Bio je mart, a Mark Džouns je gledao kako njegova kćerka vozi trotinet po parku. Emilina majka Sara je tog popodneva trčala u parku, a Mark i Emili planirali su da je gledaju kako trči prije nego što kupe sladoled.
– Sjećam se da sam Emili rekao “Hajde, pokaži mi svoj najbrži krug”, jer sam sam joj mjerio vreme dok se vozila sa jednog kraja parka na drugi. Onda sam rekao, “U redu, idemo da vidimo mamu, pa ćemo otići na sladoled.” A ona je rekla “Da, sjajno.” I to je bilo to – rekao je Mark u ekskluzivnom intervjuu za Dejli mejl.
Ono što se dalje dogodilo transformisalo je tihi viktorijanski park u scenu gotovo nezamislivog užasa i zauvijek srušilo život Marka i njegove porodice, prenosi Blic.
Emili je spazila Saru kako trči dnom brda i uzbuđeno rekla: „Tata, tata. Želim da idem kod mame!”, Mark je odgovorio: “Naravno” i ona je jurnula niz park.
Ali dok je Emili jurila prema Sari – dozivajući „Mama, Mama, Mama!“ da joj privuče pažnju – usamljena figura koja je sjedila na klupi skočila je i zgrabila je rukom oko vrata i presjekla grlo zanatskim nožem.
Sara, koja je nosila slušalice, nije vidjela ni čula Emili i nastavila je da trči, nesvjesna stravične scene koja se dešava u blizini. Mark, koji je bio udaljen 200 metara, u početku je mislio da je njegova kćerka pala sa trotineta i da joj osoba koji drži Emili pomaže da se podigne, sve dok žena u blizini nije povikala: „Izbodena je!“.
Odjurio je do svoje teško ranjene kćerke, ali je njen psihotični napadač Emili već bacio na zemlju i pobjegao. Mark je zagrlio Emili s leđa i vikao upomoć.
– Potrčao sam za Emili. Bio sam apsolutno prestravljen. Jednostavno sam znao da je tako loše. Takve stvari se ne preživljavaju. Samo sam pomislio: “O moj Bože, izgubiću je, izgubiću je.” Vikao sam: “Ostani sa mnom, Emili, ostani sa mnom. Ne ostavljaj me” – ispričao je on.
Emili je pokušavala da dođe do vazduha.
– Bilo je užasno. Ne bih želio da iko vidi da se to desi njegovoj sopstvenoj kćerki. Povremeno se vraćam u taj dan. Trudim se da to ne radim. Ali samo mogu da se setim kako je pokušavala da diše. Pomislio sam, “Ovo se ne dešava. Ovo ne može da se desi Emili” – rekao je on.
Pozvao je telefonom Saru koja je i dalje trčala u parku i nije bila svjesna tragedije. Prolaznici su mu pomagali da zaustavi krvarenje na rani djeteta.
Djevojčica je hitno odvezena u bolnicu, ali joj nije bilo spasa, umrla je poslije pola sata.
Prošle nedjelje, njen ubica, Albanka Eltiona Skana, paranoični šizofreničar, osuđena je za ubistvo iz nehata, zločin sa smanjenom odgovornošću. Tužioci su odustali od optužbe za ubistvo sedmog dana suđenja na sudu u Mančesteru.
Mark krivi osoblje ustanove za mentalno zdravlje za to što je opasno psihotičnoj ženi dopustilo da se nađe na slobodi i da ubije njegovu kćerku. Šokiran je što nije uloženo više napora da se provjeri da li je uzimala antipsihotike i što je na njoj vršena procjena samo jednom u tri mjeseca prije Emiline smrti.
– Znali su da ne uzima lijekove, ali dozvolili su joj da ih uzima samovoljno. To je smiješno raditi. Ona je bila tempirana bomba – rekao je on.
Za svoju nastradalu kćerkicu je rekao da je bila divno dijete.
– Ljudi se uvijek hvale svojom djecom, ali iskreno nisam mogao da tražim bolju mladu osobu od Emili. Bila je nevjerovatna duša – tako topla, puna života, voljela je sve, nikada se nije žalila, voljela je da ide u školu. Imala je sjajan smisao za humor i bila je zaista zabavna. Brilijantan karakter za tako malu djevojčicu – ispričao je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu