njegovo ime izgovaramo sa posebnim pijetetom i da čuvamo istinu od zaborava, a njegove mučitelje i ubicu neka progoni nevini dječiji pogled pun ljubavi ne samo za ljude već i za životinje.
– Ime Slobodana Stojanovića je simbol stradalništva i nevinosti. Danas, poruke povodom ovog svirepog zločina nose u sebi tugu za jednim tek započetim životom, prekinutim djetinjstvom i ugašenim nevinim i čistim osmijehom, ali i poruku o važnosti čuvanja uspomene na svaku našu nevinu žrtvu, posebno dječiju zarad naše i budućnosti sve druge djece u našoj Republici Srpskoj – poručio je Dodik.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.