Ovo u intervjuu za Srpskainfo kaže šefica Kancelarije Fondacije Fridrih Ebert u Banjaluci i politički analitičar, Tanja Topić.
– To je i javno iskazano, prevashodno kroz poruke koje su slali ljudi bliski predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, koji su oštro kritikovali taj dogovor gdje se naglašava da je taj dogovor postignut mimo znanja zvaničnog Beograda – kaže Topićeva.
Djeluje da su u ovoj godini, koja je na izmaku, politički analitičari i ljudi koji aktivno prate ovdašnja politička zbivanja imali “pune ruke” posla. Kako biste ocijenili 2025?
Generalno je ova godina bila teška, puna izazova i puna događaja koji su se smijenjivali vrlo brzo. Mislim da nismo mogli ni reagovati na sve one događaje koji su nas “zatrpavali”. Ovaj finiš godine nosi u sebi takođe puno izazova. Prevashodno mislim na nezavršenu izbornu sagu s prijevremenih izbora, ali čitava godina je bila takva da pretpostavljam da će se ovi izazovi prenijeti i u iduću godinu.
Ove prijevremene izbore i reakcije CIK BiH na prigovore i dokaze o izbornim krađama mnogi porede s izborima 2022, kada je Jelena Trivić takođe tvrdila da je pokradena, pa je CIK ipak priznao rezultate uz konstataciju da je bilo određenih “manjih nepravilnosti”.
Nakon ovih izbora zapravo imamo tri predsjednika entiteta. Jedan, koji je predsjednik svih predsjednika i koji uprkos sudskoj presudi i dalje nastavlja da koristi sve benefite i privilegije koje nudi funkcija predsjednika. Imamo isto i situaciju koju ne poznaje Ustav Republike Srpske, a to je vršilac dužnosti entitetskog predsjednika. Iako nije zvanično potvrđen kao pobjednik prethodnih prijevremenih izbora, imamo i Sinišu Karana. Zapravo, nastavlja se priča kojoj svjedočimo nekoliko prethodnih izbornih ciklusa i pokazuje se koliko pada povjerenje građana u izborni proces, u Centralnu izbornu komisiju i u političke aktere. Nastavlja se funkcionisanje i formiranje vlasti na temeljima političke korupcije. Postoji velika sumnja na rezultate ovih prijevremenih izbora. Mi smo imali i ranijih godina, na prethodnim opštim izborima da su utvrđene nepravilnosti, ali uprkos tim nepravilnostima istaklo se da one ne utiču na izborni rezultat i da ih zato treba prihvatiti. Ono što stalno naglašavam – krađa je krivično djelo. Potpuno je nebitno da li su članovi biračkog odbora, članovi izbornih komisija ili politički subjekti radili falsifikate ili ukrali pet ili 5.000 hiljada glasova. Krađa je krađa. To je krivično djelo zbog kojeg neko mora odgovarati. Do sada nismo imali situaciju da je neko snosio posljedice za činjenje krivičnih djela i onda je to postao normalan, prihvatljiv način društvenog i političkog ponašanja.
Kristijan Šmit, koga institucije Republike Srpske ne priznaju za visokog predstavnika, kao i međunarodna zajednica takođe su nijemi na izborne nepravilnosti i krađe. Zašto ćute?
Kada govorimo o ulozi Kristijana Šmita, rekla bih da ga prate brojne kontroverze. Od samog početka imamo njegovo osporavanje kao visokog predstavnika od strane političkih autoriteta iz Republike Srpske, ali ću isto tako podsjetiti da je političko rukovodstvo Republike Srpske sprovelo sve odluke koje je donio Kristijan Šmit. Dakle, postoji jedan raskorak između poruka koje nam šalju zvaničnici Republike Srpske i onoga što čine iza kulisa, daleko od očiju javnosti. Na drugoj strani, kada govorimo o opštim izborima 2022. godine, BiH je polovinom decembra, i to zbog geopolitičkih prilika, odnosno rata u Ukrajini, dobila poklonjen kandidatski status od strane EU i onda je trebalo brzo zaklopiti oči, priznati te izbore koji su bili opterećeni brojnim nepravilnostima, falsifikatima, malverzacijama i političkom korupcijom, koja je postala stil ovdašnjeg političkog življenja. Odnos međunarodne zajednice, te apstraktne kategorije prema BiH, zapravo je preslika odnosa EU prema čitavoj regiji Zapadnog Balkana, a to je dominacija stabilokratije. Vjerovalo se godinama, pogotovo u međunarodnim krugovima, da se mora obezbijediti po svaku cijenu stabilnost regije da bi se izbjegli određeni konflikti, potencijalno otvaranje nekih novih žarišta, a pri tome su zatvarane oči pred svim demokratskim deficitima, prema ugrožavanju demokratije, prema ograničavanju slobode mišljenja, slobode medija, kršenju ljudskih prava. Sve je to ostavljeno po strani, a onda smo kao rezultat dobili autokratske teritorije kojima vladaju autokrate, kršeći grubo sve demokratske principe. Na drugoj strani, kada govorimo o međunarodnoj zajednici, mislim da su postojale dugo i unutar EU određene struje koje su podržavale politiku iz Republike Srpske i davali vjetar u leđa tim politikama.
Nedavno su pojedini politički analitičari iz Srbije dali efektnu izjavu povodom Dodikovog dogovora s Amerikancima: “Nije došlo do prilagođavanja SAD Dodikovim zahtevima za vraćanje na izvorni Dejton, nego su Amerikanci vratili izvornog Dodika”. Vaš komentar?
Definitivno je Milorad Dodik promijenio stavove prema američkoj administraciji onog trenutka kada je na predsjedničku funkciju došao Donald Trump. Podsjetiću na famozne proslave koje su organizovane zbog Trampove pobjede i koje pokazuju do kojeg stepena snishodljivost može da ide. Naravno, uvijek se računa na kratku pamet naših građana koji vrlo brzo zaborave da su do tog trenutka, do pobjede Donalda Trumpa, SAD bile vrijeđane na najgrublji mogući način. Prijetilo se deportacijom ljudi koji rade u administraciji SAD i ambasadi, kako u Banjaluci, tako i u Sarajevu. Vršena je jedna antiamerička propaganda koja se preko noći pretvorila u suštu suprotnost, gdje se stalo rame uz rame s Trumpom i gdje se nastojalo pokazati kako su ti odnosi prijateljski i kako znače podršku politici Republike Srpske. Mislim da detalji Dodikovog dogovora s Amerikancima nisu poznati većini i da je samo jedan uzak krug ljudi direktno učestvovao u dogovaranju. Svi detalji nisu poznati ali definitivno je Milorad Dodik uradio neke stvari koje su zahtijevale SAD i to je, na neki način, predstavljalo udarac domaćim političkim akterima, prvenstveno mislim na Narodnu skupštinu RS koja je javno ponižena. Takođe, mislim da je pod uticajem SAD i tog dogovora SNSD pristao na prijevremene predsjedničke izbore, iako su ih u prvom trenutku apriori odbijali.
Da li je taj tajni dogovor Dodika s Amerikancima doveo do ozbiljnog narušavanja odnosa između vlasti u Republici Srpskoj i vlasti u Srbiji?
Definitivno bih rekla da je stvorena pukotina u odnosima i to je javno iskazano. U zadnje vrijeme čujemo da je taj dogovor postignut i mimo znanja Rusije. Te pukotine možemo vidjeti golim okom. Do prije nekoliko mjeseci, do postizanja tog dogovora, gotovo je bila svakodnevna pojava da Milorad Dodik putuje u Beograd. Isto tako smo vidjeli, barem u javnom obliku, da je Aleksandar Vučić pitanje presude Miloradu Dodiku stavljao na dnevni red svih razgovora koje je imao sa međunarodnim zvaničnicima, da bi se onda, njemu iza leđa, postigla ta vrsta dogovora koja je dodatno opteretila odnose između Beograda i Banjaluke.
Da li je na to ko će u Srpskoj biti vlast presudna politička podrška iz Beograda?
Definitivno. I ne bih rekla samo da Beograd utiče na to ko će biti na vlasti, već isto tako utiče i na to ko će biti na čelu pojedinih političkih partija. Ne samo onih koje su na vlasti, već i onih koji su u opoziciji. Vidimo određene uticaje koje dolaze iz Beograda, a odnose se na djelovanje opozicionih političkih partija, na izbor predsjednika pojedinih političkih partija, na formiranje određenih pokreta koji se formiraju u Republici Srpskoj na način kako su se takvi pokreti formirali u Srbiji. Dakle, Srbija ima tu vrstu političkog uticaja. Vidjeli smo i kroz ovu ljutnju ili distancu, koja je nastala u odnosima, da se šalje poruka da će zvanični Beograd uvijek nastojati da podrži građane u Republici Srpskoj, ali istovremeno mislim da paralelno teče kontrola svih ovdašnjih političkih tokova i procesa.
SDS je stao iza Branka Blanuše kao kandidata na predsjedničkim izborima i sljedeće godine. Na drugoj strani, izgleda da je Draško Stanivuković prilično ljut i razočaran zbog te odluke. Kako ocjenjujete odnose u opoziciji?
Opozicija je i u ove prijevremene predsjedničke izbore ušla dosta razjedinjena i rascjepkana i mislim da je sama kandidatura Branka Blanuše došla kao neka rezerva, pod “moranje”, čisto da se učestvuje na izborima. Mislim da su narušeni odnosi počeli i prije odluke da se Branko Blanuša kandiduje iz prostog razloga jer je Stanivuković odbacio ideju učestvovanja na prijevremenim izborima. Dakle, on je na neki način podržao politiku Milorada Dodika koji je prijetio da se prijevremeni izbori neće održati. Branko Blanuša je postigao rezultat koji je iznenadio i samu političku partiju koja ga je kandidovala. Naglašavam da je on kandidovan u trenutku kad SDS nije imao rukovodstvo, nisu imali predsjednika stranke, a kandiduju čovjeka koji je potpuno politički anoniman i tu je, zapravo, i počela prva zamjerka na kandidaturu Branka Blanuše. Iako smo skloni uvijek govoriti da su nam potrebna nova politička lica, da nam je dosta potrošenih političkih faca, većina je “na nož” dočekala kandidaturu Branka Blanuše, ističući kako on “nema harizmu” i kako je “politički anonimus”. Blanuša je iznenadio sve i napravio zaokret vrijednosne paradigme. Očigledno je da su glasači na ovim izborima kaznili i bahatost, aroganciju, primitivizam, govor mržnje, tu retoriku koja je godinama poticala u nama najniže strasti. Na drugoj strani se pojavio jedan smiren čovjek koji promoviše vrijednosti kao što su znanje, skromnost, čestitost i koji je svoje rezultate i profesionalni uspjeh ostvario sopstvenim radom. Dakle, potpuno drugačija slika od one koju smo gledali svih ovih prethodnih 15-20 godina. Dobra podrška ili vjetar u leđa Branku Blanuši nije bila opozicija niti su to bile političke partije već mediji, koji su prepoznali tu novu vrijednostnu paradigmu i koji su ga, na neki način, za vrlo kratko vrijeme učinili veoma prepoznatljivom osobom. Branko Blanuša je osvojio preko 200.000 glasova i logično je očekivati da stranka koja ga je nominovala kapitalizuje tako dobar izborni rezultat i da ga promoviše u kandidata na predstojećim predsjedničkim izborima. Naravno da je to zasmetalo određenim političarima iz opozicionih redova, čija ambicija je izražena i prije nego što smo uopšte imali prijevremene izbore. Mislim da je najveći problem među opozicionim partijama njihove lične sujete koje je vrlo teško pomiriti. Zbog toga mislim i da na izborima 2026. neće nastupiti u jedinstvenom frontu. Vidjeli smo ljutnju Draška Stanivukovića na najavljenu kandidaturu Branka Blanuše, kritikujući SDS zbog nekolegijalnosti. To govori čovjek koji je prethodnih mjeseci “ukrao” čak i poslanike SDS iz Narodne skupštine Republike Srpske.
Postoji li SNSD bez Milorada Dodika?
Pitanje je koliko će Dodik ostati bitna figura u SNSD. Vidjeli smo da je ostao na čelu stranke i to mu daje manevarski prostor da i dalje snažnom rukom vlada i vuče sve konce. Ono što je problem jeste to da se između stranke, ali i između institucija i jedne osobe stavlja znak jednakosti. To je ono što je građeno godinama, jedan snažan kult ličnosti dok su institucije potpuno zanemarene i to vidimo kroz epilog, odnosno presude Miloradu Dodiku gdje imamo institucije sistema koje mu pomažu u “hvatanju krivina”, odnosno izbjegavanju da se u stvarnosti realizuje sudska presuda. Godinama se spekulisalo o tome koliko ima unutrašnjih turbulencija u SNSD i koliko je određena frakcija spremna da se izvuče iz SNSD. Nikad se to nije desilo. SNSD je ostao pod čvrstom dirigentskom palicom Milorada Dodika. Ne vjerujem da može opstati ovako koherentan i konzistentan bez Dodikovog rukovođenja. Mislim da će se jednom raspršiti, kao što se desilo sa Demokratskom strankom u Srbiji kada su sišli sa vlasti i kada se ta stranka jednostavno raspala. Međutim, ne treba potcijeniti taj klijentelistički sistem, tu hobotnicu koja se razgranala i koja je pokrila sve pore društva. Vrlo teško će se razgraditi klijentelistički sistem koji je građen decenijama. Ne bih insistirala na tome da je potreban bilo kome jak vođa. To su obilježja autoritarnih ličnosti, autokratskih režima gdje jako ugrožavate demokratski potencijal i otvarate pukotine u demokratskom funkcionisanju i institucija i društva. Kad se ta čvrsta ruka izmakne, onda će svako gledati da se pozicionira na nekoj drugoj strani.
Prije nekoliko mjeseci dobili ste sudsku presudu po tužbi koju ste podnijeli protiv Milorada Dodika zbog klevete. U kojoj fazi se nalazi izvršenje presude i da li ste uspjeli naplatiti to što vas je Dodik nazivao njemačkim agentom, a što je presuđeno kao neistina.
Milorad Dodik nije platio tu kaznu. Moj advokat je podnio još jednom podnesak sudu da se da nalog za izvršenje te presude. U nekoliko navrata postojala je ta pukotina zato što je Dodik bio pod sankcijama SAD, pa nije imao račun. Sankcije su skinute, ali do današnjeg dana ta novčana kazna, kojom je sud obavezao Milorada Dodika da je isplati meni, nije izvršena. Lično, ne očekujem da će platiti jer pretpostavljam da je on taj koji odlučuje koje presude će izvršiti, na koji način, a mislim da ne pomišlja da ispoštuje odluku suda kojom se obavezuje da mi isplati novčanu kaznu. Inače, sama odluka suda, budući da se radi o sudu u Banjaluci, meni je bila veliko iznenađenje zato što nisam mogla ni pretpostaviti da bi neki sud u Banjaluci mogao presuditi protiv Milorada Dodika. Ovo je, ipak, primjer za sve građane, za sve novinare, za sve aktiviste u Republici Srpskoj da ne mogu dopustiti da ih politički autoriteti tretiraju na način koji traje već 10 ili 15 godina. Ovim se šalje poruka da nisu nedodirljivi i da ne treba da gubimo nadu, iako imamo malo povjerenja u djelovanje pravosudnih institucija, u njihov profesionalni integritet i nezavisnost. Ipak postoji neka vrste satisfakcije, a to je puno važnije od novca.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.