Godinama statistički podaci pokazuju da se suicidalnost, uz saobraćajne udese, nalazi na prvom ili drugom mestu kao uzrok smrtnosti mladih. Psiholog i psihoterapeut Marina Nadejin Simić naglašava da su mladi uvek rizična grupa jer se nalaze u životnom periodu traženja identiteta, na raskrsnici između relativno sigurnog detinjstva i ulaska u svijet odraslih koji nudi mnoge izazove.
Koja je uloga roditelja
– U trenutku kada je mlada osoba u stanju očajanja, usamljena, s idejom da nema pomoći, da je niko ne razumije, da je svet opasno mjesto, kad njena patnja pređe granice individualne trpeljivosti, javiće se ideja da je suicid rješenje, prije svega kao bekstvo od patnje. U toj fazi okidač može biti bilo šta, loša ocjena, neuzvraćena ljubav, surova šala vršnjaka – ističe psiholog.
Napominje da savremeni način života, prezaposleni roditelji, mladi koji se identifikuju sa uzorima s društvenih mreža, dovodi do toga da nemaju dovoljno razvijene emocionalne i socijalne veštine, piše Blic.
– Brz način života, napredak tehnologije, otuđivanje, paralelni virtuelni svet koje mladi nekad izjednačavaju sa realnošću, sve češće situacije da djeca više vremena u toku dana provode sa vaspitačima i nastavnicima nego sa roditeljima nisu dovoljno podsticajni uslovi za optimalni emocionalni razvoj – ukazuje psiholog.
Produbljeni problemi
Ona ističe da su u uslovima pandemije potencirani problemi koji su postojali i ranije.
– To je definitivno nedovoljna edukacija o neophodnosti sprovođenja mentalne higijene. U pandemijskoj situaciji djeca i mladi ne prolaze proces socijalizacije koji je neophodan za njihov razvoj. Učenici u prvim razredima nemaju prilike da se upoznaju, smanjeno je ili onemogućeno druženje i različite sportske, kulturne i druge manifestacije, nastavnici nemaju prilike da im na pravi način pomognu u procesu adaptacije na školu. Generalno, svi vidovi emocionalne i socijalne razmjene su smanjeni – navodi ona.
Naglašava da mladi nemaju s kim da podele dugotrajan stres, traumatična iskustva i negativne emocije jer nisu navikli ili ne žele da opterećuju okruženje.
Dalekosežne posljedice
– Mladi ljudi se dosta stidljivo obraćaju za pomoć, ali svi koji su u kontaktu s njima ukazuju na velike probleme s kojima se u posljednjih godinu dana suočavaju. Jedan deo su realne teškoće, a drugi je izazvan nesigurnošću izazvanom svakodnevnim iscrpljivanjem u prilagođavanju na nove uslove života, bez jasne odrednice kad i kako će se to završiti – kaže psiholog.
Predviđanja stručnjaka ukazuju da ćemo nakon pandemije imati ozbiljan problem s mentalnim zdravljem cele populacije pa tako i mladih.
Znaci upozorenja
Psiholog podvlači da je na roditeljima velika odgovornost da uz podršku i razgovore prate raspoloženje svoje djece.
– Promjene ponašanja, povlačenje u sebe, prekomjerno uzimanje ili odbijanje hrane, poremećaji spavanja, radna neefikasnost, odsustvo životne radosti, agresivnost, napetost su signali da treba provjeriti o čemu se radi. Depresija, anksioznost, doživljaj patnje, bespomoćnosti i sagledavanje svijeta kao lošeg mjesta je uvod u suicidalne ideje. Kada osoba uđe u tu fazu, njena psihološka otpornost je snižena i bilo koja situacija, makar i bezazlena, može da je gurne u pravcu pokušaja suicida – upozorava Nadejin Simić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu