Posebno ga ‘vole’ oni skloni misterijama i vjerovanju u natprirodno, a čak ni oni, koji su potpuno isključivi kada su ljudskom umu nepojmljive sile u pitanju, nisu u potpunosti ubijeđeni da na dubini od 230 metara ne živi kakva zloglasna neman. Ipak, čini se da bi nova istraživanja misterioznog jezera mogla svim ljubiteljima horor priča uskoro da ‘sruši snješka’.
Čudna prirodna pojava u posljednje vrijeme uzima se kao objašnjenje skoro vijekovne misterije o čudovištu iz zloglasnog jezera u Škotskoj, tvrdi naučnik Alan Mekena, osnivač grupe “Istraživanje Loh Nesa”. I upravo bi određene fizičke reakcije mogle biti uzrok prizora nemani koje su pojedini ljudi ‘vidjeli’ iznad površine vode u posljednjih 90 godina.
Stojeći talasi su obrisi čudovišta?
Naime, Alan Meken smatra da su zagonetni stojeći, odnosno stacionirani talasi vjerovatno objašnjenje obrisa mitskog čudovišta u jezeru.
– Stojeći talas nastaje kada se dva talasa nastala od čamaca, sa potpuno istom frekvencijom i amplitudom, kreću u suprotnim pravcima po površini jezera. Kada se ti talasi sretnu i međusobno interferiraju, rezultat može biti stvaranje stojećeg, odnosno stacioniranog talasa. Njihovi vrhovi, koji se uzdižu iznad inače mirne vode, mogli bi se lako prepoznati kao “grbe” koje vire iznad površine – objasnio je on.
Mekena je, inače, snimio ovu pojavu na mjestu gdje rijeka ulazi u jezero – na južnoj obali kod Fort Augustusa.
– Talasi i tragovi nastali od čamaca moraju biti identični. Imajući to u vidu, tu postoji mnogo faktora koje treba uzeti u obzir, kao što su veličina čamca, pravac kretanja i trenutna brzina. Manji čamac sa slabijim motorom sigurno će proizvesti drugačiji trag od većeg čamca. To je složen proces, naročito na otvorenoj vodi, ali moguće je – pojasnio je.
Mekena sada želi da snimi ovu pojavu i u srcu Loh Nesa.
– Ali Matejson, kapetan broda ‘Deepscan’, često prijavljuje stojeće talase, ali uglavnom u maloj marini unutar zaliva Urkvart, poznatog i kao ‘Temple Pier’. Od kada sam pokrenuo organizaciju “Istraživanje Loh Nesa”, želi da zabilježim što je više moguće prirodnih fenomena. Većina potencijalnih prijava o ovom jezeru može se objasniti procesom eliminacije. Bez nepoštovanja, oslanjam se na prijave lokalaca jer oni svaki dan vide Loh Nes. Smatram da su oni bolje upućeni nego turisti – istakao je Meken.
U dubinama Loh Nesa mogle bi da žive nepoznate vrste životinja
Što se tiče postojanja legendarnog bića, Alan, ipak, ostaje otvorenog uma.
– Ako u Loh Nesu postoje nepoznate životinje, sigurno se ne ponašaju po pravilima. Ovo je savršeno stanište za povučenu životinju – tamne i mutne 37 kilometara dugačkog i 230 metara dubokog jezera. Kao dijete, vjerovao sam u teoriju o plesiosaurusu, ali što više istražujete priču o Loh Nesu, to postaje manje vjerovatno – izvinjavam se svima – naveo je u nastavku.
Mekena je uzeo u obzri i postojanje drugih potencijalnih kandidata za neman u jezeru, koja ‘progoni’ ljude decenijama, uključujući džinovske jegulje, dugovrate foke, grenlandske ajkule, velike jesetre i somove, ali priznao je da niko nema tačan odgovor, što ovu misteriju čini vječnom.
Čudovište prvi put ‘viđeno’ 1933. godine
Inače, glasine o neobičnom stvorenju u vodama Loh Nesa kruže svijetom decenijama, ali malo je dokaza koji podržavaju te tvrdnje. Jedan od prvih ‘susreta’ čovjeka sa ‘čudovištem’ dogodio se 2. maja 1933. godine, kada je lokalni par tvrdio da je vidio “ogromnu životinju kako se kotrlja na površini, a onda zaranja u jezero”, prenosi Blic Žena.
Najpoznatija fotografija iz 1934. godine, koju je snimio pukovnik Robert Kenet Vilson, kasnije je označena kao prevara. Uprkos brojnim prijavama i teorijama – od džinovskih somova do plesiosaurusa – misterija Loh Nesa ostaje neriješena, održavajući priču živom za buduće generacije, ali samo ako Alan Mekan ne potvrdi svoju aktuelnu teoriju zasnovanoj na postulatima fizike.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu