Božići su zlatni pir proslavili u restoranu „Riva“, u krugu porodice i velikih prijatelja, porodice Bošković iz Beograda, uz dobru pjesmu, ples i veselje, baš kako priliči zlatnom jubileju. Lijepo provode i penzionerske dane.
Našli smo sebi razonodu. Braco je dugo godina trenirao ekipu sjedeće odbojke, a ja sam djevojčice u Maglaju učila balet. Tako da su nam i penzionerski dani lijepi – rekla je Enisa Božić.
Božići su u Maglaju vrlo omiljeni i prepoznatljivi, skoro uvijek zajedno u šetnji ili druženju s prijateljima. Iako su se znali odranije, jer je Enisa bila vrsna gimnastičarka, a Braco odbojkaš i nastavnik fizičkog vaspitanja, spojila ih je jedna utakmica basketa.
– Stvarno nas je spojio sport. Jedne večeri igrali smo basket u bivšoj fiskulturnoj dvorani starog “Partizana”, bilo je puno djevojaka, ali on je izabrao da baš mene otprati kući. I tako je počelo – prisjeća se Enisa.
Kada su se počeli zabavljati, ona je imala 18, a on 25 godina.
– Davno je to bilo, neke stvari su se i zaboravile. Ali, pamtim lijepe godine dok smo se zabavljali i još ljepše godine našega braka – dodaje Dimitrije Braco.
Prije nego što su se vjenčali, zabavljali su se sedam godina, što je bilo odlično vrijeme za upoznavanje. Bile su to lijepe godine, pričaju nam, a uvijek su se nalazili ili u kinu ili hotelu, u društvu mlađih ljudi.
Recept za brak
– Ja sam se bavila sportom, plesala sam u kulturno-umjetničkom društvu, Braco je bio odbojkaš, putovali smo zajedno na brojna takmičenja. Nijedan dan nismo propustili da ne budemo zajedno, kao ni danas – prisjeća se Enisa.
Brak koji je sklopljen 24. januara 1969. godine bio je samo logičan slijed jedne lijepe i skladne veze. Pričaju da teških trenutaka skoro da i nisu imali.
Ljubav, poštovanje, razumijevanje, međusobno povjerenje i stalna komunikacija njihov su recept za uspješan brak.
– Prije nego što smo se vjenčali, znali smo kome šta smeta, tako da smo to izbjegavali. To bih preporučila i mladima. Uvijek smo se divno razumjeli, isto smo razmišljali, a dešavalo nam se da sanjamo iste snove – dodaje Enisa Božić.
Ponosni na porodicu
Skoro na samu prvu godišnjicu braka Božići su dobili sina Dubravka. I on sada ima svoju porodicu, suprugu Sanju i sina Sanjina. Ponosni su na njih. I Dubravko se bavio sportom, bio je rukometaš, a njegovim stopama pošao je i Sanjin.
– Nismo imali kćerku, ali zato imamo divnu snahu Sanju, koja nam je kao kći – ispričala je Enisa.
Dubravko s porodicom živi u Sarajevu, ali mu je Maglaj u srcu, baš kao i ocu.
– Ja sam jedno vrijeme živio u Zemunu, tamo sam se i školovao, ali od 1957. godine Maglaj je u mom srcu, baš kao i Zemun – dodaje Braco Božić, piše Avaz.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu