Kao prvi na listi DNS-NPS za NS RS u Izbornoj jedinici 1, Banjac očekuje najmanje šest mandata za koaliciju, dok kao jedan od ključnih ciljeva navodi pozicioniranje DNS-NPS kao druge političke snage u Republici Srpskoj.
U razgovoru za Srpskainfo Banjac govori o izbornim očekivanjima, političkim odnosima i budućnosti Republike Srpske, ali i o svojoj političkoj budućnosti. Na pitanje da li sebe nakon izbora vidi na nekoj od izvršnih funkcija – kao ministra ili načelnika, odgovara na način koji će sigurno privući pažnju javnosti.
– Možda meni više stoji da budem predsjednik Narodne skupštine nego ministar – kaže Banjac.
Banjac je govorio i o novim tehnologijama na biračkim mjestima, radu aktuelnog saziva Narodne skupštine, međunarodnim pritiscima, odnosima sa Srbijom, Rusijom, Kinom i SAD, kao i o velikim planovima za Specijalnu bolnicu „Mlječanica“.
Ovogodišnji izbori biće i test snage stranačkih lidera. Od 78 stranaka koje izlaze na izbore, 27 predsjednika je na glasačkom listiću, kao nosioci lista ili kandidati za inokosne funkcije. Vi ste prvi na listi DNS-NPS u Izbornoj jedinici 1. Kakva su Vaša očekivanja i šta biste željeli da poruka građana nakon izbora bude Vama lično?
Očekivanja su da politička partija koju vodim dobije veći broj glasova nego što je to bilo 2022. godine. Naravno, očekivanja moja lično su da prođem za narodnog poslanika, ali pošto su liste otvorene, to znači da može i neko drugi da prođe, ali u tom slučaju, onda taj bolji treba i da vodi političku partiju. To je jedna poštena utakmica. Ja sam, inače, pristalica otvorenih lista. Birači izborne jedinice 1 će vrlo jasnu poruku poslati. Ukoliko Narodna partija Srpske dobije preko pet i po hiljada glasova, odnosno, cilj je preko šest hiljada glasova, i ukoliko budemo imali jedan direktan mandata, a ja sam ubijeđen da će tako biti, onda znači da imamo određenu podršku u toj izbornoj jedinici. Kada bi se to desilo, mi bismo bili vjerovatno, bez obzira na razna istraživanja, pošto sa ja krećem među narodom, druga ili treća politička partija po snazi, a naš cilj je druga politička partija u toj izbornoj jedinici. To je ozbiljna snaga i ozbiljna podrška građana. Naravno, poruka građana u tom slučaju bi bila da smo ovo, što smo do sada radili, radili onako kako treba.
Vi i gospodin Nešić ste i ranije govorili da ciljate na poziciju druge snage u Republici Srpskoj. Koliko je to težak zadatak? I šta bi na to rekli vaši koalicioni partneri?
Prvo, izuzetno je težak zadatak. Moramo težiti ka nekom cilju. Kroz političku snagu, kroz podršku naroda, mi možemo promovisati određene ideje i možemo raditi ono što smo sebi zacrtali u našim programima. A šta bi na to rekli koalicioni partneri ili bilo koja druga politička partija? Ovo je otvorena borba kao i u fudbalu, kao i u svakom sportu. Naš cilj je da budemo bolji od drugih, kao što je njihov cilj da budu bolji od nas. Mi nismo istomišljenici, imamo različite stavove. Kao što znate, ja sam protivnik ulaska u Evropsku uniju, ako ćemo se odreći dijela sebe, ako ćemo se odreći tradicije, običaja, onoga što predstavlja nacionalno biće našeg srpskog naroda. Neko može da se ljuti, ali poslije utakmice se uvijek veseli onaj ko je pobijedio, a ljuti se onaj ko je izgubio. Vidjećemo.
Rekli ste da razgovarate sa svakim čovjekom, u svakoj lokalnoj zajednici i da se vaš rad temelji na neposrednom kontaktu sa građanima. Šta ste zaključili iz razgovora s njima? Koji problemi ih najviše muče?
Mi nećemo imati velike izborne tribine i javne skupove. To smo odlučili u Kozarskoj Dubici gdje Narodna partija Srpske ima najveći broj glasova. Tamo 35 odsto građana glasa za Narodnu partiju Srpske. Samo SNSD, kao politička partija, je jači od nas. Ali i tu se vodi politička bitka. Naš princip rada jeste da kroz manje skupove, kroz razgovore, kroz direktnu komunikaciju sa građanima ili da tako kažem, sa glasačima, vidimo šta je ono što je potrebno i u kojem pravcu treba da vodimo svoju politiku. Ono što ja mogu da zaključim, jeste da svi žele da imaju stabilan sistem. To znači da više neće biti bitno ko će biti na vlasti, ko će biti opozicija. Neće nam biti bitno ni ko je predsjednik skupštine, niti ko je ministar, predsjednik Vlade, predsjednik Republike. Građani će imati sigurnost toga sistema. Jedan sistem čuva državu, jednu zemlju. I kada narod ima jak sistem, gdje se znaju i prava i obaveze, jednostavno nije bitno ko je na vlasti, sistem se ne može promijeniti. Kao što je to u SAD. Možete promijeniti dio spoljne politike, i možda mali dio unutrašnje politike. Ali državu čuva taj sistem. I kroz razgovore sa građanima shvatio sam da oni hoće tu sigurnost. Da nema više onog da, kada završite fakultet ili školu, morate postati dio neke političke organizacije. Ja vam sada govorim ono što je moj zaključak. Možda to meni neće ići u korist. To možda neće ići u koristi ni drugim političkim partijama. Ali ovo je istina. Moj zadatak je da kažem istinu. Građani žele da za svoje obrazovanje i za svoj rad imaju zasluge, da budu plaćeni, odnosno da to bude priznato. To čuva sistem. Politički ambijent, u kojem se Republika Srpska do sada nalazila – ogromni pritisci djela međunarodne zajednice, sankcije, te raznorazne presude, tužbe – nije dozvoljavalo da sistem bude stabilan. Mislim da je međunarodna pozicija Republike Srpske sada drugačija i da moramo svi da idemo u tom pravcu, da napravimo jedan stabilan sistem, gdje neće više biti bitno ko je narodni poslanik, a ko ministar. Samo na taj način možemo ozbiljno da sačuvamo Republiku Srpsku.
Na predstojećim izborima prvi put bi trebalo da budu uvedene nove tehnologije – optički skeneri i biometrijska provjera birača. Dok jedni smatraju da će nove tehnologije spriječiti izborne krađe, drugi upozoravaju da će zbuniti birače i dodatno smanjiti izlaznost. Kako Vi gledate na to?
Oni koji gube uvijek govore da su pokradeni. Ovo je uvođenje sistema koji ne postoji nigdje na svijetu. Ali dobro, ostavimo to po strani. Postavlja se pitanje koliko su građani Republike Srpske obučeni, koliko građani Republike Srpske mogu da se služe tim sistemom, ali još veće je pitanje koliko članovi biračkih odbora mogu da se služe tim sistemom i koliko će biti obučeni za taj sistem. Za sve što je novo, neko misli da će promijeniti nešto. Međutim, ja mislim da neće, mislim da će puno zakomplikovati. Lično smatram da će biti veliki redovi pred biračkim mjestima, zato što prije glasanja sada morate proći jedan skener, drugi skener, pa onda potpisati flip, pa zadužiti birački materijal… Kažu da bi to trebalo trajati u prosjeku 4-5 minuta po biraču. Ja mislim da će trajati mnogo više. Ja mislim da će glasanje po biraču biti između 7 i 10 minuta. Mislim da će ovaj sistem, koji je uveden, mnogo zakomplikovati i, po meni, čak smanjiti izlaznost u Republici Srpskoj, ne zbog toga što se nekad, kako kažu, kralo na izborima, nego zato što je pitanje koliko će ljudi htjeti čekati u redovima. Mi uvodimo nove tehnologije, a postavljamo pitanje da li smo spremni za te nove tehnologije. Kod nas se primjenjuje sve što se ne primjenjuje u Evropi. Znamo da su SAD ukinule taj sistem glasanja, zato što su vidjeli da usporava glasanje. Ali dobro, mi smo spremni i na to. Proći ćemo i to, pa ćemo vidjeti. Šta će onda reći ti što govore da je bilo neregularnosti i krađa na izborima? Šta ukoliko budu slični i isti rezultati, ko nas je onda pokrao, skener!?
A kakav rezultat Vi očekujete?
Ja smatram da će Željka Cvijanović biti izabrana za srpskog člana Predsjedništva. Mislim i smatram da će Savo Minić biti izabran za predsjednika Republike Srpske. Govorim o nekoj sigurnosti, organizaciji i snazi. Jer mi znamo da se opozicija nije mogla dogovoriti oko kandidata. Napadaju jedni druge. I zamislite, kada tako odete u Sarajevo, i trebate zastupati interese Republike Srpske, pa se morate dogovarati 30 dana oko interesa Republike Srpske. Postavlja se pitanje da li su te političke partije spremne da učine korak unazad na štetu svojih interesa, da bi se ostvario taj jedinstven stav. Mi smo se dogovorili oko nekoliko zajedničkih tačaka i nastupamo jedinstveno. Jako malo nam treba vremena da se dogovorimo. To je zato što smo ostali jedinstveni. To je jako bitno. I na tome ja temeljim pobjedu i Save Minića i smatram da će on biti budući predsjednik Republike Srpske. Što se tiče Narodne partije Srpske i DNS kao koalicije, naš osnovni cilj jeste da za Narodnu skupštinu osvojimo minimum šest mandata, a za Predstavnički dom najmanje jedan mandat i da na takav način se pozicioniramo na političkom nebu Republike Srpske, ali i političkom nebu BiH.
Često se može čuti ocjena da je odlazeći saziv Narodne skupštine Republike Srpske bio jedan od najlošijih do sada. Ako ne i najgori. Zakoni su se donosili, potom nisu poštovani, na kraju su i poništavani. Rasprave su često obilovale teškim riječima i uvredama. Kako Vi ocjenjujete rad ovog saziva?
Moramo da shvatimo da je Narodna skupština Republike Srpske jedno veliko pozorište. Svugdje, ne samo kod nas. Ja sam 20 godina u parlamentarnom životu Republike Srpske. Jedan sam od rijetkih ljudi koji znaju i kako je bilo prije, a vjerovatno i kako će biti u budućnosti. Ove posljednje četiri godine su možda jedne od najtežih godina. Politički pritisci rađeni su na takav način da je moglo doći do sloma političkog sistema, samim tim i pravnog sistema u Republici Srpskoj. Narodna skupština je radila u posebnim uslovima. Ja sam jedan od onih koji smatraju da poslanicima treba dati da govore. I kada se udalje od teme, treba dati da pričaju, da zastupaju svoje stavove, jer njih je birao narod. I oni zastupaju stavove građana iz izbornih jedinica iz kojih dolaze. Ali bez vrijeđanja. Nažalost, performansi raznorazni i vrijeđanje su postali sastavni dio komunikacije u parlamentarnom životu, pogotovo na sjednicama Narodne skupštine, što nije dobro. Mi smo imali dvije do tri osobe u Narodnoj skupštini koje su se ponašale na takav način. I oni misle da je to dobro. Možda neko i to prihvata od građana. Možda im zbog toga daje podršku. Znate kako, svako može psovati, vrijeđati… Mi smo bili u tri godine ovog mandata pod ogromnim političkim pritiskom dijela međunarodne zajednice, evropskih zemalja, Bajdenove administracije, gdje su postavili ambasadora koji želi da uspostavlja političke sisteme. Šta to znači? Da bira ko će biti predsjednik Republike, ko će biti poslanik, ko će biti ministar, u kom pravcu će ići politika Republike Srpske, politika državne zajednice i vršeni su ogromni pritisci. Moramo da znamo da smo imali u te tri godine ozbiljne sankcije političkim liderima, ministrima. Svako onaj ko je rekao “ja tako neću”, dobio je sankcije. Bez ikakve pravne podloge međunarodnog prava, unutrašnjeg pravnog sistema, imali smo tužbu prema predsjedniku Republike Srpske zato što je potpisao zakon koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske. To je jedinstven slučaj u svijetu. Ogromna politička i pravna sila je primjenjivana na Narodnoj skupštini. U tom kontekstu se odvijao i rad svih institucija Republike Srpske, pa i Narodne skupštine. Mi smo kroz naše institucije pregovarali i dali poruke i dijelu međunarodne zajednice i Bajdenove administracije i ostalima. Došlo je do promjene u politici SAD, došla je Trampova administracija, ukinute su sankcije. Mi smo donosili određene zakone zato što su postavljene sankcije. Sada se ukidaju sankcije, neću reći da se resetuje određena politička situacija, nego imamo razgovore, počinju razgovori sa Trampovom administracijom, koja razumije određen položaj srpskog naroda i Republike Srpske u ovoj državnoj zajednici i nakon toga se ukidaju sankcije i mijenja se sve, mijenja se politički ambijent. Samim tim, promjenom političkog ambijenta nije više postojala potreba da Narodna skupština ide i radi u tom pravcu, kao ni druge institucije. I mi smo se vratili na početak međusobne saradnje. Narodna skupština jeste povukla neke zakona, ali su povučene sve sankcije. Neko će reći da je sve to bilo zbog Milorada Dodika. Ne, 30 ljudi je bilo pod sankcijama. Bio je i ministar Alen Šeranić koji je radio svoj posao pod sankcijama. I raznorazni drugi ljudi, i raznorazni ministri. Njega namjerno navodim zato što je iz Banjaluke, jer je ministar zdravlja, šta je on to mogao da uradi što je zasmetalo nekom? Zasmetalo je zato što nije htio da promijeni svoju politiku. I to je suština. I u takvom ambijentu je radila Narodna skupština Republike Srpske i zbog toga se sve dešavalo. Sada je to mnogo, mnogo lakše, jer imamo saradnju i razumijevanje sa Trampovom administracijom. I imamo saradnju, kao što smo uvijek imali sa Ruskom Federacijom, Kinom. Ja sam jedan od ljudi koji smatra da je nama najvažnija zemlja u saradnji Srbija. To je jedini naš stvarni, iskreni oslonac. Sve ostalo su klimavi oslonci, ali u politici ih moramo imati.
Dugo ste dio političkog i parlamentarnog života Republike Srpske. Da li ste u nekom trenutku imali priliku da budete dio izvršne vlasti i da li sebe u budućnosti vidite na nekoj izvršnoj funkciji – kao ministar ili načelnik?
Iskreno Vam kažem, to pitanje mi nije niko nikada postavio. Ja se 26 godina bavim politikom i 20 godina sam u parlamentarnom životu. Od toga 6 godina u Vijeću naroda Republike Srpske i od 2012. do danas sam narodni poslanik. Istina jeste da sam mogao biti ministar u Vladi Republike Srpske. Mogao sam biti i kandidat za načelnika. Ja unutar sebe nisam imao tu želju, jer sam smatrao da kao narodni poslanik imam širi politički rad. Mogu drugačije da nastupam, mogu drugačije da radim. Vi kao ministar ste ipak u toj jednoj oblasti i imate neko vrijeme koje vam je ograničeno da se krećete u okviru te oblasti i da to zastupate, da radite… A kao narodni poslanik to može mnogo šire. To ne znači da u nekom narodnom periodu neću biti jedan od kandidata za ministarsku poziciju ili za načelničku poziciju, ali ja sam uvijek volio da budem u Narodnoj skupštini. Možda meni više stoji da budem predsjednik Narodne skupštine nego ministar, ali o tom potom. To zavisi od puno parametara, prije svega od rezultata koji ćemo postići. U politici se nikad ne zna i nijedan političar ne može reći ja neću ovo, neću ono. Kada prođu izbori, onda će se sve postaviti. Možda moja politička partija bude opozicija, u šta sumnjam, ali sve je moguće.
Na čelu ste Specijalne bolnice za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Mlječanica“. Šta je danas „Mlječanica“ i po čemu se razlikuje u odnosu na period kada ste preuzeli rukovođenje?
U maju 2020. godine sam postao direktor Mlječanice. Moram biti iskren, finansijski je bila stabilizovana. Direktor, koji je bio prije mene, stabilizovao je i uredio je sistem. Međutim, u Mlječanicu nije ulagano od 1984 ili 1985. godine. Ona je jednostavno bila, kako bi naš narod rekao, oronula ustanova, koja je imala ogromnu ulogu u Odbrambeno-otažbinskom ratu, pogotovo za naše ranjenike. I zbog toga je i odlikovana. Ali ima jedna specifičnost. Mlječanica se nalazi u mjestu gdje sam ja rođen, gdje sam odrastao i završio prvi razred od osnovne škole. U suštini, ja sam se vratio da budem direktor u svoje selo. Krenuli smo u pravljenje jednog okvirnog projekta, jedne zdravstveno sportsko-rekreativne ustanove koja bi ostala bolnica, ali ujedno i igrala veliku ulogu u zdravstvenom turizmu. Morali smo da krenemo od nule. Ja sam tada obavio sastanak sa srpskim članom Predsjedništva, gospodinom Miloradom Dodikom, nakon toga i sa predsjednicom Republike i sa premijerom i dogovorili smo određene korake iz godine u godinu. Kamen temeljac je postavljen 1. juna 2021. godine. Za pet godina smo izgradili to što smo izgradili. Uvijek je mnogo lakše srušiti nego izgraditi. Mi smo se odlučili na gradnju sa jasnom vizijom kako treba Mlječanica da izgleda. Danas je Mlječanica sasvim nešto drugo uz ogromnu podršku vlade Republike Srpske, Ministarstva zdravlja, bivšeg premijera i sadašnjeg premijera Save Minića koji je i rekao da jedan od prioriteta mora biti i Mlječanica pored bolnice u Prijedoru, uz sve projekte koje radimo. Otišla je u jedan ozbiljan razvoj što se tiče i dijagnostike i hiperbaričnih komora. Jedna je od ozbiljnih i zdravstvenih ustanova Republike Srpske. Tako da se to ulaganje Vlade Republike Srpske, koje dan danas traje, u mnogo čemu isplatilo.
Kada govorimo o razvoju „Mlječanice“, šta je sljedeći veliki projekat? Da li su u planu nove investicije i sadržaji koje građani mogu očekivati u narednom periodu?
Kada sam došao na mjesto direktora, Mlječanica je imala 97 radnika. Danas ima 156. Danas Mlječanica ima jednu od najjačih dijagnostika. Mi smo morali u isto vrijeme da razvijamo i da nabavljamo aparate, ali i da obučavamo naše doktore. Mlječanica je danas među tri barocentra na Balkanu, pored Zotovića i Beograda. Imamo najsavremenije barokomore. U potpunosti je renovirana. Mječanica prednjači i u finansijskoj stabilnosti. Svakog prvoga u mjesecu radnici Mlječanice dobijaju platu za protakli mjesec, osim ako je vikend ili praznik. To tako radimo već od septembra 2020. godine. To je ta stabilnost. Moram da kažem i da su gotovi temelji za hotel, koji će imati 120 ležajeva, 67 soba sa kongresnom salom, VIP sobe… I mi očekujemo da će u nekih narednih 24 mjeseci ili 20 mjeseci, hotel visoke klase biti završen i stavljen u funkciju. Ove godine, krajem septembra, ćemo otvoriti sportsko-rekreativni centar, stadion sa umjetnom travom sa 350 sjedećih mjesta, dva teniska terena, multifunkcionalni sportskim terenom za rukomet, košarku i mali fudbal. Tako da, cilj nam je da idemo korak po korak u narednom periodu. Ako sve bude kako treba i ako se nastave ulaganja u Mlječanicu, pravimo SPA wellness centar. Cilj je da Mlječanica bude omogućena i osposobljena za pripreme sportista. Moram pomenuti i da mi kupujemo domaću proizvodnju koja nam se ponudi iz sela oko Mlječanice. Mlječanica treba da bude ne samo turistički potencijal, nego i ekonomski potencijal čitave prijedorske regije, pogotovo Kozarske Dubice.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.