Poručio je ovo u intervjuu za Srpskainfo Milan Petković, nosilac liste Ujedinjene Srpske za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, govoreći o odnosima unutar vladajuće koalicije i saradnji koja je, kako tvrdi, u prethodne četiri godine, na nivou BiH, bila daleko od onoga što je Ujedinjena Srpska očekivala.
– Ako ja budem poslanik ili ako Ujedinjena Srpska bude imala nekog drugog poslanika, naravno da će to trebati sve preispitati – rekao je on.
Petković govori i o očekivanjima Ujedinjene Srpske na predstojećim izborima, tvrdnji da ova stranka ima „sigurno najbolje kandidate“, inicijativi za izgradnju mosta Srbac-Davor, ali i o tome kako bi, prema njegovoj viziji, trebalo da izgleda „dobra, zdrava i prava Republika Srpska“.
Zašto Ujedinjena Srpska nije zadovoljna dosadašnjom saradnjom sa SNSD na nivou BiH, šta bi moglo biti drugačije nakon izbora i za koje odluke vlasti danas smatra da neko mora snositi odgovornost, Petković odgovara za Srpskainfo.
Kažete da ćete, ukoliko osvojite novi mandat, nastaviti da radite ono što ste radili u protekle četiri godine i da će Vaš prioritet biti odbrana nadležnosti Republike Srpske. Ako je to bio Vaš prioritet i u prethodnom mandatu, šta građanima možete pokazati kao rezultat te borbe?
Ono za šta se ja borim i zalažem od svog ulaska u politiku jeste što bolje funkcionisanje pravne države. Neko će reći uspostavljanje pravne države, jer je uopšte nemamo, a ja ću reći – odbrana institucija pravne države. To znači puno poštovanje zakona, ali zakona koji su u skladu sa evropskim direktivama, Ustavom Republike Srpske, Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava. Zašto o tome govorim? Zato što smatram da sam, dovoljno obrazovan, kao advokat i neko ko ima 15 godina rada u pravosuđu, kompetentan da govorim o tim temama. Ne volim petljati u teme koje nisu iz domena moje struke i građani me prepoznaju po tome što se u Skupštini najviše javljam i zastupam stavove u oblastima koje se tiču zakonitosti i ustavnosti. Kada je pokrenuta apelacija pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine o tome da li visoki predstavnik može da donosi zakone, od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zatraženo je da se izjasni. Ja sam, kao zamjenik predsjedavajućeg Ustavnopravne komisije, bio izričit u tome da ne može, jer nigdje u Ustavu ne stoji da visoki predstavnik može donositi zakone, dok su Bošnjaci bili za to da on ima to pravo. Predložio sam da se usvoji zaključak i da se mi kao Ustavnopravna komisija o tome izjasnimo, odnosno da kažemo da visoki predstavnik ne može donositi zakone. Vidio sam odnos snaga u samoj Ustavnopravnoj komisiji i tako je moj zaključak, odnosno moj stav, podržan. Prvi put od osnivanja Bosne i Hercegovine jedna institucija Bosne i Hercegovine izjasnila se da visoki predstavnik ne može donositi zakone. To nije izjašnjenje Milana Petkovića, niti Ustavnopravne komisije, to je izjašnjenje Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i tako je poslato Ustavnom sudu. Ustavni sud sada ima situaciju da mu najviše zakonodavno tijelo poručuje da visoki predstavnik ne može donositi zakone. Kako će drugačije reći? Znači, on potpuno krši Ustav svoje zemlje. To je nešto na šta sam možda ponosan i što sam uspio da dokažem. Bila je, recimo, i priča da ćete donositi zakon o sudovima sa sjedištem u Sarajevu, gdje sam bio eksplicitno protiv toga, jer sam smatrao da sjedište i osnivanje Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, koji je postao, u stvari, Apelacioni sud, mora biti u Republici Srpskoj. To su teme koje možda nisu dovoljno pitke i zanimljive građanima, ali su jako bitne. One, u stvari, određuju kojim putem Bosna i Hercegovina ide u narednim godinama – koje su to nadležnosti koje se čuvaju i koje su to nadležnosti koje Bosna i Hercegovina može da ima, a možemo da ih vratimo na nivo Republike Srpske.
Ministar odbrane Zukan Helez pozvao je međunarodnu zajednicu da povuče svoj potpis sa stvaranja Republike Srpske, uz riječi da će oni, u tom slučaju, znati šta činiti. Kako to komentarišete?
Zukan Helez je čovjek koji je imao toliko populističkih izjava, potpuno izvan svakog konteksta. Čovjek koji nas je toliko puta sramotio željeći da privuče pažnju. Mislim da ga više ne shvataju ozbiljno ni u njegovoj političkoj stranci. To je čovjek koji se nikada kao ministar nije pojavio u Predstavničkom domu, nije nikada došao da položi račune građanima, odnosno poslanicima u Predstavničkom domu. To vam govori dovoljno o njemu. Takve izjave i takva glupost koju on kaže, ne samo da nisu pravno moguće, nego nisu ni zdravorazumske. To je toliko nerealno da je potpuno imaginarno i nepotrebno to smatrati ozbiljnim ili posebno komentarisati. Ali samo ću vam reći – međunarodna zajednica i nije potpisnik tog sporazuma. Potpisnici tog sporazuma bili su Savezna Republika Jugoslavija, današnja Srbija, Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovina. Srbija je potpisivala u ime Republike Srpske. Tako da Republika Srpska može jedino preko Srbije tražiti da se taj sporazum povuče. Međutim, kada je jedan sporazum potpisan, svaki sporazum, kao i ugovor, u stvari predstavlja saglasnost volja. Ne možemo ga sada jednostrano raskinuti na bilo koji način. To nije moguće, pogotovo ne u međunarodnom javnom pravu. Ne treba zato previše ulaziti u pravnu tematiku i filozofiju i mogućnosti tumačenja raskida ugovora, odnosno sporazuma. Jednostavno, to nije moguće. To je bila izjava za jedan dan kojoj ne treba pridavati posebnu pažnju.
Savjet ministara Bosne i Hercegovine zadužio je Ministarstvo komunikacija i transporta da razmotri Vašu inicijativu o izgradnji mosta preko rijeke Save između opština Srbac i Davor. Vjerujete li da će ovaj projekat ugledati svjetlo dana? Koliko ste optimistični?
Apsolutno sam optimističan. Kada su mi prije četiri godine govorili da je to predizborna priča, rekao sam da nije i da je to nešto što je potpuno moguće. Hoću to da kažem i zbog toga što je jedna opoziciona politička stranka nedavno imala svoj skup u Srpcu, pa su i oni rekli da će podržati ideju izgradnje mosta kao svoju ideju. O tome govorimo da to više nije samo predizborna priča i nije predizborna priča Milana Petkovića, nego je to potpuno legitimna inicijativa. O toj inicijativi razgovarao sam sa načelnikom opštine Srbac i načelnikom opštine Davor u Hrvatskoj. Razgovarao sam i sa nekim županima iz Hrvatske i pokrenuli smo tu inicijativu u Savjetu ministara. To je nešto što je potpuno moguće. U posljednjih sedam godina na rijeci Savi između Hrvatske i Bosne i Hercegovine izgrađena su tri mosta – most u Gradišci, most u Svilaju i most na Rači. Ne vidim nijedan razlog zbog kojeg četvrti most, koji bi trebalo da se gradi u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti, ne bi bio izgrađen u Srpcu. Srbac je jedina pogranična opština na Savi koja nema most. Mostove imaju Kostajnica, Dubica, Novi Grad, Gradiška, Brod, Brčko, Šamac i drugi. Samo Srbac nema. Mislim da bi se na ovaj način Srbac potpuno otvorio. Imamo novi put Srbac–Derventa, put koji se gradi, odnosno rekonstruiše, Srbac-Laktaši, i već ranije izgrađen put Srbac-Prnjavor. Srbac bi mogao biti raskrsnica puteva, a ovako je ostao neka vrsta slijepog crijeva. Mislim da bi to potpuno otvorilo tu regiju. To je značajan projekat i za Republiku Hrvatsku, jer Slavonija na neki način odumire i njima bi značio taj prelaz, veći protok dobara i ljudi. To je ono što može pokrenuti svaku zajednicu.
Rekli ste da Ujedinjena Srpska više neće biti iznenađenje na izborima. Da li to znači da očekujete značajno veći broj glasova i mandata nego ranije?
Ono što očekujemo jeste da ćemo sigurno imati veći broj. Zašto to kažem? Zato što sam obišao cijeli teren, sve opštinske i gradske odbore Republike Srpske kao potpredsjednik stranke. Možemo očekivati preko 40.000 glasova kao Ujedinjena Srpska i veći broj poslanika. Imamo veći broj aktivista, bolje organizovane odbore i pune liste i za Narodnu skupštinu Republike Srpske i za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Ne znam šta bi trebalo da se desi da imamo lošiji rezultat, jer niko nam nije odlazio od uglednih aktivista ili nešto slično. Naravno, uvijek postoji fluktuacija – neki ljudi dolaze, neki odlaze – ali zdravo jezgro, Predsjedništvo Ujedinjene Srpske i svi ljudi koji čine rukovodstvo stranke su tu i maksimalno rade. Naše tribine su izuzetno posjećene. Ušli smo u posljednju trećinu političke kampanje i mogu reći da će Ujedinjena Srpska sigurno ostvariti dobar rezultat. Da li će to biti iznenađenje ili ne, neka drugi kažu, ali ja sam izuzetno zadovoljan dosadašnjim tokom kampanje.
Tvrdite da Ujedinjena Srpska ima „sigurno najbolje kandidate“ kako za Predstavnički dom, tako i za Narodnu skupštinu. Po kojim kriterijumima ste došli do tog zaključka?
Ujedinjena Srpska prije svega ima lidera, a to je jako bitno – da znamo ko je glava kuće. Predsjednik, dr Nenad Stevandić, kompletna je ličnost. On je nosilac liste u Izbornoj jedinici 3, ovdje u Banjaluci. Čovjek, koji je dokazani patriota, koji ima iskustvo, i životno i radno. Doktor specijalista, ima divnu porodicu, suprugu, dva sina – jedan je doktor doktor specijalista, drugi ekonomista i zaposleni su – dok mu je kćerka na fakultetu. Kada govorimo o čovjeku, moramo znati kakva je njegova porodica. To je nešto što on ima izuzetno zdravo i što je dokazao. Takođe, 30 godina iskustva u politici je sigurno respektabilno. Kada sam ja ulazio u politiku, smatrao sam da u politici treba što više mladih ljudi, ali ne na najodgovornijim funkcijama, jer za politiku i odgovorne funkcije u ovom društvu treba imati i radno i životno iskustvo. Zato smatram da je dr Stevandić neko ko ima i jedno i drugo. Ima poštovanje i prepoznatljivost, što je jako bitno u politici, i ima izuzetno jake međunarodne konekcije. Obišao je parlamente, sada posebno kao predsjednik Narodne skupštine, a prije toga je bio potpredsjednik Narodne skupštine. Smatram da je on sigurno jedan od najboljih nosilaca liste. Ako je on lokomotiva, onda i vagoni daleko lakše idu.
U ovom mandatu ste govorili o problemu saradnje sa SNSD na nivou BiH. Šta je konkretno bilo uzrok vašeg nezadovoljstva? I ako se svi problemi nastave i u narednom mandatu, da li je Ujedinjena Srpska spremna da povuče podršku?
Mi smo bili vjeran partner SNSD od početka formiranja Savjeta ministara. Nismo se slagali s tim što su političke stranke koje nisu osvojile poslanike u Predstavničkom domu dobile ministarska mjesta u Savjetu ministara, dok mi, koji smo osvojili mandat, to nismo dobili. Svi se mi borimo za vlast. Politika jeste borba za vlast. Politika nije borba da se bude u opoziciji. Mi smo smatrali da treba da budemo veći dio vlasti. Mi to nismo dobili. SNSD, odnosno njihovi predstavnici koji su bili ovlašteni da pregovaraju o koalicionom sporazumu na nivou BiH, nikada nisu potpisali bilo kakav koalicioni sporazum. Čak smo ga dva-tri puta usaglašavali usmeno, na nekim papirima, negdje smo dogovarali šta bi to trebalo da bude i na koji način. Govorili smo gdje imamo kadrove koji su nam potrebni, pogotovo naše kadrove sa istoka koji treba da budu u Sarajevu i koji mogu da učestvuju u izvršnoj vlasti u Savjetu ministara. Međutim, to nije naišlo na razumijevanje. Pojedini ministri iz Savjeta ministara apsolutno nikada nisu dolazili ili su dolazili samo jednom u toku cijele godine na sjednice Predstavničkog doma, što sam ja izuzetno svaki put potencirao i prijavljivao povrede Poslovnika, jer su ministri obavezni da prisustvuju sjednicama. Kao što ministri u Vladi Republike Srpske prisustvuju sjednicama Narodne skupštine, tako i ministri u Savjetu ministara treba da prisustvuju sjednicama Predstavničkog doma. Po zakonu, jedina, ali najveća i najjača kontrola uprave i izvršne vlasti, jeste kada mi postavljamo poslanička pitanja. Šta ja imam od toga ako postavim poslaničko pitanje, ono ode pismeno, a odgovor dobijem poslije tri mjeseca? Mi nemamo nikakvu komunikaciju. Mi smo stalno insistirali na tome da ministri dolaze. Međutim, dešavalo se čak da predlože zakon i pošalju svoje pomoćnike ili zamjenike, a da oni ne dolaze. Zato što su oni neki bijeli medvjedi, potpuno zaštićeni i njih ne interesuju poslanici, jer ih smaraju po hodnicima ili šta već, kako oni misle da moraju sjediti u Skupštini i slušati rasprave koje su pritom daleko kraće i traju manje nego u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Zato smatram da SNSD nije prema Ujedinjenoj Srpskoj bio korektan partner na nivou Bosne i Hercegovine. Nisu vršili usaglašavanja, niti kod kadrovskih pitanja. Jer, naravno, kod podjele vlasti sva pitanja su kadrovska politika. Apsolutno bilo kakva saradnja na tom pitanju nije postojala. Nije bilo ni konsultacija da oni iz SNSD dođu i kažu nam šta vi mislite o ovom našem kadru ili onom. Jednostavno su bili potpuno otuđeni i smatram da ta njihova otuđenost nije bila korektna. Ako ja budem poslanik ili Ujedinjena Srpska bude imala nekog drugog poslanika, naravno da će to trebati sve preispitati. Opet želim da naglasim da je, za razliku od nivoa Republike Srpske, gdje je taj koalicioni sporazum bio izuzetno korektan, na nivou BiH bilo drugačije. Koalicioni sporazum u Republici Srpskoj postavljen je na zdravim temeljima od početka i mislim, što se tiče Ujedinjene Srpske, 99 odsto je bilo ispunjeno sve ono što je dogovoreno.
Da li postoji neka odluka vlasti u protekle četiri godine za koju Vi, iz ove perspektive, smatrate da je bila pogrešna? Ukoliko da, koja i šta biste drugačije uradili?
Teško je reći koja je tu odluka. Sigurno da postoje odluke koje se trebaju preispitati. Ne možemo zabiti glavu u pijesak i reći da je bila dobra odluka da se poništi koncesija i da se isplati 100 miliona naknade Vijaduktu. To niko normalan ne može reći. Ja ne prihvatam to da za to niko ne odgovara. Imate krivično djelo zaključenja štetnog ugovora. Imate i krivično djelo nesavjesnog privrednog poslovanja. Govorimo hipotetički, ne govorimo konkretno o tom slučaju. Vi hipotetički date nekome koncesiju, a da dobro ne ispitate javnost, ne provjerite svu relevantnu dokumentaciju i slično. Neko podnese tužbu, građanskoj parnici govorim, raskine tu koncesiju ili je vi raskinete i morate nekome platiti štetu. Vi morate odgovarati. Kada u mojoj privatnoj firmi, odnosno u mojoj kancelariji, moj advokat ili neki stručni saradnik koga sam zaposlio, napravi grešku, on mora odgovarati za to. Tako i ministar koji je nezakonito, neprofesionalno ili bez dovoljno dužne pažnje raskinuo neku koncesiju ili pričinio štetu, mora za to odgovarati. Kako je moguće da za to niko ne odgovara? Kako je moguće da se Serdarovu da 100 ili 200 miliona? Zbog čega? Hajde da ispitamo, da vratimo sve od početka, da vidimo ko je za to odgovoran. Evo, da Tužilaštvo kaže da nema krivičnog djela. Ja smatram da možda ima, ali ako neko kaže da nema, ko će nam vratiti taj novac? To je novac građana, novac Republike Srpske koji je mogao biti iskorišten za daleko bolje stvari. Međutim, ja ne mogu time da se bavim i ne bavim se, naravno. Za mene, kao građanina, to nije normalno. I kad govorim kao profesionalac smatram da to ne može biti normalno i ja to sigurno nikada neću podržati, niti smatrati da je sve bilo u redu.
Šta je, prema Vašoj viziji, dobra, zdrava i prava Republika Srpska i gdje je danas, prema Vašem mišljenju, najveći jaz između te Republike Srpske koju zagovarate i stvarnosti u kojoj građani žive?
Da bi Republika Srpska bila dobra, to moraju reći njeni građani. Građani će reći da li je Republika Srpska dobra upravo na ovim izborima. Ako daju podršku vlasti u Republici Srpskoj, znači da im je dobro. I mi se borimo za to. Nećemo da se izuzimamo i kažemo da nismo dio vlasti, pogotovo u Republici Srpskoj, gdje donosimo odluke, gdje imamo, istina, mali dio vlasti. Imamo jedno ministarstvo, dva generalna direktora, ali dijelimo taj dio odgovornosti. Mi se zalažemo i borimo za dobru Republiku Srpsku – onu koja je humana, prije svega, prema svojim građanima, koja je socijalno odgovorna, koja povećava socijalna davanja, odnosno veću podršku porodiljama, penzionerima i đacima. To su ranjive kategorije. Naravno, tu su i borci, kao kategorija koja mora imati poseban pijetet. Nisu svi borci nisu socijalna kategorija. Imate borce koji su obezbijeđeni, koji su se snašli u životu, ali imate i onaj dio boračke populacije koji jeste socijalna kategorija. Prema njima se ne treba samo ponašati i posmatrati ih kao socijalnu kategoriju, nego kao ljude koji zaslužuju poseban pijetet, posebnu ulogu i posebnu čast u društvu zbog svojih zasluga. Kad kažemo zdrava, govorimo o zdravlju prije svega – i mentalnom i fizičkom zdravlju cijelog stanovništva i svih građana. Moramo povećati brigu u tom dijelu zdravstvene zaštite i povećati budžete za zdravstvo. Treba da vidimo koje usluge mogu biti bolje, kako lijekovi mogu biti jeftiniji, kako domovi zdravlja mogu biti pristupačniji, kako usluge mogu biti brže i tako dalje. Treba da se izgrade i bolnice koje nisu izgrađene, poput bolnice u Prijedoru. Ali isto tako treba pohvaliti i reći da je Klinički centar izgrađen u velikom dijelu, da je u njega dovoljno uloženo, da su izgrađene bolnice u Doboju, Bijeljini i tako dalje. Ali imamo primjer Prijedora koji nije izgrađen i to treba podržati. A kada kažemo prava, onda govorimo da Republika Srpska bude, prije svega, pravedna. Ja pravo ili pravicu, kako je nekada bila riječ, shvatam upravo tako – kao pravdu prije svega. A kada govorimo o tome, vraćamo se na ono što sam vam govorio na početku: na pravnu državu. Da zakon bude jednak za sve i da svi građani imaju jednak pristup pravdi. Da ne kažemo da neko ne može otići na sud zato što ne može da plati sudsku taksu. Mi smo tu jednim dijelom zaštitili socijalne kategorije tako što imaju besplatnu pravnu pomoć. Svi oni građani koji žele da vode građanske parnice, a ne mogu da plate, jer se nalaze u stanju socijalne potrebe, imaju Centar za pružanje besplatne pravne pomoći. To je nešto što je dobro. Imamo u zakonu mogućnost da svi građani koji ne mogu da plate troškove budu oslobođeni plaćanja sudske takse. Onda imamo odbrane po službenoj dužnosti za sve one koji su počinili krivična djela, kojima država plaća branioca. To je jedna socijalna komponenta. Ne možete reći: „Ja želim da idem na sud, da dođem do pravde, odnosno da utvrdim neko svoje pravo, ali ne mogu zato što ne mogu pristupiti sudu, jer je to skupo“. Ne. Ja poručujem građanima: morate se samo raspitati. Svaki građanin ima pravo pristupa sudu, bez obzira na njegov socijalni status i socijalno porijeklo. E sad, govorimo o nečemu drugom. Da me neko pita: „Vjerujete li u pravdu na sudu?“, ja bih rekao “Naravno da ne vjerujem”, jer sud ne dijeli samo pravdu – sud dijeli pravo. Često mi dođu klijenti i kažu: „Idem po pravdu“. Ne idete vi po pravdu. Po pravdu se ide kod Boga, a na sudu tražite svoje pravo. Vi dokazujete jeste li u pravu. To znači – jeste li nešto uradili po zakonu ili niste, odnosno da li je neko nešto vama učinio na štetu mimo zakona. To je ono što hoćemo. Ja tako vidim i dobru, i zdravu, i pravu Republiku Srpsku. Suština Ujedinjene Srpske i naše kampanje jeste da imamo dobru, građanima prihvatljivu Republiku Srpsku, koju osjećaju kao svoju domovinu; zdravu Republiku Srpsku, u kojoj se građani osjećaju zdravo i mentalno i fizički; i pravu Republiku Srpsku, u kojoj imaju osjećaj pravde i osjećaj da je njihovo pravo potpuno zaštićeno i da, ako ga neko povrijedi, mogu da ga zaštite.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.