Ovako predsjednik Pokreta Sigurna Srpska i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković u intervjuu za Srpskainfo objašnjava odluku da se povuče iz trke za predsjednika Republike Srpske i podrži Branka Blanušu (SDS).
-U životu uvijek morate vidjeti šta je cilj iznad. Cilj iznad je promjena. Ona je iznad Draška – dodao je Stanivuković, koji Blanušu već vidi u Palati Republike, a sebe na čelu Vlade Srpske.
Stanivuković govori o opozicionom jedinstvu. Tvrdi da sa SNSD neće praviti vlast. Poziva na podršku Blanuši, ali otvoreno govori i o sopstvenim političkim ambicijama.
Uz to, Stanivuković brani rezultate svoje vlasti u Banjaluci, ali odgovara i na pitanja o projektima koje kritičari nazivaju populističkim. Govori i o odnosima sa građevinskim firmama i obećanjima koja još čekaju realizaciju.
Predsjednik SNSD Milorad Dodik tvrdi da ste se vas dvojica dogovorili da Vi ne budete kandidat za predsjednika Republike Srpske. Vi ste to demantovali. Kako da znamo ko govori istinu?
Trgovac uvijek trguje, švercer uvijek malo šverca. To mora biti tako. Sa mnom se ne može ništa dogovoriti od onoga što ja mislim da nije u interesu promjena. Ali hajde da kažemo da svako može biti u pravu. Šta je veći interes – da opozicija bude jedinstvena ili da smo svi kandidati? Srpska demokratska stranka je veća stranka i mi smo, kao veća stranka od mnogih, prepustili obje kandidature – i za predsjednika Republike Srpske i za srpskog člana Predsjedništva BiH – da bismo bili jedinstveni. Ako smo mi to uradili, ja mislim da je to u korist promjena. Svi glasači, koji su za mene, danas su za Branka Blanušu. Ja pozivam da svaki čovjek, koji podržava gradonačelnika, s jedne strane, i predsjednika Pokreta Sigurna Srpska, podrži Branka. Draško jednako Branko. Branko ne mora biti jednako Draško. Najjača je pozicija predsjednika Vlade. Ali te priče nema ako predsjednik Republike Srpske ne bude onaj koji je dio vaše političke platforme. Prema tome, smatram da sam potezom prepuštanja kandidature donio jednu dugoročnu političku odluku. Da sam bio kandidat, siguran sam da bi se možda trajno narušili odnosi koalicije. Ovo sam uradio zarad mira u kući, zarad jedinstva. Ja sam zaista bio potpuno siguran, kao što naš slogan kaže, da kao kandidat mogu da donesem najbolji rezultat. Ali u životu uvijek morate vidjeti šta je cilj iznad. Cilj iznad je promjena. Ona je iznad Draška. Mislim da bi me i gospodin Dodik, i SNSD, i građani, i mnogi drugi mogli više etiketirati da sam po svaku cijenu išao za svojim interesom. Malo ko je očekivao da će čovjek mog temperamenta, karaktera, hiperaktivnosti i energičnosti biti spreman da uradi ovo. Mislim da je to bilo neočekivano.
Da li ste se odrekli kandidature za predsjednika Srpske ili ste je samo odložili?
Ja bih, potpuno iskreno, rekao da sam je odložio za neka vremena. Ipak, niko nema garanciju da će ta vremena doći. Nisam neko ko u životu traži garancije, niti mislim da u životu postoje garancije. Ko uspijeva? Onaj ko nađe pravu priliku. A kako naći pravu priliku? Pa, tako što ideš na svaku priliku. 2020. godine, kada sam bio kandidat za gradonačelnika, bio sam spreman da prepustim kandidaturu u nadi za viši cilj – promjenu Banjaluke. Ali kada sam vidio da niko drugi nije spreman da bude kandidat, preuzeo sam to. Da to nisam uradio, pitanje je da li bih ikada dobio novu šansu i takvu podršku građana da budem gradonačelnik. 2020. sam bio spreman da idem u trku za predsjednika. Nisu bile okolnosti, kao što nisu ni sada. Ja vjerujem da bih dobio, ali nisam bio u prilici da igram tu utakmicu. 2026. sam smatrao da je idealno vrijeme da mogu debelo da napravim razliku i pobijedim. Ali, postoji viši cilj. Moje je da radim, moje je da se trudim. Potpuno smo iskreni u podršci profesoru dr Branku Blanuši. Čak bih rekao da toliko radimo da smo od mnogih organizacija, same njihove matične stranke, aktivniji i prodorniji. Nisam neko ko se dugo zadržava na nečemu. Da je nešto moglo biti, bilo bi. Da li će opet doći – vidjećemo. Ja ću raditi. Imam li garanciju? Nemam. Niti je tražim. S te strane vjerujem da je sve sa razlogom. Da je nešto trebalo biti, bilo bi. Mi idemo u premijersku kampanju. Mi vjerujemo u to. Ja želim da Branku, budućem predsjedniku, i Božoviću, mom bratu i budućem srpskom članu Predsjedništva BiH, ne dođem praznih ruku. Za mene to znači da dođem sa punom korpom mandata, poslanika, kako za Skupštinu Republike Srpske, tako i za Parlament Bosne i Hercegovine. Mi se borimo za mandate i pozivam ljude da pogledaju šta radimo, vjerujući da se prepoznaju naš rad i rezultati u Banjaluci, sjajni rezultati PDP i Pokreta Sigurna Srpska u Kotor Varoši, u Palama i na mjestima gdje mi odlučujemo i mijenjamo.
Pomenuli ste maloprije kampanju za premijera, ali niste Vi jedini koji pretendujete na tu funkciju. U Narodnom frontu nerijetko ističu da i oni imaju kompetentnog kandidata. Zašto biste Vi bili premijer u slučaju pobjede Branka Blanuše, a ne gospođa Trivić?
Mi vjerujemo u najveći broj mandata. Naš je cilj da imamo veći broj mandata od bilo koje stranke u korpusu političkih organizacija koje žele promjene. I u nekom koalicionom sporazumu, koji smo svi potpisali, piše da stranka koja ne daje predsjednika, a ima najveći broj mandata, bude kandidat za to da vrši reforme u Vladi. Samim tim je napisano ko je to. Ali ni to nije neka garancija. Vi morate da se borite. A mi imamo cilj da budemo najsnažniji, bez obzira na to ko je dao kandidature. Mi napadamo SNSD. Mi se borimo da budemo bolji od SNSD. Mi se borimo da im duvamo za vrat, da ih oduvamo i da pobijedimo. Imamo cilj da imamo jaču listu u Banjaluci. Imamo cilj da imamo najveći broj glasova. Nekada je SNSD imao 35–37 odsto, PDP, gdje sam tada bio član, ili predsjednik mladih, ili predsjednik Gradskog odbora Banjaluka, imao je 7 odsto. Razlika između nas i SNSD bila je 30 odsto. Mi ćemo sada da to svedemo na ispod 10 odsto. Mi ćemo biti vrlo konkurentni u mnogim izbornim jedinicama. Prema tome, u politici, kao i u životu, sam neko ko se bori za rezultate i da nikada ne bude prosjek. Banjaluku smo izdigli iznad prosjeka. Pokret Sigurna Srpska se bori da na prvim izborima, čim to bude realno, bude najsnažnija politička platforma, ideja, narodni pokret koji će preuzeti vođenje Republike Srpske. Mi smatramo da ćemo na ovim izborima ugroziti SNSD, a da ćemo 2030. završiti s njima. Smatram da će ove izbore izgubiti za predsjednika Republike Srpske, a da ćemo mi biti jedno afirmativno i pozitivno iznenađenje. Na tome radimo, mada mnogi to i očekuju, jer znaju sve naše rezultate. Ovom utakmicom idemo ka tome da 2030. budemo odgovorni za rukovođenje cijelom Republikom Srpskom. To je moguće ako se cijeli date. Mislim da smo politička organizacija koja je u ovim izborima najaktivnija, da smo najviše na terenu, da imamo u mnogim mjestima najposjećenije skupove i tribine i da smo iznijeli najviše programa. Ja od SNSD nisam čuo ništa šta će uraditi ako pobijede. Ništa. Mi imamo konkretan program. U prvih 100 dana – to. 13. penzija, nemoguće? Biće moguće. Moguće kao što je moguć besplatan javni prevoz u Banjaluci. A bio je nemoguć. Ukidanje kockarnica i kladionica – nemoguće? Može. Porodična nedjelja – mi to možemo. Rasterećenje privrede – mi to možemo. Borački dodatak, osam maraka – biće. Biće 100 odsto. Kao i sve što je bilo nemoguće. Mi dijelimo placeve u Banjaluci koji su bili nemogući. Dijelimo ih na današnji dan kada mi pričamo.. Na kraju, SNSD je pristao, jer smo ih natjerali. Ne zato što su dobri. I to je moguće. Tramvaj – moguće. Je li se neko smije što je na točkovima? Izvinite, nisam ih ja izmislio. Kina ih je izmislila kao tehnološku revoluciju. Dugački su 33 metra. To su tramvaji na točkovima, sa GPS, tehnologijom, vještačkom inteligencijom i robotikom. Jedan je vrijedan od 2 do 2,5 miliona evra. I to će Banjaluka imati prva. Sve je moguće ako ljudi vjeruju. Svaka stranka treba da ima svoju platformu. Kao što mi imamo. Izbori su tu da kažu. Ako Pokret Sigurna Srpska bude uvjerljivo najjači, nemojte nas opet osporavati! Jesmo li završili sa osporavanjem u Banjaluci? 2020. je Draško pobijedio, pa se govorilo – bez Vukana, Marka, Janka ne bi moglo. Dođe 2024. i bez njih odnesemo još veću pobjedu. I sad se opet računa da ta pobjeda nije pobjeda pokreta, pobjeda naroda, pobjeda građana ili Draška, nego eto, svemirci došli iz Nepala, pa glasali za nas. Svako ima pravo na svoju političku platformu, svako ima pravo na svoj slogan. I mogu vam ovo reći – mi slogana nikad nismo promašili. Naši slogani su bili „Više nas je“ 2020. Je li nas bilo više? Pa, bilo je. Jesmo li imali 2024. kampanju „djela“? Jesu li bila djela i jesu li ljudi podržali djela? Sad kada kažemo „sigurno“, biće sigurno.
Zašto u Banjaluci nema dovoljno mjesta u javnim vrtićima? I zašto još ne radi vrtić u Novoseliji, koji ste svečano otvorili prije 2 godine?
Mi smo za 50 odsto vrtića riješili probleme. Za 50 odsto privatnih vrtića subvencije su takve da roditelje košta kao javni vrtić, zahvaljujući novim subvencijama od 200 maraka. Draško Stanivuković, predsjednik Pokreta i gradonačelnik, nije dao nijednu jednokratnu pomoć. Naša jednokratna pomoć nije za prvačiće. Ona je ove i naredne godine, koja nije izborna, i 2028. i 2029. godine do kraja. Naša podrška za vrtiće je svaki mjesec. Naša podrška za prevoz je svaki mjesec. Dakle, kada sam postao gradonačelnik prije šest godina, što nije tako davno, bilo je nula maraka subvencije za privatne vrtiće, a javni vrtići su bili veoma skupi. Danas smo došli do toga da 1.500 roditelja, koji ne mogu upisati dijete u javni vrtić, mogu upisati dijete u privatni, a koji košta jednako kao javni. Privatni daje uslugu, javni daje uslugu, jednako koštaju. Prešli smo veliki put. Ja sam ponosan da je gotovo približno jednaka cijena javnog i privatnog vrtića. Za godinu i po, dvije godine, idemo da podstignemo kompletan cilj. Što se tiče Novoselije, mi smo je završili prije dvije godine. Bio je problema sa radnom snagom. U međuvremenu, prije godinu i po, dvije godine, kada je vrtić bio završen, konkurs za djecu blizu kraja, Ministarstvo prosvjete nije dalo saglasnost da objekat u školi bude vrtić. Mi smo čekali pola godine tu saglasnost. Taman kad smo dobili saglasnost, morao je ponovo neki konkurs da se dopunjava i da se te liste pomjeraju, a onda se pojavila i podzemna voda koja je napravila ogroman problem. Riješimo i tu podzemnu vodu. I onda dođe problem sa kuhinjom, koju je trebalo promijeniti. Danas je sve to završeno. U Banjaluci je trenutno 150 aktivnih gradilišta. Mi smo toliko problema napali i toliko toga uradili da prosto negdje izbije problem. Završen je vrtić u Novoseliji i ove sedmice su djeca već spremna da uđu.
U Banjaluci je „osvanula“ riva – nekome se dopada, nekome ne. Ali iza tog projekta ostaje mnogo važnije pitanje: šta je sa kolektorom? Kada će Banjaluka konačno riješiti pitanje otpadnih voda?
Kolektor je strateško pitanje. Naša procjena je da bi taj projekat koštao 100 miliona i više evra. Mi završavamo projekat, u razgovorima smo sa Kinezima i Evropljanima. Mi moramo učestvovati 50 odsto. Očekujemo da u aktuelnom mandatu počnu radovi. Pitanje Banjaluke nije samo pitanje Banjaluke. Banjaluka je najveći grad Republike Srpske. Banjaluka, kao najveći grad, ali i Pale, kao prestoni grad, treba da dobiju svoja dva zakona kojima se u određenim procentima iz budžeta Vlade daju sredstva da se razvijaju. To imaju svi veliki gradovi u Evropi. Banjaluka nema. Grad Banjaluka ne treba sam da pravi most u Docu, jer je to strateški projekat. Da li tri mosta u Novom Sadu pravi samo grad? Gradi i Vlada. Mostove u Beogradu gradi Vlada. Kod nas gradi Grad. I ono što Vlada uskoči, nabije nam nos. Prema tome, kolektori su strateško pitanje i mi očekujemo u naredne dvije godine početak radova. I danas bih rekao sigurno da ćemo moji saradnici, moja malenkost i mi kao tim biti upisani među one koji će uraditi i tramvaj, gondolu na Banj brdo, most u Docu, kolektore i strateški važno pitanje da se od Narodnog pozorišta sve promijeni: popločanje, potpuno novi centar grada, nova Gospodska, novi plato Trga Krajine i pasarela koja ide od hotela „Palas“ do Kastela, gdje se nadovezuje na most u Docu.
Kako odgovarate na kritike da se u Banjaluci više ulaže u projekte koji su vidljivi građanima nego u infrastrukturu koja se ne vidi, ali je mnogo važnija?
Odgovaram činjenicama. Je li prije mene, kao gradonačelnika, rađen put u Kuljanima? Nije. Je li rađen u Debeljacima? Nije. Mi smo to uradili. Je li rađen put prema Kolima? Pa, nije. Je li rehabilitovan put kroz Srpske Toplice? Nije. Da li je ikada uloženo 15 miliona maraka u toplovodnu distributivnu mrežu? Nije. Mi to radimo. Da li je ikada riješeno pitanje vode za potkozarska sela? Deset miliona maraka. Ulica koja vodi duž našeg gradskog mosta, pa sve kroz naselje Obilićevo, potpuno rehabilitovana. Je li ulica u centru grada, koja je važna, potpuno rehabilitovana? Kada radimo prvu javnu garažu, je l’ to šminka? Je li ikada u gradu urađena jedna nadzemna garaža tog tipa kako mi radimo kod Borca i kod Zenita, Centra za socijalni rad? To su ozbiljni projekti. Energetska efikasnost. Mi u Kninskoj ulici radimo potpunu energetsku efikasnost. Do sada smo uradili 15 zgrada, potpunu energetsku efikasnost, nove fasade koje zadržavaju toplotu. 15 miliona je uloženo u distributivnu mrežu. U šest godina, koliko vodim Banjaluku, urađeno je tri stotine kilometara vodovodne mreže. Kažu: Ma, šta će knez Lazar dok mi ne uradimo svu kanalizacionu mrežu. Ne pristajem na tu priču. Biće sportska gimnazija. Osnovna škola „Kosovo i Metohija“, je li to šminka? Prvi kulturni centar „Kuća Milanovića“, je li to šminka? Prvi Centar kreativnih industrija, je l’ to šminka? To povećava bruto domaći proizvod. Zar ne trebamo napraviti besplatan studio da mladi snimaju filmove, serije, pjesme? I to je u Lazarevu. Izgradili smo 70 dječjih igrališta, od čega su neki najveći sportski tereni. Ja mislim da je to svjetska priča. Banjaluka je progledala. Mi smo sašili SNSD. Taj SNSD, bezobrazan i nikad državotvoran. Čovječe, prodao si Telekom. Prodao si Mobis. Prodao si sve za milijardu. Pa, jeste li mogli uraditi bar spomenik kralju Petru? Niste ni to uradili. Jeste mogli uraditi Centralno spomen-obilježje? Mi smo utemeljili i učvrstili ono što je naš identitet. Pa, jeste li vidjeli spomenik Stefanu Nemanji? Evo, ja pozivam javnost da vidi spomeničku kulturu koju je uradio Draško Stanivuković i našem najvećem vladaru, simbolu državotvornosti Srba, Stefanu Nemanji, koji je Milorad Dodik otkrio kod Muzeja. Jeste li vidjeli onu sramotu? Ono je nama neko poklonio, jer nije kod sebe mogao držati u gradu. Mi ono moramo promijeniti. Sve ovo što vidite u Banjaluci, ovo sve kad saberete, mi smo ovo radili sa sićom. Kad kažem sićom, to je 50 miliona investicionog ciklusa. Mi smo cijelo šetalište uradili za 6 miliona, koji staje u mali džep Špirića, Radmanovića, Serdarova, Majkića, njihovih Dušanki i ostalih. Mi smo napravili revoluciju i evoluciju u ovom gradu.
Da li je Banjaluka za vrijeme vaših mandata postala grad po mjeri građana ili po mjeri građevinskih šefova koje ste onomad i te kako prozivali?
Sa ovako malo para, bez skupštinske većine, bez Vlade – napravili smo škole. To je nasušna potreba. Nijedna od ovih stvari nije bila prije. Ni garaže, ni šetališta, ni parkovi. Za vrijeme SNSD nijedan park u Banjaluci nije bio urađen. Kod nas deset, minimum. I to čini grad. Banjaluka je grad po kroju građana. Ali to ne znači da je protiv ljudi koji treba da grade. Mora se graditi. Mi imamo jednu osobinu, a to je da nam je svako ko ima para, kriminalac, tajkun i ratni profiter. Prije rata, moj pradjed je bio najbogatiji čovjek u državi. Ako se neko ljuti na to, izvinite, ja nisam kriv što je to moj pradjed. Niko nije birao porodicu. I prije rata moja porodica je imala. U ratu smo pretrpjeli najveće žrtve koje može da pretrpi jedna porodica. To je istina. Ima li kuće koja nešto nije dobila od Grada? Plac, legalizaciju, knjige, subvencije, podsticaj, prevoz, ulicu, put, kanalizaciju, vodu, park. Mi smo radili za sve ljude. U potkozarskim selima smo dali vodu. U Majdanu smo dali vodu. U Šargovcu smo dali put. U Debeljacima smo počeli put. U Kuljanima smo počeli put, a završili vrtić. 75.000 građana, koji žive u urbanoj regiji grada, dali smo šetalište, parkove, avenije. U Česmi smo dali most, izgradili ulicu. Ima li puno problema? Ima puno problema. Ali radimo. Ali neko kaže da grade firme SNSD. A koje su to firme SNSD? Pa, znamo. A ako on prođe na tenderu, ima najpovoljniju cijenu, šta da mu ja radim? Da kažem, izvinite, ti si SNSD, ne možeš!? Meni je to smiješno. Jesam li ja obećao grad bez podjela? Obećao sam grad bez podjela. Grad bez podjela znači: imaš firmu, prijavio si se, pa ne mogu ja sad reći – najpovoljniji si na javnoj nabavci, a ne možeš da radiš. Mi pravimo sistem da, kada mi pobijedimo, svi mogu raditi bez obzira na to za koga glasaju. To je za mene promjena. I za to se zalažem. Prema tome, apsolutno odgovaramo pitanju svakog čovjeka, ali da to ne bude ni nauštrb toga da se grad razvija i gradi.
Kada je Dodik prošlog ljeta obećao pomoć za azil na Manjači, zahvalili ste mu uz poruku „možemo sami“. Šta je Grad od tada do danas konkretno uradio za azil?
Nas je Centar za razvoj poljoprivreda i sela pitao da preuzme azil. Mi smo to prihvatili. Ne znam da li je od tada jedna marka uložena. Mi na godišnjem nivou dajemo značajna sredstva za hranu, vakcine, veterinarske usluge. To je više stotina hiljada maraka. I sad smo ta sredstva preusmjerili. Dio radnika koji su bili u Gradskoj upravi smo preusmjerili da tamo pomažu. I vjerujem da su napravljeni pomaci i da će oni to raditi kvalitetno. Ja sam bio na bezbroj sastanaka sa svim udruženjima. Pola ih je reklo da smo napravili pomake, pola ih je bilo ogorčeno. I vrlo često su ti sastanci završavali tako što jedan dio udruženja krene prema drugom, pa dođe do rasprave, da ne kažem, svađe. I nismo mogli da udovoljimo ljudima koliko bih ja zaista htio. Koliko god smo se upinjali, napinjali i trudili, bilo je nezadovoljstva. Ja sam rekao: ljudi, ili se mi ne razumijemo, ili su vaši zahtjevi veći od naših kapaciteta. Pitao sam ih – možemo li mi sve pare koje imamo, tih 300 ili 500 hiljada maraka, da prebacimo na adresu udruženja? Bio je jedan primjer u Splitu, gdje je grad prebacio sredstva na udruženje koje je to profesionalizovalo. Predložio sam da i oni naprave zajedničko udruženje, po uzoru na Split, gdje se pet udruženja spojilo u jedno veliko udruženje. Grad je potom uspostavio partnerski odnos s tom organizacijom i ona danas to radi. To je zaista dobar primjer. Mislim da se ovdje nisu mogli dogovoriti, ali smatram da bi to bilo najbolje rješenje. Nadam se da ima nekih pomaka ili mi se barem čini da udruženja danas manje pričaju o tom problemu. Iz toga mogu izvući zaključak da je možda situacija malo bolja. Ipak, na tom pitanju treba još raditi.
Učesnici akcije „Student u svakom selu“ prekinuli su akciju u Republici Srpskoj, nakon niza opstrukcija i postupanja policije, kao i lokalnih provokatora. Otkazali su i posjetu Banjaluci. Kakav je Vaš stav o tome? Da li podržavate njihov dolazak u Srpsku?
Ja mislim u Srpskoj ne treba da budu podjele bilo koje vrste. I to je moj stav od početka. Pitanje Srba u Bosni i Hercegovini je veoma komplikovano. Ja zarad nacionalne odgovornosti ne prihvatam podjele po bilo kom osnovu. Laž je da sam se etiketirao, da sam nekom zabranio, da sam nekom dozvolio, da sam poslao nekog na nekoga. Draško nikada ne stoji po strani. Svjestan trenutka, konteksta i pitanja Srba u BiH – te teme stavljam u prvi plan. Rekao bih da je to mudar pristup, a ujedno sam prezahvalan Vladi Srbije, predsjedniku Srbije, našoj matici na najvećoj istorijskoj podršci ne samo Banjaluci, nego i Drvaru i Glamoču, ali i svakom dijelu Republike Srpske.
Možete li danas građanima, ali i ostatku opozicije, obećati da, bez obzira na izborne matematičke kombinacije, nećete praviti vlast sa SNSD? Ako dobijete priliku da birate između vlasti sa SNSD i ostanka u opoziciji, šta ćete izabrati?
Mi smo to davno rekli. Izbori će sve reći. Priča o tome ko je za koga ovdje je nešto što su neki postavili kao svoju političku platformu, vodeći se vlastitom političkom koristi. Ja sam premijer, ako je Blanuša predsjednik. A biće. U drugoj soluciji, nisam. Ja pojedine smatram toliko nebitnim. Vi ne možete nekome ko odluči da bude nerazuman i da laže, ništa objasniti. Pa, mi smo stavili u sporazumu između Srpske demokratske stranke, Pokreta Sigurna Srpska i Narodnog fronta da se pravi Vlada našom pobjedom. I to smo potpisali. Hoću li sad svaki put o tome govoriti da bih nekom odgovarao? Ne. Apsolutno neću. Mene kao gradonačelnika i predsjednika Pokreta vide kao figuru koja vodi najveći rezultat i podršku naroda kontra SNSD i Milorada Dodika i kao nekoga ko sa svojim timom jedini ima snagu to da uradi. Na kraju, rezultat će pokazati. A nemojte vi, sa šest ili sedam odsto, pričati onima koji će imati tri puta više od toga! Pa, valjda podrška naroda to govori. Naše su politike potpuno jasne. Ja da mislim kratkoročno, sad bih bio kandidat za predsjednika. Da želim udovoljiti SNSD, ja bih bio kandidat. Ali ja mislim da to radi Nebojša Vukanović, jer je on ostao kandidat sa strankom od četiri do pet odsto, ako ćemo potpuno iskreno. A što nije svoje ambicije sklonio, ako jeste neko ko ima stranku tri puta veću!? Jeste li imali šansu u Trebinju? Niste uspjeli. Jeste imali drugu – niste uspjeli! Jesam ja oba puta uspio u Banjaluci? Jesam. Je li imam stranku tri puta veću od vaše? Imam. Je li imam poziciju deset puta veću nego što ikada imam? Sputavate lične ambicije i afinitete zarad opšteg interesa. A neko ide po svaku cijenu. I vidjećete da će biti treći. A šta onda ako budete treći na izborima? A šta ako gospodin Božović bude imao takav rezultat koji će imati? Najbolji na svijetu. Ja pozivam sve da podrže Božovića. Mi za njega radimo do kraja. I profesora doktora Branka Blanušu. Ja radim ovaj posao dugoročno. Ja sam spreman, mkoliko god treba, biti i opozicija i vlast i bilo šta, ali da zadržim sve ovo što moram. To ne želim da prodam ni za šta. Ali to što sam opozicija ne znači da budem glup i da kao gradonačelnik Banjaluke ne radim sa Vladom Republike Srpske. Mi želimo nove ljude. Ali ja moram razlikovati predsjednika Pokreta i gradonačelnika. Ako ne razlikujem, onda ne znam politiku. Uopšte tema nije vlast sa SNSD. Imamo našu platformu.
Je li to znači da se ne sastajete tajno sa gospodinom Dodikom, kako se spekuliše?
Apsolutno ne. Osim ako je nešto institucionalno, a to ne može biti, jer on nije više institucionalan. Bilo je više razgovora, ne u posljednjih tri do pet mjeseci, oko mosta u Česmi, oko mosta u Docu, Centralnog spomen-obilježja, sa raznim ljudima u Vladi. Ja sam bio sa mnogo ministara na sastancima. Neki su se fotografisali, neki nisu. Ali sam ulazio na glavni ulaz u Vladu. Bio sam sa direktorom „Puteva“ mnogo puta. Ja smatram da ima tema među političkim oponentima. I ja razumijem Branka Blanušu. Mi ga nismo lično napadali. Mi smo ga razumjeli. A što samo SDS da nema finansije? Ja mislim da treba da ima i da treba naći način kako razgovarati. Za mene je fukara onaj ko je to objavio. Srbi moraju čuvati SDS. Ja SDS kao čovjek volim. Zašto je državotvorna stranka, koja je stvarala u najteža vremena Republiku Srpsku, sada bez finansija? Mislim da o tome treba da razgovaramo. Ja da sam vlast, ugostio bih Branka Blanušu. A ne bih postavio krišom kameru. Mi znamo ko je to uradio. Imate kodeks u ratu. Kad je to – ne radi se to, ne diraju se civili, djeca i tako. I u politici imate kodeks. Nikad čovjek s kodeksom ne radi tako. Podržavam što je SDS podnio krivičnu prijavu. I odmah sam nazvao Branka. Znate kako rade prijatelji? Prijatelji nazovu, pa pitaju: „Dobar dan, profesore. Kako ste, šta se desilo?“. I meni čovjek objasni. I ja ne napišem status. A oni koji su napisali status, žele da od SDS uzmu sve za sebe. A to radi ta lista. A drugi neka pocrkaju. On bi bio srećan da ima više mandata, a da svi izgubimo. Ja sam spreman da imam dva mandata manje, a da Branko pobijedi. Ja znam da bi Pokret Sigurna Srpska imao još tri mandata više da sam ostao kandidat za predsjednika. A ja sam se žrtvovao. Ja znam da bismo imali više mandata, da imamo kandidata za srpskog člana Predsjedništva. Najveća žrtva je podnesena u Pokretu. I moram reći, da budem korektan, Narodni front i Jelena Trivić su podnijeli ogromnu žrtvu za širu priču. Moram iskoristiti priliku da pozovem ljude da podrže Branka Blanušu, da podrže brata, saborca, čovjeka budućnosti, Marinka Božovića. I naravno, pokret narodni, pokret budućnosti, pokret koji će svu energiju iz Banjaluke cijelom Republikom Srpskom preseliti, Pokret Sigurna Srpska. Ljudi mogu našu listu da podrže od Banjaluke do Novog Grada, od Novog Grada do Bijeljine, od Bijeljine do Trebinja. Pozivam: Draško Stanivuković, Pokret Sigurna Srpska – obojiti kružić ispred broja jedan u svim izbornim jedinicama, da bismo mogli obezbijediti pobjedu i promjenu. Potpuno iskreni, lojalni, odani Republici Srpskoj. Ja sam dijete Republike Srpske. Ne znam život prije Republike Srpske. Radiću i služiću Republici Srpskoj, da ne znam ni život poslije Republike Srpske. I da niko od nas nikad ne upozna život poslije Republike Srpske. Nikad niko. To znači da je Republika Srpska trajna i neupitna. Za to se borim i pozivam ljude da prepoznaju našu borbu i da podrže listu Draško Stanivuković – Pokret Sigurna Srpska u svim izbornim jedinicama i da u što većem broju izađu na izbore.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.