Stariji sin Andrej je uspješan fudbaler. Bio je i član reprezentacije Srbije do 21 godine.
Andrej je bio je član OFK Beograda, Sopota i Rada, zatim je upisao minute u turskom Eškihekiru, pa u Spartaku, Bežaniji i na kraju Temišvaru, koji je njegov posljednji klub u karijeri. David je pilot i njegov posao važi za jedan od odlično plaćenih.
Lidija je iskreno pričala o njihovom vaspitanju i kako je uspjela da ih izvede na pravi put, prenosi Blic.
– To morate na vrijeme da počnete da radite, da biste sada uživali u njihovom izboru, okruženju. Ne možete djecu da vaspitavate onda kada počnu da nalaze djevojke, kada počnu da nalaze društvo. Kasno je. Dijete se vaspitava onog trenutka kada ga dobijete, kada ga dovedete iz porodilišta kući. Vjerujte mi. Apsolutno govorim iz svog iskustva. Moj sin David, kad je bio beba, kad ugasite svjetlo on počne da plače, kad upalite on stane. Ja lijepo po pelenici, malo, onako, ćuti, ne smiješ da plačeš. Vjerujte, ja ugasim svjetlo, on ne plače. Morate da razvijate tu komunikaciju od bebe – rekla je za Telegraf.
– Drugo, nisam ona majka koja je bila škrta da se posveti djeci. Moja mama je govorila “Vučeš ih svuda, ko piliće”. I tačno je, ja sam svoju djecu svuda vukla i uvijek su bili uz mene. Čak, poslije razvoda 10 godina nikad nisam izlazila, to zna moj stari komšiluk. Posvetila sam se djeci, od rođenja njihovog, da biste imali uvid i da biste znali šta od njih možete da očekujete. Sad, uvijek može da se dogodi nešto, naravno da to postoji, može da ih povede društvo, ovo ili ono. Ali ste zato supervizor kroz cijeli život. Bez nametanja!
– Muškoj djeci majka ne smije da bude neko ko se nameće, zato što po prirodi i toj biologiji muškarca, oni ne vole da im se popuje, pogotovo ne žena. Muškarce treba pustiti, ne možete da im čvonjkate svaki dan. To se odnosi i na muža i na mušku djecu. Govorim o muškoj djeci, jer mušku djecu imam. Ja sam uvijek bila prisutna u njihovom životu, a oni od toga znaju 20 posto. Uspjela sam da izvučem iz njih sve što je bilo krucijalno za njihovo odrastanje. Kažem im, ja sam tu, gledam film, ako treba neki razgovor – tu sam. Oni kažu “Ne, ne, ne treba”. Da bi, posle pola sata sišli i počeli onako, tek, nešto da pričaju, i ja isto onako, tek, da se uključim. Na kraju, ostali smo do šest sati ujutru ne možda o toj djevojci, nego uopšteno o ženama.
– Nikada nisam govorila mojoj djeci “ta devojka ti je ovakva i onakva”. Ne! Pričala sam uopšteno o ženama, pošto znam da pričam o ženama i znam šta vole i šta ne vole. U principu, globalno, da im se predoči. Prvu stvar koju sam ih naučila, već su krenuli sa nekim djevojkama, i to mi je jako bilo važno – sa djevojkom ako budeš i za jednu noć, da li si je u diskoteci našao, da li ovde ili onde, ima da je odvezeš kući i da joj platiš taksi. Ne možeš da je ostaviš poslije toga. I ona je nečije dijete. Uvijek sam ih učila da ne budu egoisti, oni muškarci “ja sam ovo, ono”. Ne. Koliko sam ja roditelj, toliko je i neko drugi roditelj. Poštujem svoju djecu, ali poštujem i tuđu. Svaka majka najviše voli svoje dijete, ali ne treba biti bolestan i voljeti samo svoju djecu, a ne razumjeti drugu djecu. Ja sam uvijek znala da razumem te njihove drugarice, zaljubljene djevojčice. Ona ima pravo da se zaljubi, zašto te nervira? Ti ne moraš da budeš sa njom, ali uvijek sam ih učila – budite takvi muškarci da vas sve žene vole, zbog manira, zbog gesta, neka vas pamte po dobru, po tome što ste frajeri, pravi muškarci, zaštitnici.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu