Srpska je među prvima u regionu napravila sistemski iskorak u ovoj oblasti, dokazavši da ova populacija nije trošak za društvo, već njegov ravnopravan i vrijedan dio. Preusmjeravanjem težišta sa klasične socijalne podrške na ekonomsko osnaživanje, stvoreni su uslovi za rad blizu 3.000 zaposlenih lica sa invaliditetom u javnom i realnom sektoru Srpske.
Šta je najveća prepreka danas da osoba sa invaliditetom bude zaposlena, ali i da bude ravnopravan član zajednice?
Moram na početku da kažem da je sistem zaista mnogo uradio. Još 2004. godine Republika Srpska bila je među pionirima kada se donosio Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom. Prvi smo osnovali ustanovu, u ovom slučaju Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, i krenuli sa finansiranjem programa zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije.
Ono što još uvijek postoji kao problem jeste pristupačnost radnim mjestima i institucijama sistema u smislu arhitektonskih barijera, ali i određene predrasude koje još uvijek imamo kod dijela poslovne zajednice oko toga da li će osoba sa invaliditetom biti efikasna na radnom mjestu. Mi kroz sistem, odnosno kroz Fond, te kroz niz okruglih stolova i sastanaka koje redovno organizujemo u saradnji sa organizacijama osoba sa invaliditetom u Republici Srpskoj, nastojimo da razbijemo te barijere i predrasude. Za sada nam ide dobro. Ima još prostora za napredak i nadam se da ćemo 2026. godinu uspješno završiti, kako bismo u 2027. godini izradili posebne programe koji se tiču isključivo pristupačnosti na radnom mjestu.
Tokom godina povećavale su se subvencije za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Da li je novac dovoljan i šta je još potrebno učiniti kada je u pitanju profesionalna rehabilitacija ili obrazovanje kako bi se olakšao ovaj proces?
Mi smo još uvijek pioniri kada je u pitanju program profesionalne rehabilitacije, odnosno osposobljavanje osobe sa invaliditetom u preostalom dijelu radne sposobnosti i priprema za adekvatno radno mjesto. To radimo u saradnji sa licenciranim ustanovama i Centrom za profesionalnu rehabilitaciju iz Banjaluke, uz svesrdnu pomoć Vlade Republike Srpske i Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite. Obezbijedili smo dovoljno sredstava da možemo finansirati taj novi program profesionalne rehabilitacije, uz redovno finansiranje programa zapošljavanja i samozapošljavanja. Sam novac nije dovoljan. U društvu se mora stvoriti pozitivna atmosfera u smislu zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije osoba sa invaliditetom. I poslovna zajednica mora dati svoj doprinos, tako da zapošljavanje ne bude samo obaveza ili motiv da se povuku sredstva, nego dio svakodnevnog života.
Koliko su institucije, ustanove, preduzeća, pa čak i ulice, prilagođene svakodnevnom životu osoba sa invaliditetom?
Kada sam imenovan i došao u Fond, uglavnom se razgovaralo o zapošljavanju. Samo se tražio posao i s tim u vezi mi smo povećavali naš novčani stimulans. Ali unazad nekih godinu dana, uglavnom se razgovara o pristupačnosti, ne samo institucijama sistema, nego generalno, od ugostiteljskih objekata do institucija na lokalnom, republičkom i zajedničkom nivou. Direktno, pristupačnost nije u nadležnosti Fonda, ali imamo izrađen program koji će zaživjeti početkom 2027. godine, gdje će zainteresovani subjekti moći aplicirati za naša sredstva kako bi prilagodili prostor osobama sa invaliditetom.
Da li postoji jaz između onog što imamo u propisima i stvarnog stanja?
Što se tiče prilagođenosti, mislim da smo kasno počeli o njoj da razgovaramo. To je pitanje koje je trebalo prvo rješavati, da prvo imamo prilagođenost, pa tek onda da razgovaramo o zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji. Ali razumljivo je što se išlo tim redoslijedom jer smo bili ratom zahvaćeno područje. Poslije rata ogroman broj ratnih vojnih invalida nije imao posao i sistem je morao da interveniše, osnivanjem Fonda i finansijskim sredstvima, kako bi se ti ljudi zaposlili.
Kakva je trenutno situacija, koliko je osoba sa invaliditetom zaposleno, a koliko traži posao?
Oko 1.000 osoba sa invaliditetom imamo kao aktivne tražioce posla na Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske. Trenutno je u realnom sektoru Srpske zaposleno oko 1.800 osoba sa invaliditetom, dok je prema dostupnim podacima u javnom sektoru zaposleno oko 980 osoba. Najveći poslodavac u realnom sektoru je Privredno društvo za zapošljavanje invalida „Patriot“ iz Bijeljine, a u javnom sektoru to je Ministarstvo unutrašnjih poslova.
O osobama sa invaliditetom često se govori kroz prizmu socijalne pomoći i troška za društvo. Kako se može promijeniti taj pristup?
Ja sam prvi protivnik tog socijalnog pristupa. Smatram da osobe sa invaliditetom trebaju biti ravnopravni članovi društva i da njihova invalidnost nije prepreka u ostvarivanju bilo kojeg prava koje garantuje pravni sistem Republike Srpske. Treba da ih posmatramo i da im pristupamo kao i svakom drugom čovjeku.
Naš program i politika u Fondu idu upravo u tom pravcu, da novčani stimulans prilikom zapošljavanja ne bude na nivou socijalnog davanja. Zato smo taj stimulans povećali na 20.000 KM, a nadam se da će u 2027. godini taj iznos još rasti.
Koji su to problemi sa kojima se osobe sa invaliditetom susreću i šta je ono što će biti najteže riješiti?
Imamo odličnu saradnju sa svim savezima i organizacijama koje imaju status od posebnog interesa za Republiku Srpsku i sa njima provodimo zajedničke programe. Program na kojem trenutno radimo i koji će biti aktivan za 20-tak dana do mjesec jeste program ekonomske podrške, koji stvara preduslove za zapošljavanje.
U okviru Fonda funkcioniše i Savjet za saradnju osoba sa invaliditetom kao neformalno tijelo. Sastanci se održavaju najmanje jednom mjesečno i na njima, pored zaposlenih u Fondu, prisustvuju predstavnici svih organizacija i saveza, a vrlo često i predstavnici Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite.
Maloprije sam rekao da se donedavno razgovaralo o zapošljavanju kao najvećem problemu, a unazad dvije-tri godine slika se u potpunosti promijenila. Sada razgovaramo o programima profesionalne rehabilitacije, obrazovanju i pristupačnosti. Ranije se vršio pritisak na poslovnu zajednicu da se mora zapošljavati, nuditi stimulanse i to je krenulo u dobrom pravcu, ali sada se kao glavni problem ističe pristupačnost.
Kandidat ste za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine. Ako dobijete mandat, koja su to pitanja iz ove oblasti koje biste voljeli pokrenuti na nivou Bosne i Hercegovine?
Rad i socijalna politika su u potpunoj nadležnosti entiteta, tako da tu nema prostora za direktno djelovanje. Ali kroz sistem zaštite ljudskih prava, s obzirom na to da su ona dijelom na zajedničkom nivou BiH, insistiraću da se pokrenu određena pitanja.
U javnom sistemu Republike Srpske i Federacije BiH postoji obaveza da na 16 zaposlenih imate jedno zaposleno lice sa invaliditetom. Ti propisi i pravila ne važe za zajednički nivo i to će biti jedno od prvih pitanja koje ću pokrenuti ako dobijem povjerenje građana. Subjekti iz javnog sistema u entitetima koji ne ispune tu kvotu uplaćuju posebne doprinose (penale), dok institucije zajedničkog sistema taj poseban doprinos ne plaćaju. To se moglo organizovati i dogovoriti kao što je organizovana uplata za zdravstveno ili penzijsko osiguranje.
Dakle, pristupačnost institucijama na državnom nivou, obaveza zapošljavanja i uvođenje posebnog doprinosa biće moji glavni pravci djelovanja na nivou BiH.
Ako dobijete povjerenje građana šta oni mogu očekivati od vas i po čemu biste željeli da se Vaš mandat razlikuje od onoga što radite u Fondu?
Želio bih da, ako dobijem povjerenje građana, kada prođe taj četverogodišnji mandat, kada sretnem ljude na ulici, u restoranu ili kafani, da kažu: Ovo je onaj čovjek koji često dolazi u naše mjesto ili naše selo, nije jedan od onih koji dolazi samo kada je izborna godina. Želio bih da me po tome pamte. Da budem dostupan i pristupačan tokom cijelog mandatnog perioda.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.