Dokle, pobogu, ta priča? Kad ćemo već jednom razviti taj potencijal, ili se, pošteno, okaniti turističke bajke i okrenuti u neku drugu stranu? Ako uopšte znamo kuda smo se zaputili.
Priča o „ogrnomnom potencijalu za razvoj turizma“, nakon tolikih godina, zvuči pomalo degutantno: kao kad, naprimjer, pedesetogodišnjaka sa prosječnom karijerom opisujete kao „vrlo talentovanog“. Kakav talent u pedesetoj! Talentovan može biti dječak, ili djevojčica, od 15 godina. Nakon tridesete, talent je pase: ili jesi, ili nisi!
Potrebno nam je više kampova u prirodi. Jašta je, nego potrebno. Ali, kampova nema. Potrebno je i napraviti pristojan put uz obalu Tare, jer Tara je jedan od bisera RS. Ali, taj se put gradi godinama i za sada su asfaltirana dva kilometra.
Zašto je tako? Zašto se javni novac ne usmjeri u gradnju puteva i ostale infrastrukture neophodne za razvoj „ogromnog potencijala“? Ili u podsticaje preduzetnicima u turizmu? Zato što u turizmu, ako je realno utemeljen, nema brze i lake zarade, pa ni ekspresnih političkih poena. Zato što u turizmu valja dobro oznojiti dlanove i godinama strpljivo i predano ulagati, kao u plantaže maslina, naprimjer.
Turizam je niskoakumulativna privredna grana. Puno rada, malo zarade. I to treba jasno reći kad se priča o „ogromnom potencijalu“. Nema tu čarobne tabletice!
Dolaze nam u goste, u turizam, sve češće Kinezi i Korejci. Jašta, nego dolaze. Može im se. Oni nama mobilne telefone, mi njima duplu ljutu, slikanje na vodopadu, čiste peškire i vruću jagnjetinu. Pa da se obračunamo. Da vidimo, parafraziraću profesora Miodraga Zeca, koliko košta kilogram jagnjetine, a koliko kilogram mobilnih telefona.
Turizam je i nesiguran biznis, začas sezona omane; ako je loše vrijeme, ako u komšiluku ima manje turista, ako se pojavi i najmanja, makar i medijski spinovana, sumnja u bezbjednost… I to treba jasno reći. Čisto da se zna koliki nam je, taj, potencijal.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu