Ova poruka predsjednika Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića, koji je, u protekle četiri godine bio i na čelu Narodne skupštine Republike Srpske, možda najbolje oslikava ton razgovora koji slijedi.
Stevandić u intervjuu za Srpskainfo govori otvoreno o Miloradu Dodiku, Kristijanu Šmitu, opoziciji, pritiscima na institucije Republike Srpske i svojoj ulozi u periodu političke krize.
Istovremeno, Stevandić poručuje da Ujedinjena Srpska više nije mala stranka koja mora da pristaje na tuđe uslove. Cilj je, kaže, da nakon izbora budu u poziciji da oni biraju, a ne da drugi biraju za njih. Zato na izbore izlaze samostalno, uvjereni da mogu ostvariti, kako tvrdi, istorijski rezultat.
Stevandić ne govori samo o politici. Govori o „Pametnoj Srpskoj“, ekonomskom patriotizmu, javnim preduzećima, malim opštinama koje se gase, problemima Prijedora i Hercegovine, ali i o diplomama pojedinih funkcionera, uz ironičnu opasku da bi, ako su ih već oni kupili, mogli donijeti i zakon kojim bi ih njihova djeca jednostavno nasljeđivala.
Da li očekuje da ponovo bude na čelu Narodne skupštine, ko su mu politički saveznici, a ko protivnici, šta smatra svojim istorijskim potezom i zašto tvrdi da je upravo on bio „doktor“ koji je pritrčao Dodiku kada je bilo najteže?
Nerijetko ističete da je US u kampanju ušla sa punim salama i da taj trend zadržavate do danas. Šta vam takva posjećenost govori ?
Govori da su ljudi razumjeli ono što mi radimo, ali i da smo se dobro pripremili. Mi od juče imamo pune po dvije sale dnevno, obilazimo po tri opštine. Još smo u martu napravili nacrt programa „Pametna Srpska“, a potom smo ga u maju usvojili. To je prvi put da se uradi nacionalna karta Republike Srpske – demografska, energetska, poljoprivredna, obrazovna, regionalna, po resursima… Kada imate sve te podatke, onda možete da napravite dobar program. Ako imate mogućnost da ga medijski eksponirate i imate dovoljno stručnih timova, ljudi koji su obrazovani po svojim resorima, a mi to, naravno, imamo, onda je taj program na početku kampanje ušao u svaku kuću. Uspjeli smo da ga nametnemo kao nešto što je odlično, prihvatljivo i realno, a ne kao neka luda obećanja koja imaju predizborni karakter.
Upravo na predizbornim skupovima govorite o nacionalnom i ekonomskom patriotizmu Ujedinjene Srpske. Šta to predstavlja?
Nacionalni i ekonomski profil je osnova stabilnosti svakog naroda i društva i osnova njegovog napredovanja. Kao čovjek koji hoda na dvije noge. Ako jedna noga hramlje, onda ne možete da trčite, ne možete da budete konkurentni. Tako da mi smatramo da, pored nacionalne politike koja je u Ujedinjenoj Srpskoj besprijekorna i opšteprihvaćena svugdje gdje sam išao – i po Evropi i svijetu i u Srbiji – moramo imati i snažnu ekonomsku politiku. Naša politika temelji se na tome da ne naginjemo i ne namigujemo ni Hrvatima ni Bošnjacima, niti njihovim političkim predstavnicima u HDZ, SDP i SDA. Oni stalno pokušavaju da nas podijele, da jedni navijaju za jedne, drugi za druge. Mi razumijemo da, kada neke kolege treba podržati Hrvate da ih Bošnjaci ne potope, da bi ostali relevantni i da onda tražimo ista prava i za sebe. Ali velika je opasnost da drugi politički blok koketira sa Bošnjacima i da se mi dijelimo. Ne. Ujedinjena Srpska smatra da samosvijest isključivo usmjerena prema Republici Srpskoj i saradnja sa Srbijom predstavljaju pravi put. Mi to radimo veoma kvalitetno. Sa Srpskom naprednom strankom imamo ugovor o saradnji i naši poslanički klubovi se posjećuju tri puta godišnje. Iz toga se izrodio i Parlamentarni forum koji smo potpisali ja i Vladimir Orlić, a realizovali ja i Ana Brnabić, gdje poslanici jedne i druge skupštine na državnom nivou imaju zajedničko tijelo i dva puta godišnje zasjedaju u Beogradu i Banjaluci. Tako da smo mi prava mjera nacionalne politike Republike Srpske, kakva treba da bude i kakva je spašava i podiže. Ekonomska politika je bazirana na tome da morate imati preduzeća koja uspješno posluju. Mi smo tu istrpjeli dosta kritika sa svih strana, što iz ljubomore, što iz neke vrste pokušaja da nam se to otme. Od devet preduzeća koja je Ujedinjena Srpska zadužila u smislu dobijanja rukovodećih kadrova, osam godina posluju pozitivno. Ostvaruju dobit, plaćaju porez na dobit i dividendu dijele radnicima. Tako je i u Poštama Srpske, koje nikada nisu poslovale pozitivno dok mi nismo dobili direktora. Tako je i u Institutu za javno zdravstvo. Pored svih afera koje su pokušali da nam nakače, on posluje pozitivno, sam stvara sredstva i nije na budžetu, kao i Pošte. Tako je i u Zavodu za udžbenike, koji je uvijek bio gubitaš, ali kako smo dobili direktora – a već smo promijenili dva direktora – znači da nije do direktora, nego do onoga ko ga kontroliše, situacija se promijenila. Mi imamo predsjednički kolegijum gdje direktori podnose izvještaj. I druga preduzeća koja nisu profitabilna, odnosno nisu trgovačkog karaktera, poput Zavoda za spomenike, takođe posluju pozitivno. Veoma je bitno reći da je jedna od firmi koju još nismo uspjeli da dovedemo na pozitivan nivo Aerodromi Republike Srpske. Ali i oni su smanjili svoj dug za preko dvije trećine i za godinu dana i oni će poslovati pozitivno. Znači, dokazujemo da se može poslovati pozitivno i da, ako ste ekonomski jaki, možete napraviti razliku. Zamislite sada da sva preduzeća u Republici Srpskoj posluju pozitivno. Koliko bismo imali para za male opštine? Jer imamo veliki problem sa 19 malih opština koje se gase. Gdje, ne daj Bože, kada neko umre, ne zna se da je umro dok se ne usmrdi tijelo i dok komšija ne vidi da kuća ima neugodan miris. To znači da su te male opštine u krizi. Mi smo napravili program za 19 malih opština da se ne gase, da imaju zdravstvenu i socijalnu zaštitu, putnu komunikaciju i infrastrukturu. Tako da je naš ekonomski program nešto što pokazuje da Republika Srpska može imati dobitke, a ne gubitke. Uvijek kada kritikujem, govorim da ne dajemo municiju opoziciji, nego da moramo da pogledamo u ogledalo i uradimo ono što treba. U Republici Srpskoj samo su dva šumska gazdinstva uvijek pozitivna, jedno djelimično, jedno stalno. Mislim da je Prijedor najčešće pozitivan, a Šumsko gazdinstvo „Klekovača“, gdje imamo direktora iz Ujedinjene Srpske, koji je naš treći direktor u nizu, svi su poslovali pozitivno. Ove godine je do šestog mjeseca ostalo 600.000 maraka viška. Onda se to preraspodijelilo na one koji su gubitaši, a koji se ne smjenjuju. Tako treba raditi u energetskom sektoru. Tako treba raditi u svakom sektoru. Ne može niko da pravi gubitke. Čim napravi jednom gubitak, hajde da nađemo objektivne pokazatelje šta je bilo – neki problem, hidrologija, remont, ne znam šta. Ali ako napravi dva puta, onda više nije direktor. Ne možemo upravljati Republikom Srpskom samo na osnovu nacionalne politike. Mora da bude i ekonomska politika i mora da postoji i ekonomski patriotizam.
U kampanji naglašavate da Ujedinjena Srpska više nije mala stranka, već ključni politički faktor. Šta je vaš cilj nakon ovih izbora? Hoćete li ponovo biti na čelu Narodne skupštine Republike Srpske?
Mi u realizaciji programa „Pametna Srpska“ sebe dovodimo u poziciju da biramo, a ne da drugi nama nešto nude i određuju i da to bude rezultat nekih podjela plijena i zakovanih koalicionih odnosa. Mi smatramo da svojim kvalitetom možemo doći u poziciju da izaberemo funkcije koje mogu najviše doprinijeti Republici Srpskoj. Ovaj mandat koji sada upravo završavam pokazao je da, pored svega što nije bilo lako u Narodnoj skupštini, pored mnogo pritisaka i pokušaja destabilizacije, ona je ostala institucija koja je besprijekorno funkcionisala i uspjela da revitalizuje one institucije koje su ugrozili pritisci, Sud BiH i Tužilaštvo. Oni su, kako ja to kažem, ranili Dodika, pa sam ja bio doktor koji mu je prvi pritrčao da se previje i on je ozdravio. Jedino je Šmit obolio. Oni koji su ga ranjavali uglavnom su oboljeli, on je zdrav. U to vrijeme bila je ugrožena i Vlada i Radovana Viškovića i Save Minića. Morali smo dva-tri puta da ih biramo, da nađemo način da to Sud BiH ne problematizuje, a Narodna skupština je opstala. Mene nisu pogodili. Da je pala i Narodna skupština, ne bismo imali ništa – sve bi se urušilo. Ja smatram da je moja uloga u tome istorijska, da sam sačuvao stabilnost NS RS i da nisam podilazio. Nisam želio da glumim nekog manekena i da svima budem dobar, da sve ljude koji su to koristili kao neku vrstu rijaliti pozornice na neki način onesposobim da od toga prave rijaliti. Rijaliti je tačno onoliko koliko ja njima dozvolim. Kada im ja više ne dozvolim, onda nije rijaliti, nego ozbiljan rad. Tako da mislim da je najvažnija stvar da ono što mi preuzmemo, to i funkcioniše dobro. To je dobro pokazalo i Ministarstvo za urbanizam, ekologiju i građevinarstvo. Nijedan projekat nije blokiran. Nikad se više nije gradilo u Republici Srpskoj i to ministarstvo nikad više nije radilo i podržavalo toliko projekata. Nismo gušili ništa, ni gradske, ni lokalne, ni republičke projekte. Ministar Vipotnik je, da kažemo, svima bio na usluzi. To je dokaz da mi ono što preuzmemo, radimo kako treba. A sada ćemo da trgujemo koja će to biti funkcija unaprijed – ne, nećemo.
Dio javnosti Vas otvoreno optužuje da ste najgori predsjednik u istoriji Narodne skupštine Republike Srpske, prigovarajući Vam selektivno oduzimanje riječi, opomene, pa i unošenje ličnih obračuna u vođenje sjednica. Kako odgovarate na optužbe da ste najviši zakonodavni dom pretvorili u rijaliti i da ste narušili ugled NS RS?
Pa, ja mislim da to kažu upravo oni koji su najgori. I jako je dobro dobiti takve kritike od onih koji su najgori, koji nikada u životu ništa nisu radili, koji ustanu u 11 sati, pogledaju telefon i kažu: „Hajde sada da opletemo Stevandića“. Ja sam za to vrijeme već otišao malo u bolnicu, malo pregledao, malo operisao pacijente, došao u Skupštinu i pripremio sjednice. Oni svi dođu samo kada je sjednica i onda svašta izgovore svakome, prozivaju tuđe porodice i, naravno, da, bio je tu Nenad Stevandić da im to ne dozvoli, da ih nauči redu. Pa u kafani, da to radite, izbacili bi vas iz kafane. Ni u jednoj kafani ne biste ostali duže nego što ste ostali u Narodnoj skupštini kada vrijeđate ljude i pravite haos. Ako vas takvi targetiraju i takvi prave priče da ste vi ovakvi i onakvi, onda treba da vam je čast. Od koga dolazi, to je najvažnije. Od relevantnih institucija, od Stejt departmenta smo dobili pohvale i ja lično i Narodna skupština, od ruske dume, u Strazburu smo dobili potvrdu da smo sačuvali stabilnost i da nismo podlegli pritiscima. A bilo je raznih ponuda. Ja sam ponosan na sve ono što sam odbio. Ja nisam morao da budem na potjernici, ali sam bio da sačuvam jedinstvo, da ne budu premijer i predsjednik Republike u pritvoru. Da sam se ja odazvao, mene bi pustili, jer sam imao imunitet. Dao bih izjavu, ali ja se nisam odazvao, jer sam sačuvao jedinstvo i pokazao poštovanje. Zato ja, i kao čovjek i kao predsjednik partije, uvijek tražim da se poštovanje vrati, a ne da se problematizuje.
Koju biste ocjenu dali ovom sazivu NS RS, a koju sebi, kao predsjedniku?
Sebi neću da dajem ocjene, ti neka daju drugi. Ja sam ponosan na ocjene koje mi daju ozbiljni ljudi i jednako sam ponosan na ocjene koje mi daju najgori. Najgori od najgorih, ljudi bez integriteta, uvijek na margini statističke greške, uvijek ti koji ljube skute Bošnjacima, strancima i tako dalje. Kada vas ti ocijene loše, znači da ste dobri. A, naravno, kada vas ocijene predsjednici posljednje dvije-tri skupštine Srbije, predsjednik Srbije koji vas odlikuje ordenom kao mene, kada vas ocijene međunarodni predstavnici, onda možete da se ponosite. Sama Skupština ima 83 različita čovjeka, koji različito razmišljaju. Trebalo je to sve ove četiri godine, kako kažu moderno, „ishendlati“. Neka drugi procjenjuju, ali ja mislim da je to saziv koji je, poslije prvog saziva, izdržao ključni pritisak, a mnogi još nisu svjesni šta nam je sve bilo pripremljeno. Trebalo je da padne Skupština, jer je padala Vlada. Ali Skupština nije pala. Ona se vratila stvari u igru, izabrala premijera i revitalizovala funkciju predsjednika, i preko Ane Trišić Babić i preko Siniše Karana, i na kraju sada ćemo imati ponovo izbor predsjednika. Znači, nismo pali. Budući da je Skupština izdržala, ja joj dajem najveću moguću ocjenu.
Kažete da očekujete istorijski rezultat Ujedinjene Srpske. Na čemu temeljite taj optimizam? Šta biste smatrali izbornim uspjehom, a šta porazom za koji biste bili spremni preuzeti ličnu odgovornosti?
Mi smo ozbiljna partija, mi sve analiziramo. Mi tačno znamo raspored izbornih jedinica i u dvije-tri hiljade glasova znamo gdje smo i kako prošli u čitavoj Republici Srpskoj. Tako ćemo podnositi odgovornost. Tačno znamo ko šta nosi i tačno znamo da je predsjednik na čelu svega toga i da nosi najveću odgovornost. Optimizam se formirao odmah u sedam dana. Mi smo vidjeli da nam dolaze i prilaze ljudi i javljaju se na telefonske ankete, koji nikada nisu bili naši. Vidjeli smo da su skoro svi komandanti Vojske Republike Srpske postali naši simpatizeri, da nam pomažu i da donose sigurne glasove. Vidjeli smo da je boračka populacija apsolutno naklonjena nama, jer mi nismo nikada srbovali iz marketinga. Naš patriotizam nije kafanski, on je strukturni, on je esencijalni. Kada vidite kako to narod tumači, onda nemate potrebu da pravite neki marketing. Druga stvar, naši kadrovi su obrazovani. To su ljudi koji su svoje diplome stekli u Americi i Engleskoj. Mi nemamo ovih što nemaju školske drugare, što imaju diplome sa pauza, i sa autobuske stanice. Kod nas se čak zbijaju šale da treba da se pazim da mi ovi neki funkcioneri, sa svojim „važnim“ diplomama, ne podvale zakon kojim bi se propisalo da se diplome nasljeđuju – da njihova djeca ne bi morala da ih kupuju, ako su ih već oni kupili. Tako da mi možemo s tim da se šalimo zato što smo kristalno čisti. I na tome takođe zasnivamo svoj optimizam.
Zašto ste se odlučili da na izbore izađete samostalno, a ne kao dio neke koalicije poput pojedinih partija u vlasti?
To znači da smo dovoljno jaki i da nemamo potrebe da pravimo kompromise zbog toga što se bojimo mandata. Mi mislimo da svoju snagu ostvarimo upravo na način da možemo da kreiramo bolje, a da ne budemo taoci bilo kakvih odnosa. Možda bismo to morali da nismo toliko značajni. Ali mi u sve 63 opštine imamo organizacije. Kada nam je Šmit isključio finansiranje, mislio je da će nas uništiti, a onda se desilo upravo suprotno – puno ljudi je htjelo da nam pomogne i mi više nismo imali problema sa finansiranjem. Više smo imali problema na prošlim izborima, jer sada imamo mnogo više donacija. Svi znaju da su pokušali da nas unište. I to je jedna velika sramota Evropske unije, zato što SNSD i Ujedinjena Srpska ne dobijaju novac koji dobijaju drugi. Nema veće nepravde od toga. Nema nikakve presude, nema suda, nego je to odlučio Šmit. I ja mu zaista želim sve najgore i nadam se da će se ugušiti u svom bijesu. Čuo sam da je u polupsihotničnom stanju, i u tome uživam, jer zlo, koje je on nanio nama kao narodu, treba da mu se vrati. A mi zaslužujemo da budemo tri puta jači.
Na tribinama u Hercegovini izjavili ste da su regionalni putevi i mostovi “veliki grijeh Srpske” koji morate ispraviti u novom mandatu. Zašto ti projekti nisu do sada završeni i šta garantuje da će biti prioritet u naredne četiri godine?
Ja želim da kažem da je grijeh Republike Srpske i prema Hercegovini, ali i prema gradu Prijedoru i toj regiji. I mi to uvijek govorimo. Imamo to u našem nacionalnom programu. Mi želimo da imamo nacionalni plan i za prijedorsku regiju i za Hercegovinu. I nije samo u pitanju Čemerno. Imaju dva mosta koja su samo što se nisu srušila. To su mostovi između Rogatice i Višegrada, kojima se ide jednom trakom. To se mora na vrijeme riješiti. Ne upravljamo mi tim resorima i ne možemo da budemo okrivljeni za sve, ali možemo da budemo okrivljeni za ono koliko se pitamo i tu krivicu prihvatamo. Ali ne tako da stavimo glavu u pijesak i kažemo: „Kriv je neko drugi“, nego imamo plan kako to da riješimo. Ako se riješio onaj čuveni tunel na Čemernu, ako se riješio najveći tunel koji u bivšoj Jugoslaviji nije Tito riješio, onda se, naravno, može riješiti i ovo kod Šćepan Polja. Naravno da se mogu riješiti ta dva mosta i dio infrastrukture već je riješen. Isto tako u Prijedoru. Kada razgovaram sa građanima, ja prihvatam njihovu kritiku. Svi veliki gradovi su dobili nove bolnice – i Bijeljina, i Doboj, i Trebinje. I treba da dobiju, ali Prijedor nije. Sada se radi projekat i mi smatramo da smo dobro pomogli da napokon Prijedor dobije novu bolnicu i novu opremu, jer je to grad koji ima 98.000 stanovnika. Ima stanovnika koliko cijela Hercegovina. Znači, treba da se uvaži taj grad i da se prizna šta je potrebno Prijedoru. U Prijedoru nije završena dvorana već pet godina. Moramo da priznamo da smo možda prioritete poslagali, ne mogu reći nedovoljno dobro, ali da smo mogli još bolje. Prema tome, i u Prijedoru treba riješiti ekološku situaciju, propisati nove mjere u rudniku, tu se trudimo da nađemo novi ekološki program i na tome radimo. Znači, sve skupa, svaki kraj će naći neku primjedbu. I naravno, neće oni nikada svi reći: „Kriva je lokalna vlast“, nego će reći: „Kriva je Republika“. Mora da postoji sinergija između lokalne i republičke vlasti. Mi imamo plan, tu neku vrstu koordinacije, za te nacionalne programe – i za Hercegovinu i za prijedorsku regiju, koji su u najvećim problemima – realizujemo. Mi moramo da kažemo gdje smo ostali dužni i da ne budemo dugo dužni. Znači, da to završimo u narednom periodu. To se može. Ujedinjena Srpska je najbolja garancija. Ona što počne, ona to i završi.
Stevandić ukazao na snagu i jedinstvo Ujedinjene Srpske
Stevandić održao istorijski čas: Samo je jedan način da sačuvamo Republiku Srpsku
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.