Magazin

"Post mi je popravio kvalitet života" Ovo je najvažnije i najteže za ispoštovati

Vaskršnji post spada u najstrože postove od sva četiri koliko ih ima tokom godine, kako po načinu ishrane, tako i po dužini trajanja.

"Post mi je popravio kvalitet života" Ovo je najvažnije i najteže za ispoštovati
FOTO: MIND OF A CHEF/YOUTUBE/SCREENSHOT

Pretežno je na vodi, nešto na ulju, dok se riba jede samo za dva praznika, za Blagovijesti i Cvijeti.

Ipak, suština posta je mnogo složenija od menija o kome se često polemiše tokom perioda posta.

Vaskršnji post počeo je 27. marta i trajaće do 16. aprila kada slavimo Vaskrsenje Hristovo.

Vjernici objašnjavaju da je hrana u ovim danima najmanji problem, jer su navikli godinama unazad da poste sva četiri posta, ali suština je sasvim nešto drugo, pa je potrebno iznova učiti i praštati.

Nije dijeta

Post nije dijeta i vrijeme kada ćete razmišljati koliko kilograma ćete izgubiti, ovaj period služi jačanju duha i vjere, kada se trudimo da analiziramo svoje ponašanje i postupke, izmirimo se i oprostimo svima koji su nas povrijedili, zatražimo oproštaj, dok nas uzdržavanje od masne hrane i pića i okretanje molitvi samo podostiču da u tome istrajemo.

Nažalost, post, ali i vjera često nailaze na otpor u društvu, u nekim krugovima i na podsmijeh, s druge strane imamo suprotno, pojedini poste iz pomodarstva.

Naravno, ima i vjernika koji se trude da zaista isprave svoje greške, jer su svjesni da je uzdržavanje od hrane ništa bez dobrih djela i “popravljanju sebe”.

Ipak, kada se sve sabere, period posta je vrijeme kada moramo mnogo raditi na sebi.

Pročitajte još

Post mi je popravio kvalitet života

Postim godima unazad. Iako nekada nisam mogla da zamislim dan bez sira i mliječnih proizvoda, naučila sam da se bez svega može, a ujedno i bez svakoga.

Na taj način istrenirala sam svoj organizam da mu “zabranim”, pa sam tako lako i cigarete odbacila jednim potezom.

Znam, mnogi će reći nevjerovatno, ali nije tako, samo je potrebno odlučiti i istrajati.

Dakle, kada postite vi jačate karakter i učite sebe da se odričete nečega u čemu uživate – čokolada, mliječni proizvodi, sladoled šta god.

Naravno, ni uvesti post nije bilo moguće odjednom, najprije sam počela uvođenjem posta srijedom i petkom, a zatim se javila potreba za pričešćem, a da bi se taj čin obavio, moraš pronaći svog duhovnika sa kojim ćeš razgovarati, malo po malo, kada se sve to sklopilo, bila sam spremna da počnem sa postovima.

Jačanje karaktera

Dešavalo se da usred posta nađem na ručku, ili večeri i tada te svi okolo posmatraju kao čudaka jer ne jedeš…

Dok svi uživaju u vinu, mesu i poslasticama, nikada mi nije bilo neprijatno da uzmem salatu ili ništa.

Neki su me zaista posmatrali čudno, ali u tim danima ti je potpuno svejedno ko šta misli.

Dakle, opet se vraćamo na jačanje karaktera, i meni je u tim momentima sasvim svejedno kakva se hrana nalazi na stolu, niti me to uznemirava jer sam programirala svoj um “to sada ne”, nema pritiska, nema gladi…

Imunizacija na toksičnu okolinu

Da se razumijemo, nisam vjerski fanatik i ne obilazim opsesivno sva mjesta i sve svetinje, iako ih poštujem i zaista je lijepo posjetiti ih.

U skladu sa vremenom i obavezama današnjice, trudim se da nedjeljom odem u crkvu.

Volim da odem na jutarnju službu, ali često to ne uspijem da iskombinujem sa vremenom, pa samo svratim, zapalim svijeću…

Znam, mnogi će “vjernici” skočiti kako to “ne stigneš na službu”, ali, kao što nije svaki vjernik “vjernik”, tako nisam ni ja nevjernik jer ne mogu da živim 100 odsto u skladu sa crkvenim životom.

Dalje, kako se u postu ne treba svađati, ovo vrijeme nas upravo na to i opominje.

Ranijih godina sam to pravilo kršila, nesvjesno. Iako po prirodi nisam svadljiva, umijem da odbranim sebe i kad sam u pravu i kad nisam, u suštini svako od mene dobija duplo više od onoga kako se ponaša i tu nastaje problem.

Tokom posta naučila sam da na zlo, ne odgovoram zlom, već da pustim da se to samo od sebe riješi.

Naučila sam vremenom da imunizujem sebe od toksičnih ljudi i blokiram sve negativno što dolazi od njih.

Činimo dobra djela

Mi smo generalno kao narod dobri, i volimo da pomognemo, ali ima i onih koji zaista ne mare za tuđe potrebe i probleme.

Što se mene lično tiče, od malih nogu sam naučena da pomognem kad god mogu, ali sam u postu naučila nešto posebno.

Kada pomogneš nekome, pomozi i zaboravi.

Ako pomogneš, a pamtiš i očekuješ da ti neko vrati uslugu, to je pogrešno jer često se u tim momentima razočaraš, prenosi Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu