“Mara Minina mlađa sestra, Mara – starija sestra Milutinova. Toplog, milog pogleda koji se krio iza naočara i uvijek blagog, širokog osmjeha, ušetala je u moj život u šestom razredu… Mara Vidina, Mara Andrijina, Mara Budina, Mara Željkina, Mara moja, Mara naša, Dobra Naša Mara…
Divna Mara, uvek poštena, iskrena, nenametljiva, tiha voda koja je mogla brijeg da roni! Uvek pouzdana, odgovorna, orna za rad. Uvijek spremna da pomogne drugima. Nikada joj ništa nije bilo teško… Načitana, pismena, kritičkog duha, a pristojna… Zrela…
Mara karatista, Mara umjetnica, Mara drugarčina…
Uvijek sam mogla da računam na tebe, djevojčice mila… Da urediš pano, da prikupiš radove, da zapišeš važno, da odneseš sveske, da obavijestiš razred, da preneseš poruke, da ponudiš rješenje, da sačekaš Janu… Hvala ti!
Još čuvam fotografiju kada ste se vrijedno spremali za takmičenje ti, Andrija i Nata… Nasmijani, veseli, učite, željeli ste i mene da obradujete! Hvala vam!
Hvala na vremenu koje smo provele zajedno, hvala ti na plemenitosti i povjerenju koje smo dijelile. Širila si ljubav u tihosti i radosti…
Znam da i sad brineš o drugima, o svima nama, a najviše o Milutinu… Izvući ćeš ga u utorak iz škole sa drugarima, ne, ne zbog geografije, u tome je najbolji, nego, reče mi on: ,,Mara će me izvući iz škole, rođendan joj je“…
Srećan rođendan, draga Maro!
Pozdravi nam nebeski razred i našeg Dragana!
Voli te tvoja nastavnica srpskog Mirjana Nišović – navodi se u tekstu koji je nastavnica posvetila svojoj učenici.
Vida, Marina najbolja drugarica
“Mara je bila, jeste i zauvijek će ostati moja najbolja drugarica.
Bila je veoma iskrena, odana i brižna prijateljica. Ispunjena ljubavlju, gdje god da je išla, širila je sreću. Uvijek je bila tu za mene… Bila je moj razlog za osmijeh, moje rame za plakanje i moja najveća podrška. Izuzetno zrela i pametna osoba, Mara je uvijek znala šta da kaže i uradi. Uvijek sam se divila njenim slikama i crtežima, njenom talentu koji je posjedovala, piše Blic.
Marice moja, strašno mi nedostaješ i želim da znaš da ovaj rođendan, kao i svaki drugi, mislim na tebe i prisjećam se svih naših avantura i dogodovština.
Zauvijek ću pamtiti tvoj osmijeh, tvoju jedinstvenost i djetinjstvo provedeno sa tobom.
Hvala ti za svaku uljepšanu godinu, dan i minut koji si provela sa mnom…
Voli te vječno tvoja Vida.”
“Dobronamjerna, pametna, iskrena”
Drugarica Natalija, Mari
“Maru sam poznavala devet godina i za sve te godine, uvjerila sam se u to da je bila jedna dobronamjerna, pametna, iskrena i autentična osoba.
Kada god bi nam bila potrebna pomoć oko škole, bila je tu da nam je pruži. Davala je veoma korisne i dobre savjete i uvijek je rado iznosila svoje mišljenje i stavove o raznim temama. Bila je veoma zrela i na nju si mogao da se osloniš i računaš potpuno. Pamtiću je kao jednu veselu osobu, srećnu i harizmatičnu…
Iskreno se nadam da ovaj rođendan provodi znajući da mislimo na nju, da je volimo i da nam nedostaje.
17.oktobra bismo proslavljali Marin 14. rođendan. Mara je bila jedna nesebična, pametna i vrijedna djevojčica. Uvijek je sve svoje obaveze završavala na vrijeme i trudila se u svemu što je radila. Bila je uvijek tu da pomogne i uvijek je bila nasmijana. Mara je prelijepo crtala, nikada nismo vidijele da neko tako divno crta kao što je Mara umijela. Bavila se i karateom. Imala je jako dobar smisao za humor i voljela je stranu muziku. Takođe je volelja da pravi razne frizure i da se sređuje i bila je jako kreativna. Mjesto koje nas podsjeća na Maru je Karibik, jer bismo tu stalno išli sa njom poslije škole i družili se, smijali se, pričali… Naša Mara će uvijek biti u našim srcima i čuvaćemo sve naše zajedničke uspomene. Nedostaješ nam neopisivo i volimo te zauvijek.”
“Naše odjeljenje je večno”
“Draga Maro, kratko smo se družili u istom razredu, tek smo počeli stidljivo da se upoznajemo ne žureći nigde, računajući da imamo dovoljno vremena ispred sebe za sve lepe stvari koje nas čekaju u budućnosti. Surovo nam je prekinuto i oduzeto. Ali naše odjeljenje je večno i njega nam niko ne može oduzeti. Od sada, pa do beskraja, uvijek ćemo biti drugari iz VII-2” – pišu drugarice Elena i Irina iz odeljenja u OŠ “Vladislav Ribnikar”.
Marin pismeni zadatak iz srpskog, 26.5.2022.
Moje odjeljenje
“Vjerujem da je svakom djetetu polazak u školu jedno jedinstveno iskustvo koje pruža nove prilike i drugarstva. Kada je ovo odjeljenje tek bilo sklopljeno, lagala bih kada bih rekla da smo se svi slagali.
Kod nas su svake godine dolazili novi učenici zato što smo mi bili najmanje odjeljenje, i svi oni vremenom bi se uklopili tako da se niko više ne sjeća da nisu tu od početka. Kada smo krenuli u (šesti razred) peti razred, svi su nas hvalili kako smo jedno pametno, ljiepo vaspitano i mirno odjeljenje, ali sa polaskom u šesti, svi su postali živahniji. U nekim trenucima, kada bi neko prošao pored naše učionice, mogao bi da pomisli da je pored džungle prošao, ali samo mi istinito znamo šta se unutra dogodilo. Oko domaćih zadataka, školskog materijala ili nečega nejasnog, uvijek će se naći neko ko bi mogao da pomogne. U slučaju druženja, do šestog razreda nismo mogli sami da izlazimo napolje, ali kako smo krenuli, sve je teže uvući nas u kuće. Ako svi imamo vremena, dešavalo bi se da ostanemo zajedno od jutra do mraka. Kada se posvađamo, čak i najveće svađe mogu biti rješene s obzirom da nam je još uvijek svima stalo jednim do drugih.
Još uvijek se ne slažemo svi savršeno, ali zajedno smo proveli veći dio svojih života. Ovo nam je zadnja godina kada smo svi zajedno na okupu kao odjeljenje. Iako nam život stalno otvara nove prozore sa novim prilikama, dok se drugi zatvaraju sa nekim uspjehom, lijepo je znati da smo i dalje svi tu jedni za druge.”
(Odlično si odgovorila na temu. Lijepo, iskreno, sadržajno, uredno. Pazi na greške. Odličan (5) M.N.)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu