Dođi, lutko, da te pomilujem i zagrlim – rekao je Senad Redžić, pa 17 puta zario u vrat i u grudi Jovani Denčić (17), majci svoje tada dvogodišnje kćerke, i to u prostorijama Centra za socijalni rad u Knjaževcu.
Jovana, koja je željela da napusti Redžića zbog konstantnog zlostavljanja, preminula je na mjestu, a on je proglašen krivim i osuđen na dugogodišnju robiju.
Od svirepog zločina prošlo je tačno 11 godina, a Senad Redžić, koji sada ima 34 godine, odslužio je kaznu i u decembru 2019. izašao je na slobodu. Nedugo zatim Redžić je ponovo uhapšen, i to zbog prijetnji smrću svojoj nekadašnjoj tašti, ali i kćerki.
Bol ne prolazi
Jadranka Durmišević (51), majka zvjerski ubijene Jovane, kaže da bol za kćerkom ne prolazi već deceniju, ali ni strah od bivšeg zeta.
– Senad je preko prijatelja i rođaka prijetio da će mi se osvetiti kad bude odležao kaznu. Govorio je da će ubiti i mene, ali i moju unuku, koja sada ima 13 godina, ukoliko ona ne bude željela da živi sa njim. Unuka mi je rekla da Senada ne želi u životu da vidi, toliko da se plaši. Njegove prijetnje sam prijavila policiji i on je uhapšen drugi put i trenutno je u pritvoru, ali bojim se šta će biti kad izađe – kaže Jadranka za Kurir.
Ona dodaje da unuci nije smjela da kaže da joj je otac odležao kaznu, ali ni da im je prijetio.
– Ne smijem da joj kažem. Nemam ni advokata, jer nemam novca za to, ali boriću se kako znam i umijem da spasem unuku od zlotvora. Kćerku nisam mogla, ali nju mu ne dam – odlučna je Jadranka.
Prema njenim riječima, za ovih 11 godina je mnogo propatila. Najteže joj pada, kaže, da gleda unuku kako raste bez majke.
Ubadao ju je kao zvijer
– Samo moja i njena duša znaju kako nam je. Sjećam se, još je bila mala, pita me gdje je mama, lažem da je na poslu. Koliko je samo puta u snu dozivala: “Mama, mama”. Ona svoju majku zna samo po slici sa spomenika – priča ova žena dok se jecajući prisjeća tog kobnog 9. juna 2009, kada je zauvijek ostala bez svoje Jovane.
Kaže da su Jovana i Senad živjeli zajedno dvije godine, od njene petnaeste.
– Maltretirao ju je od prvog dana, trpila je batine. Kad je rodila djevojčicu, pokušavala je da ga napusti, ali ju je on prijetnjama vraćao. Na kraju je skupila hrabrost i otišla od njega. Tog. 9. juna Jovana je trebala da u Centru za socijalni rad potpiše sporazum za roditeljsko pravo nad kćerkom. Zajedno su bili u Centru. Bez emocija ju je namamio u zagrljaj, ali umjesto toga počeo je da je ubada kao divlja zvijer. Socijalni radnici su bili tu, ali nije moglo ništa da se učini. Teško mi je i zbog toga što je moja Jovana bila trudna, u četvrtom mjesecu, nosila je još jedno njegovo dijete. Ni njemu nije dao šansu da živi – zaključuje Jadranka.
“ZLOTVOR MI JE SVE UZEO”
Jadranka navodi da redovno sa unukom obilazi kćerkin grob i da joj je život od njenog ubistva postao pakao.
– Tamo sam mojoj Jovani punoljetstvo obilježila, jer ga nije dočekala. Nisam upoznala drugo unuče, zlotvor mi je sve uzeo. Da je pravde, trebalo bi doživotno da bude u zatvoru – kaže neutješna Jadranka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu