Međutim, ubrzo postaje očigledno da su zapravo “leteći” testisi mnogo veća opasnost.
“Leteći” testisi su u plodovi sa drveta Tabernaemontana i šimpanze ih obožavaju. Oni zasipaju šumsko tlo i lete sa drveća dok ih šimpanze jedu i odbacuju koru.
– To se zove drvo testisa, kaže vodič Aleks. I to nije samo zato što su to dvije okrugle lopte na kraju štapa, već i zato što ih šimpanze jedu iz zdravstvenih razloga.
– Jedenje pomaže kod bolova u testisima”, objašnjava Aleks.
Ovo je samo jedan od fascinantan uvid u život šimpanzi sa kojima se naučnici susreću dok uče o primatima.
Kada su zamišljali da će vidjeti šimpanze u divljini, naučnici nisu mislili da će to biti tako jednostavno kao hodanje kroz prašumu.
Pa, na neki način, da, ali ovo su naviknute šimpanze što znači da žive u divljini – u nacionalnom parku Kibale od 795 kvadratnih kilometara na zapadu zemlje – ali šimpanze su bile izložene ljudima pa zato tolerišu naučnike.
Vodič Aleks i drugi rendžeri su tu svaki dan da predstave šimpanze ljudima i prate njihovo kretanje i ponašanje. Ovo nije samo način da se očuva ova ugrožena vrsta, već i da se osigura da ne zalutaju na teritoriju na kojoj ljudi žive i da mogu izazvati uništenje – što ih može dovesti do smrti.
Kibale ima 1.500 od 5.000 šimpanzi u Ugandi, a turizam je veliki posao u ovoj zemlji, a njihova nevjerovatna divljina je glavna atrakcija. Prije pandemije, 1,54 miliona ljudi je posjetilo Ugandu godišnje, te sada nastoje da te cifre povrate, prenosi NEWS.COM.AU.
Vidjeti šimpanze u divljini je iskustvo koje oduzima dah. One su veličanstvene i tako humanoidne da je zastrašujuće – dijele 98,7 odsto našeg DNK – ali su takođe nepredvidive i teritorijalne.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu