Dok jedni ističu borbu protiv međunarodnog kriminala i odgovornost političkih lidera, drugi upozoravaju na kršenje suvereniteta država i opasnost od presedana koji bi mogao dodatno destabilizuje globalni poredak.
Politički predstavnici iz Federacije BiH uglavnom su naglašavali da niko ne bi smio biti iznad zakona, bez obzira na političku poziciju, te da međunarodna zajednica ima pravo reagovati u slučajevima teških optužbi, posebno kada je riječ o organizovanom kriminalu i trgovini narkoticima.
S druge strane, vlast u Srpskoj se nije oglašavala povodom događaja u Venecueli, dok su pojedini opozicioni lideri izrazili rezerve na hapšenje predsjednika te države Nikolasa Madura i njegove supruge.
Upozorili su da jednostrane akcije velikih sila predstavljaju grubo miješanje u unutrašnje poslove suverenih država, te da takvi potezi mogu imati dugoročne negativne posljedice po međunarodnu stabilnost.
Prema njihovim ocjenama, rješavanje ovakvih kriza mora se odvijati isključivo kroz međunarodne institucije i dogovor država.
Zvanične institucije Bosne i Hercegovine zasad su ostale suzdržane. Iz diplomatskih krugova poručeno je da se situacija pažljivo prati, uz poziv na smirivanje tenzija i poštivanje međunarodnog prava.
Naglašeno je da BiH, kao mala i politički složena zemlja, nastoji zadržati uravnotežen pristup u pitanjima globalnih sukoba.
Pozadina napada
S druge strane istoričar i bivši diplomata Slobodana Šoja upozorava da napad Sjedinjenih Američkih Država na Venecuelu, koji se u zapadnim političkim i medijskim krugovima predstavlja kao pokušaj „spašavanja demokratije“, u suštini ima duboku ekonomsku i geopolitičku pozadinu.
Prema ocjeni Šoje, riječ je o unaprijed očekivanom potezu čiji je osnovni cilj preuzimanje kontrole nad ogromnim prirodnim resursima ove zemlje, prije svega naftom, plinom i zlatom.
Istovremeno, međunarodno pravo biva potisnuto u drugi plan, dok se vojna i politička intervencija opravdava narativom o borbi protiv režima Nikolasa Madura.
Još mjesecima ranije, smatra Šoja, bilo je jasno da će Sjedinjene Američke Države pokušati da silom promijene politički poredak u ovoj južnoameričkoj zemlji, s ciljem preuzimanja kontrole nad njenim ogromnim prirodnim bogatstvima – prvenstveno naftom, plinom i zlatom.
U tom kontekstu, način na koji zapadni mediji predstavljaju dešavanja u Venecueli igra ključnu ulogu. Mediji čiji su vlasnici i finansijski centri moći povezani s interesima velikih sila, bez imalo zadrške opravdavaju flagrantno kršenje međunarodnog prava.
Ono što je po svim kriterijima agresija na suverenu državu, u javnom diskursu Zapada, kako upozorava Šoja, predstavlja se kao „humanitarna intervencija“ ili „spašavanje naroda od tiranije“.
Takva retorika nije nova, viđena je i u Iraku i u Libiji, ali njena drskost i dalje iznenađuje.
Kad pravo zamijeni sila
Šoja podsjeća da je cilj ove operacije jednostavan i duboko pragmatičan: vratiti stanje kakvo je postojalo prije dolaska Uga Čaveza na vlast.
U tom periodu Venecuelom su upravljale političke elite lojalne Vašingtonu, koje su omogućile da gotovo sav profit od eksploatacije nafte završi u Sjedinjenim Državama, dok je država Venecuela ostajala bez stvarne koristi. Bio je to sistem idealan za strane interese i domaće poslušnike, ali poguban za venecuelanski narod.
Dolazak Čaveza poremetio je taj poredak. Nacionalizacija resursa i pokušaj samostalne ekonomske politike učinili su Venecuelu metom dugoročnog pritiska.
Danas se, prema Šojinom tumačenju, pokušava uspostaviti sličan model kontrole, pri čemu će američki interesi imati presudnu riječ nad svakom kapljom venecuelanske nafte i plina. Ovaj potez ima i širi značaj: uklapa se u globalni ekonomski sukob SAD-a i Kine, u kojem je kontrola energetskih resursa ključna.
Naravno, Nikolas Maduro nije idealan lider. Šoja otvoreno priznaje da Venecuela zaslužuje mnogo bolje političko vođstvo. Međutim, loše rukovođenje državom ne može i ne smije biti izgovor za otvorenu pljačku i nasilno miješanje spolja.
Povezivanje američke intervencije s navodnim dolaskom demokratije predstavlja, kako Šoja kaže, vrijeđanje zdravog razuma.
Posebno je problematična uloga domaćih i regionalnih javnih ličnosti i medija, koji će vođeni vlastitim interesima i „bakšiš logikom“ nekritički prenositi saopštenja iz Vašingtona i Brisela.
Tek mali broj slobodnih glasova pokušaće da ukaže na suštinu problema: da se ovdje ne radi o slobodi, već o interesu.
Američka politika prema Venecueli tako se uklapa u već viđeni obrazac: „udaramo gdje hoćemo, koga hoćemo i kada hoćemo, jer možemo i jer nam se isplati“.
To je princip sile koji se predstavlja kao moralna misija, a u stvarnosti proizvodi razaranje i dugoročnu nestabilnost.
Ako je ovo način na koji započinje nova etapa 21. vijeka, onda je jasno da svijet ulazi u period u kojem će pravo i suverenitet sve češće ustupati mjesto goloj moći.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.