Banjaluka

Predrasude uzmiču pred logikom: Polovnu odjeću kupuju i građani s dubljim džepom (FOTO)

Radnje sa odjećom „iz druge ruke“ u posljednjih nekoliko godina su postale nezaobilazna mjesta za kupovinu mnogim Banjalučanima.

Predrasude uzmiču pred logikom: Polovnu odjeću kupuju i građani s dubljim džepom (FOTO)
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Kako vlasnici tvrde, razlozi za to su ekonomska isplativost i želja za pronalaskom nesvakidašnjih komada odjeće.

Iako je trend kupovine polovne odjeće u svijetu i evropskim zemljama doživio procvat decenijama ranije, u naše krajeve je doputovao sramežljivo, ali je s vremenom počeo rasti i privlačiti sve veći broj kupaca. Visoke cijene, a niske plate i penzije koje nerijetko kasne, navele su mnoge da se okrenu ovakvoj vrsti kupovine.

Kako tvrde vlasnici „polovnjaka“, smještenih u gradu na Vrbasu, u ovakve radnje nerijetko zalutaju i oni sa „dubljim“ džepom, u potrazi za kvalitetnom odjećom po povoljnim cijenama, a ima i onih koji, pored ekonomske isplativosti, tragaju za mogućnošću razvijanje unikatnog i kreativnog stila.

Razlozi

Različiti razlozi navode Banjalučane da kupuju u ovakvim radnjama, ali široka je lepeza i razloga zbog koji su se vlasnici opredijelili za realizaciju takve poslovne ideje. Ipak, najviše je onih koji su ljubav i želju za pronalaskom nesvakidašnjih stvari odlučili podijeliti sa svojim sugrađanima.

– Nakon dvadeset i šest godina rada u državnoj firmi ostajem bez posla, što mi je tada bilo neprihvatljivo. Međutim, kreativnost je crta koja u meni živjela godinama i samo je čekala da je ispoljim na pravi način. Tako dolazim na ideju da otvorim radnju polovne odjeće. Višedecenijsko traganje za nesvakidašnjim i unikatnim stvarima skrasilo se u radnjicu koja postoji već šest godina – priča vlasnica polovne radnje smještene u naselju Starčevica, Biljana Mrzić.

FOTO: SANJA KRASIĆ/RINGIER
FOTO: SANJA KRASIĆ/RINGIER
FOTO: SANJA KRASIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SANJA KRASIĆ/RAS SRBIJA

Kako kaže, gubitak posla kojem je posvetila više od dvije decenije života, nakon razočarenja i brige, donio je niz srećnih okolnosti – nakon malih ulaganja, naišla je na velike rezultate.

– Od samog početka sam se trudila da nabavljam kvalitetnu robu, koja je najčešće stizala iz inostranstva. Kvalitet je privukao kupce i tako je moja priča zaživjela – kazala je Mrzićeva.

Predrasude

Kako kaže, u njen „šareni ormar“, u ovih nekoliko godina rada, zavirili su i stari i mladi. Oni s „plitkim i dubljim“ džepom. Bez obzira na godine i na materijalnu situaciju, kaže ona, svi dolaze s različitim željama i očekivanjima, a predrasude, koje su nekada išle u koraku s odjećom „iz druge ruke“, polako se sele u prošlost.

– Da li je roba brendirana ili ne, mnogima nije važno, ali ima i onih kojima je to jedini kriterijum pri kupovini. Ipak, kupci najčešće biraju kvalitetne materijale, a ima i onih kojima je glavni kriterijum niska cijena. Svako postupa u skladu sa svojim mogućnostima i željama – objašnjava ona za Srpskainfo.

Pored onih koji tragaju za kvalitetnom odjećom po povoljnim cijenama, u njenu radnju povremeno navrate i mladi umjetnici, koji traže unikatnu odjeću za izvođenje predstava ili snimanje spotova. Dok govori o tome, prisjeća se i jedne anegdote.

– Grupa mladih ljudi je došla u radnju i počeli su izdvajati nekoliko komada odjeće. Dok su tako stvari bacali na hrpu, pitala sam ih po kojem kriterijumu biraju odjeću i u koje svrhe, na šta su mi odgovorili da je izdvojena odjeća namijenjena za snimanje spota. Kako je priča dalje odmicala, rekli su mi da je ideja da spale sve te stvari, zbog čega je meni bilo jako žao. Bili su to kvalitetni komadi odjeće, u čiji sam pronalazak uložila mnogo truda, ali eto, preživjela sam nekako – kroz smijeh priča Biljana Mrzić.

Opremala je, kaže, i lažne mlade.

Smijeh i lijepo raspoloženje nisu nestali, ali su, kaže ona, pomalo „zaspali“ dolaskom pandemije virusa korona.

– Korona je zaustavila mnoge korake koji su vodili ka mojoj radnji. Pored smanjenog broja kupaca, otežana je i nabavka kvalitetne odjeće. Od svih kriterijuma koji su se nekad izdvajali pri izboru odjeće u mojoj radnji, cijena je postala presudan. Prilagodila sam se situaciji, pa se tako u ponudi trenutno mogu pronaći stvari i za jednu KM – kazala je Mrzićeva.

Ideja

U radnju pažljivo osmišljenog izloga, svoju ljubav i neutaživu želju za pronalaskom neobičnih i rijetkih stvari smjestila je Monika Karan. Kako kaže, volja i pozitivna energija koje je usmjeravala u pokretanje vlastite priče učinile su da plodovi ulaganja, od samog početka, budu slatki.

– Ideja za otvaranjem ovakve radnje u mojoj glavi stoji godinama, ali nisam imala dovoljno hrabrosti da započnem svoju priču, pa sam mnogobrojne ideje ostavljala na pogrešnim mjestima. Međutim, prije skoro dvije godine sam skupila dovoljno hrabrosti i otvorila radnju koja je u potpunosti proizvod moje mašte i ljubavi prema kreativnom stvaralaštvu – kazala je ona za Srpskainfo.

FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Iako je pandemija virusa korona ubrzo „pozdravila“ njenu radnju, ističe da dobra volja i mnogo uloženog truda vode u svim bitkama s poteškoćama.

– Bude i boljih i lošijih dana, ali na kraju svakog, ja sam zadovoljna. Mada to, donekle, zavisi i od apetita osobe. Možda bi neko ovo okarakterisao kao neuspjeh, ali meni je sasvim dovoljno; mogu platiti obaveze i radnike – objasnila je ona.

“Radnja s dušom”

Cijene je, kaže, prilagodila tržištu i novonastaloj situaciji. Pored ekonomske isplativosti, kaže da se ljudi odlučuju za kupovinu u njenom šarenom kutku i zbog raznovrsnosti ponude, ali i ugodnog ambijenta u koji ulaže „dio svoje duše“.

– Slogan moje radnje je „radnja s dušom“. Trudim se da odabirom odjeće, uređenjem prostora i širenjem lijepe energije potkrijepim svaku riječ. Odjeću biram pojedinačno, kako bih ponudila lijepe i kvalitetne stvari. Trudim se da cijene prilagodim mogućnostima većine ljude, kako bi svako za sebe mogao pronaći nešto, mada nerijetko dođu i oni s dubljim džepom, koji vole platiti kvalitet po nižoj cijeni – kaže ona.

Ističe da su, do sada, u njenoj radnji za sebe pronašli odgovarajuće komade odjeće ljudi različitih godina – od sedam  do 77.

– Ali i stariji – kroz smijeh dodaje.

Dječiju robu, kaže, ne nabavlja, ali dešavalo se da i oni najmlađi pronađu za sebe poneki komad odjeće s motivima koje vole.

– Nedavno je jedna dama kupila haljinu s motivom Mikija Mausa, a nakon nekoliko dana je došla njena devetogodišnja djevojčica i kupila istu haljinu malog broja – prisjeća se ona.

Iako se, kaže, uspješno odupire predrasudama koje društvo gaji prema radnjama s odjećom „iz druge ruke“, svjesna je  da su one i dalje prisutne.

– Mislim da takve predrasude, svjesno ili nesvjesno, hrane ljudi koji drže radnje s polovnom odjećom. Ono materijalno što se uloži je zanemarivo u odnosu na ljubav i strpljenje koji su potrebni da bi takva radnja izgledala privlačno kupcima – zaključuje Monika Karan.

Ekološka osviještenost

Pored ekonomske isplativosti i šarolike ponude, Banjalučanka koju smo zatekli u jednoj od radnji polovne odjeće otkrila nam je još jedan razlog zbog kojeg se odlučuje za ovakvu vrstu kupovine.

-Konzumerizam je uzeo previše maha u današnje vrijeme, pa se to loše odražava na okolinu, ali i na džep. Konstantno rađanje novih trendova dovodi do toga da se odjeća konstantno proizvodi, a malo reciklira, pa se mnogo toga gomila i baca – navela je ona.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu