Dugo se čak i među učenim ljudima nije znalo da je slavni pisac svoje najbolje djelo napisao na osnovu istinitog događaja koji se odigrao u Prištini krajem 19. vijeka.
Jevrosima Kijametović, zvana Zona, koja mu je bila uzor, došla je u Beograd za vrijeme Prvog svjetskog rata, gdje je i umrla.
Ljepotica Zona, koja je inspirisala Sremca da napiše svoje čuveno djelo, stvarno je postojala. I bila je lijepa baš kao ona iz knjige.
Cijelu priču Sremac je čuo od Branislava Nušića, koji je 1895. bio srpski konzul u Prištini. Nušić se u ovom gradu družio sa viđenijim Srbima, a posebno sa čorbadži Zamfirom Kijametovićem, ocem trinaestoro djece, među kojima je bila i Jevrosima. Zamfir ju je iz milošte zvao Zona.
Kako je i u originalnoj priči bilo Zona se bila zagledala u kujundžiju, koji se u stvarnom životu zvao Maksim. Maksimomv otac i hadži Zamfir su bili prijatelji, ali kako je i u priči napisano, hadžija nije želio ni da čuje ništa o potencijalnom braku njihove djece. Maksim se osvetio tako što je izveo otimanje djevojke. Tu je naravno pukla bruka, i cijela Priština je znala sve o tome.
Poslije dolaska iz Prištine jedne ljetne večeri na Kalemegdanu Nušić je, u šetnji, sve ispričao Sremcu. Slušajući Nušićevo pričanje Sremac se oduševio i zamolio prijatelja da mu dozvoli da obradi ovu priču. Jedini uslov koji je izrekao Nušić bio je da u djelu ne spominje Prištinu, jer je u kući čorbadži – Zamfira mnogo dobrih kafa popio. Nije želio da još više osramoti svog dobrog prijatelja, piše Blic.
Sremac je na to odgovorio: “Odvešću ja tvoju Zonu u moj lijepi Niš. Neće je tamo ni rođeni tatko prepoznati”. Tako je nastala jedna od najljepših Sremčevih pripovjedaka iz starog Niša.
Na rukopisu „Zone Zamfirove“ radio je od 1898. do 1903. godine. Film Zdravka Šotre po ovoj knjizi je dugo bio najgledaniji domaći film svih vremena, a ove godine slavi 20. rođendan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu