(VIDEO) „Stanivuković će biti odličan premijer“ Borenović NEMA DILEMU ko je najbolje rješenje na čelu nove Vlade Srpske

U intervjuu za Srpskainfo Borenović, između ostalog, govori bez dlake na jeziku o aferama oko kupovine diploma na fakultetima u BiH, aferi „Vijadukt“, dešavanjima u PDP i PSS, stanju u opoziciji pred predstojeće opšte izbore…

Prije nešto više od godinu dana na vas je izvršen fizički napad u centru Banjaluke, ispred zgrade u kojoj živite. Dokle je stigla istraga? Da li su poznati počinioci?

Činjenica da je prošlo godinu dana, a da nema epiloga tog napada na mene, govori da to ima veze s politikom. Nevjerovatno je da više od 365 dana nemamo adekvatnu tužilačku i policijsku konačnu odluku vezanu za taj napad, koji je mene iznenadio, ali i cijelu javnost. Prije određenog vremena raspitivao sam se i tražio informaciju od Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka i oni su mi rekli da je istraga u toku.

Zamislite, toliko kamera, toliko svjedoka, toliko dokaznog materijala, toliko evidentnog i očiglednog ponašanja ljudi koji su me napali pred mojom zgradom, a da policija i tužilaštvo to nisu doveli do kraja. Očekivao sam da će sve biti istraženo za svega nekoliko dana. Nemam ličnih neprijatelja, nemam problema u svom gradu, niti sam ih ikada imao i očekivao sam da će to zaista biti završeno u rekordnom roku. Ali evo, prošlo je više od godinu dana i mogu da kažem – očigledno to ima neku vrstu političke pozadine, jer ne vidim drugi razlog zašto se toliko čeka sa konačnim razotkrivanjem cijelog tog nemilog događaja.

Vrlo često sebi postavljam pitanje: zašto, zbog čega? Ko je izvršio taj napad na mene i ko su nalogodavci? Ako sklonimo sa strane sve raznorazne priče i teorije zavjere koje građani uvijek vole da prave, mislim da je jako važno da policija i tužilaštvo ovo dovedu do kraja. Izuzetno sam zainteresovan, najviše zbog sebe, ali mislim i zbog javnosti, da znamo šta je razlog takvog, vrlo organizovanog napada. Ipak su ti ljudi došli automobilom, znali moje navike, koliko mi treba vremena da izađem iz auta, da na tom parkingu parkiram svoj automobil.

Nisu me udarali, ali su očigledno imali nalog da time izvrše neku vrstu upozorenja. Ne znam zbog čega, ali je za mene zaista skandalozno da još uvijek nemamo razotkriven taj slučaj. Postavlja se pitanje kako je moguće u ovakvom društvu da osjećate neku vrstu nesigurnosti kad imate situaciju da u pola 9 naveče, nisu to neki kasni sati, doživite takve stvari ispred svog doma, svega nekoliko desetina metara od Banjalučke gimnazije, nekoliko stotina metara od Kastela, 500 metara od Boske.

Ja i dalje insistiram, tražim, očekujem i nikad neću prestati insistirati da institucije urade svoj posao. Bilo bi loše da mi privatno radimo neke istražne radnje i preuzimamo policijske mehanizme u svoje ruke. Zato insistiram i očekujem da institucije zaista to urade do kraja i neću se smiriti dok se ne otkriju i počinioci i nalogodavci ovog napada.

Šta je rezultat istrage i javnog saslušanja u Parlamentu BiH oko akreditacije visokoškolskih ustanova? Ko je odgovoran za to što se diplome fakulteta u BiH kupuju?

Pazite, opet dolazimo do onog što je ključni odgovor na ovo pitanje: zašto su institucije toliko slabe i zašto su dopustile da i ta oblast društva u kojem živimo bude podložna korupciji koja možda ima neke zastrašujuće oblike? Uvijek hoću da kažem – put se može popraviti, most se može izgraditi, mogu se naći i oni koji su oteli narodni novac ako bude jednog dana spremnosti i političke volje da se to uradi i da se riješe te krupne korupcionaške afere i sve ono što se dešavalo, o čemu svjedočimo svih ovih mjeseci i godina. Ali jednom kada steknete to pogrešno znanje, kroz taj izopačeni sistem vrijednosti, kupovinu i trgovinu diplomama, to je nešto najnedoknadivije za cijelo društvo.

Za mene je to najzastrašujući oblik jedne devijacije u ovoj zemlji. To je saznanje koje smo dobili kroz javno saslušanje vezano za akreditaciju visokoškolskih ustanova – o tome kako su i na koji način ljudi, kroz neku vrstu političkog uticaja ili političkog kontakta, formirali privatne fakultete i univerzitete isključivo s ciljem da ostvare zaradu. Ta trgovina znanjem i diplomama dobila je toliko zastrašujuće okvire da su počele da se kupuju diplome doktora medicine. To je za mene zaista krajnje nevjerovatno i krajnje zabrinjavajuće.

To se desilo na nekoliko privatnih univerziteta i fakulteta u BiH i svi su oni imali neku vrstu političke zaštite. To je jedna uvezana hobotnica koja je dovela do toga da smo došli u situaciju da kažemo: čekajte, je li to moguće? Da budete doktor zato što ste platili 10.000 maraka diplomu doktora i da sa tom svojom diplomom sutra tražite odobrenje ljekarske komore, da se upišete u te neke registre i da sutra radite u domovima zdravlja i kliničkim centrima širom BiH.

Znate kako je završiti medicinski fakultet, kako je položiti anatomiju. Posle toga specijalizacija, subspecijalizacija, sve što ide. I onda vam dođe neko samo zato što ima taj papir sa nekog privatnog medicinskog fakulteta koji je dobio akreditaciju Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta, ili sa nekog drugog nivoa, na način da je izvršena neka vrsta političkog uticaja, a da većina tih ljudi koji daju akreditaciju, zamislite, radi na tim fakultetima. To je toliko uvezano.

Dobro je da smo otvorili tu Pandorinu kutiju, da su određene institucije pokazale snagu i hrabrost. Vlada u jednom od tih kantona, tuzlanskom, i tužilaštvo u jednom od tih kantona nisu podlegli političkom pritisku i insistirali su do kraja da se zatvori takav jedan privatni fakultet medicinskih nauka. Znanje se mora dobiti svojim radom i učenjem, a ne zato što imate novac ili ste nešto kupili.

Govorili ste često i o aferi „Vijadukt“, o ogromnoj šteti koju će građani Republike Srpske i BiH tek da osjete. Postoji li politička volja da se ta afera razriješi i da se dođe do individualne odgovornosti onih koji su krivi za tu aferu?

Zamislite, 120 miliona KM je neko bukvalno uzeo, oteo, opljačkao, ukrao iz Republike Srpske i BiH. To je jednako 40 savremenih novih vrtića i škola u Republici Srpskoj. Neko je samo uzeo taj novac. Vrlo organizovana jedna rabota, organizovana grupa koja je očigledno imala podršku određenih političkih krugova, jer to bez podrške političkih krugova nije moglo biti završeno – da ne uložiš ništa, a uzmeš 120 miliona budžetskog novca ili novca koji može biti iskorišten za potrebe Republike Srpske.

Ako kažemo 40 vrtića i novih škola, savremenih, ili jedna mjesečna penzija za svakog penzionera u Republici Srpskoj – zamislite da dobijete 13. penziju – jer je to ekvivalentno tom iznosu koji je kroz tu vrlo vešto osmišljenu prevaru i otimačinu novca, vrijednu 120 miliona maraka, urađen. U tome su učestvovale pojedine advokatske kancelarije koje imaju neki svoj interes iz Banjaluke, Sarajeva, Beograda i Vašingtona. Imali su neku saglasnost nekih političkih krugova, jer je Republika Srpska izgubila nemoguće.

Zamislite, vi gubite spor jer se ne pojavite na glavnom ročištu tamo u Vašingtonu. Zašto? Ko je tada, te 2017, 2018. i 2019. godine bio vlast? SNSD. Ko je dao saglasnost da se ne ide na glavno ročište? Ko je bio ključna spona ispred Republike Srpske u tom arbitražnom procesu? Ko je odgovoran sa strane Republike Srpske da se taj spor izgubi? Oni moraju odgovarati. Oni moraju objasniti pravosuđu ove zemlje zašto su to uradili. Taj „Vijadukt“ je pokazao toliko osionosti, beskrupuloznosti, toliko vješto osmišljenu pljačku inovativnim metodama – pljačku narodnog novca.

Prije je bilo kroz javne tendere, pa mini-hidrocentrale, pa koncesije. Sve je to sada u jednom arbitražnom procesu postalo nešto što je postojeća praksa. Jer vi, jednom kada izgubite tako arbitražni proces, sutra ćete izgubiti i nove, kojih ima puno na čekanju. Da li će biti političke volje da se istraži do kraja ko je, zbog čega i za čiji račun načinio štetu narodu ove zemlje, penzionerima, obrazovanju, zdravstvu, jer 120 miliona maraka je ogroman novac, a potencijalno se na taj način otvara prostor da se izgubi još stotine i stotine miliona KM. Zato je važno o tome pričati i važno insistirati da imamo, prije svega, jake i snažne institucije.

Skoro će dvije godine kako ste odstupili sa mjesta predsjednika PDP, a na tu poziciju došao je Draško Stanivuković. Da li ste zadovoljni načinom na koji Stanivuković upravlja PDP?

Jako sam zadovoljan, zato što je to potpuno prirodno. Možda je to neprirodno za politički ambijent u kojem živimo, jer imamo lidere koji vode stranke po 30 i više godina. Mi smo donijeli odluku u PDP koja je potpuno ispravna. Kada smo donosili odluku o ograničenju mandata predsjednika PDP na dva mandata, odnosno da mogu biti maksimalno osam godina predsjednik partije, razmišljali smo da to otvara prostor za podmlađivanje političke scene.

Mislim da je bila jednoglasna odluka na Glavnom odboru partije da se izabere Draško Stanivuković. To je potpuno novo političko lice koje iza sebe ima velike pobjede – pobjedu u Banjaluci 2020. godine, pobjedu na izborima za gradonačelnika i ponovo pobjedu, obnavljanjem mandata gradonačelnika 2024. godine, u vrlo specifičnim i teškim okolnostima. To je, naravno, bila i moja odluka, ali ne samo moja odluka. To je bila odluka svih članova Glavnog odbora PDP. To je bila odluka partije, podržana u gotovo 100 odsto slučajeva.

Gdje je danas PDP?

Danas je PDP vlasnik ili suvlasnik velike izborne koalicije, odnosno velikog političkog projekta koji se zove Pokret Sigurna Srpska, u kojem je PDP najveći akcionar. Formalno, mi smo vlasnici PSS i tako se vodimo i u sudskim i izbornim registrima. Po ovome što vidimo danas, PDP je kroz, naravno, Pokret Sigurna Srpska udvostručio svoj izborni rezultat od prije dvije, četiri, šest ili osam godina.

Sada, po svim istraživanjima, mi dobrano prelazimo 20 odsto. Znači, više nego duplo je novi predsjednik PDP i PSS svojom izbornom i političkom strategijom donio nešto što je za mene veliki uspjeh i što opravdava ovo što smo uradili kada smo ga izabrali za predsjednika PDP. Rezultat je taj koji će odrediti da li je bilo dobro ili ne. Rezultat će pokazati da li je odluka bila ispravna ili ne.

Po ovome što vidimo, odluka je bila potpuno ispravna, jer smo mi na putu da budemo najveće iznenađenje izbora i da imamo dvostruko više poslanika nego do sada, što je ipak veliki rezultat koji opravdava sve ono što smo uradili kada je u pitanju Draško. Kao predsjednik partije i predsjednik Pokreta, on zaista svojom energijom i svojom mladošću, ali sada i iskustvom koje je stekao zajedno sa nama, pravi te rezultate zbog kojih smo ga i izabrali.

Da li je Stanivuković, kao što sugerišu vaši predizborni plakati, najbolje rješenje za premijera Republike Srpske?

Po onome što je uradio u Banjaluci i što je iza sebe, kao gradonačelnik, ostavio – vrlo konkretna, mjerljiva djela – ako samo razmislimo šta je to i ako hoćemo da budemo potpuno realni u ovo vrijeme kada puno tražimo negativne stvari, ipak ćemo priznati sami sebi da je on uradio mnogo. On je čovjek koji može kao premijer uraditi ogromna, velika i krupna djela za Republiku Srpsku.

Zaboravili smo i besplatne udžbenike. Tada, 2021. godine, do dana današnjeg dostupni su đacima u Banjaluci. Preko 20 i nešto hiljada besplatnih legalizacija na kraju je ljudima omogućilo da budu vlasnici svoje kuće, svog doma, jedan kroz jedan, da sutra ljudi ostavljaju to svojoj djeci. Ostavio je i mnogo besplatnih placeva. Da ne kažem besplatnu vožnju za penzionere, a da ne govorim o ovim prelijepim parkovima, šetalištu pored Vrbasa, da ne govorim o vidikovcu na Banj brdu.

Nakon 30 godina došao je mlad čovjek, od 33 godine, da napravi centralno spomen-obilježje palim borcima VRS. To je bruka i sramota za sve one koji su u prethodnom periodu imali mogućnosti da vode Republiku Srpsku i one koji su dvije decenije u kontinuitetu imali vlast na nivou Republike Srpske – SNSD i njihovih satelita. To je, u stvari, možda i najbolji direktni razlog zašto Draško Stanivuković može biti odličan predsjednik Vlade Republike Srpske.

Pod nadležnošću Vlade su nevjerovatni mehanizmi da se riješi pitanje depolitizacije obrazovanja, depolitizacije zdravstva i sve ono što je on predvidio kroz određene mjere. Ne vidim zaista ni jedan argument koji može osporiti našu odluku da idemo u snažnu kampanju da Draško bude predsjednik Vlade Republike Srpske.

Naš kandidat za predsjednika Republike, Branko Blanuša, predstavlja simbol predsjednika na način kako ga on prezentuje – čovjeka koji ima veliko univerzitetsko iskustvo. Mandat za sastav Vlade treba da dobije čovjek koji ima ogromnu energiju, ali i ogromne rezultate i koji je spreman da uradi ono što možda neki niti bi mogli, niti bi smjeli, niti bi bili toliko posvećeni da urade za Republiku Srpsku.

Da li se nova vlada, u kojoj bi bile opozicione stranke, može formirati bez podrške nekih stranaka ili pojedinaca koji se sada nalaze u aktuelnoj vlasti?

Pazite, rekao sam ovo kada sam rekao zašto je Draško predstavljen kao kandidat za premijera. Zato što smo se mi jasno obavezali. On je potpisao, simbolično, taj ugovor s narodom u kojem je jasno rekao: spreman sam, ljudi, da idem u depolitizaciju zdravstva, depolitizaciju obrazovanja. Spreman sam da otjeram kladionice i kockarnice od škola.

Spreman sam da se suprotstavim lobijima koji imaju na raspolaganju milijarde maraka i koji su spremni, vjerovatno, te milijarde uložiti u kampanju protiv nas i protiv budućeg predsjednika Vlade, Draška Stanivukovića. Spreman sam da ukinem PDV na lijekove i ortopedska pomagala. Projekcija je, na osnovu prvih osam mjeseci ove godine, da ćemo mi, uplatom svih građana ove zemlje, imati PDV blizu 800 miliona maraka više nego prošle godine. Znači, ukupan prihod od PDV će biti negdje oko 13, 13,5, možda čak i 14 milijardi maraka do kraja godine. A samo za lijekove prošle godine su građani ove zemlje uplatili PDV skoro 200 miliona maraka.

Ako već ostvarujemo 800 miliona više, zar nije grijeh ne vratiti 200 miliona penzionerima i ljudima koji se kroz lijekove bore za svoj život? Ko će biti u toj Vladi vjerovatno može boljeti neke koji su danas odgovorni za te afere i vjerovatno će se sami isključiti iz bilo kakvih mogućih političkih kombinacija. Mislim da je jako važno da ovaj opozicioni blok ima pobjedu za predsjednika Republike Branka Blanušu, da se na taj način dobije mogućnost da Draško Stanivuković bude mandatar za sastav nove Vlade i da imamo 42 plus poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Projekcija PSS je da imamo između 15, 18, pa čak i do 20 poslanika. Znači da ćemo i u toj novoj većini imati skoro pola mandata potrebnih za sastav nove Vlade. Očekujemo da će i druge opozicione političke partije poći sa nama, sa kojima tradicionalno imamo odličnu saradnju i sa kojima smo napravili dogovore oko podrške i Blanuši i našem kandidatu za srpskog člana Predsjedništva BiH, Marinku Božoviću. Znači, Pokret Sigurna Srpska, SDS, Narodni front. Pitate me za neke druge manje političke partije? Hajde da sačekamo šta bi bilo kad bi bilo. Da sačekamo izborne rezultate. Nove su izborne tehnologije. Izborni proces će biti više fer i pošten nego do sada.

Spekuliše se već mjesecima o mogućnosti pravljenja vlade nacionalnog jedinstva gdje bi uz SNSD bio PSS, SDS ili neke druge opozicione stranke. Koliko je to realno?

To je klasična teorija zavjere koja se ponavlja od izbora do izbora. Takve priče dolaze iz krugova SNSD koji na taj način pokušavaju da stvore neku vrstu ambijenta da je, eto, manje-više poznato ko će formirati vlast. To je nerealno, nemoguće i za tim nema potrebe. Nismo u vanrednoj situaciji ili ratnom stanju ili nečem, ne daj bože sličnom, što zahtjeva takvu vladu.

Republika Srpska bi trebalo da je zdravo demokratsko društvo koje ima vlast i opoziciju. Mi smo do sada bili jaka opozicija, a sutra će to biti SNSD. Poručujem SNSD i vladajućoj koaliciji da želim da sutra budu dovoljno jaka i glasna opozicija kao što smo mi bili do sada, a ubijeđen sam da ćemo mi biti dovoljno energični i efikasni, dovoljno hrabri i odlučni da isporučimo najbolje moguće rezultate za naše građane i Republiku Srpsku.

Da li su građani u Srpskoj zaista željni promjena, kako često govorite vi i vaše kolege iz opozicije?

To govorim na osnovu onoga što vidim svakog dana. Evo, na putu do vas sreo sam nekoliko ljudi koji pitaju: da li je došlo vrijeme, da li ćemo ih pobijediti? Svuda se osjeća taj talas promjena. To se osjećalo i ranije, ali je izborni proces bio takav da ga je bilo vrlo teško kontrolisati. Znate da je bilo zrelo za promjene i 2022, pa i 2018. godine, da su rezultati za predsjednika Republike Srpske bili u nekoliko procenata, uz sve dokazane nepravilnosti. Ljudi žele prom,ene već dugo i narod je željan da se političke strukture promjene. Te poruke čujemo u svakom dijelu Republike Srpske.