Simbol borbe. Simbol opstanka u moru tame koja se širi. Majka hrabrost. Svi koji su u grupi, kraće ili duže, znaju za Natašu Nedić. Ona je pisala o sebi, dijelila svoja najdublja osjećanja. O njoj su napisani mnogi članci. Bila je mnogima nada. Bila je! Poslije velike, mukotrpne i teške borbe u kojoj je mnogo puta uspjela da vrati i meč loptu, sada je ipak otišla na onaj drugi, svjetliji svijet. Otišla je među anđele, a ostavila je svoje male anđele da kroz njih živi i bori se. Za Natašinu borbu i u njen pomen nastavimo ono sto je ona započela! Podrži! Daruj! Nastavi Natašin niz borbe za sve koji su tu – napisala je prilikom oproštaja od nje jedna od članica.
Borba trajala godinama
Borba ove majke dva dječaka, supruge i sestre protiv neuroendokrionog karcinoma Lardž sel, trajala je godinama.
Samo jedan odsto žena u cijelom svijetu oboli od tumora ovog tipa, a dijagnoza znači da je liječenje, u najmanju ruku, otežano. Ja sam ga započela prije tri godine. U decembru 2018. godine dobila sam potpuno uredne nalaze, došlo je do odsustva bolesti – rekla je Nataša prije dvije godine.
Pet mjeseci kasnije, u maju 2019. godine ljekari za nju nisu imali dobre vijesti. Karcinom se vratio agresivnije nego prvi put.
– Pojavili su se tumori u abdomenu, jedan je težio dva kilograma, na jajniku, na oba uretera i preko 20 tumora na oba plućna krila, 2019. godine izvađen je najveći i njegove brojne metastaze iz abdomena – prisjetila se ona.
“Nama onkološkim pacijentima glave su ucijenjene”
Nataša je i tokom 2023. godine vodila veliku bitku. Na momente, činilo se, što protiv bolesti, što protiv neljudi koji su joj ostavljali pogrdne komentare i pisali statuse u kojima su pisali kako je preminula.
Njen najveći neprijatelj je bilo vrijeme, ako bi i malo zakasnila sa terapijom, prethodni efekat se poništavao i liječenje je gubilo smisao. Ipak, hrabro se borila do kraja svog života, piše Blic.
– Nama, onkološkim pacijentima, glave su bukvalno ucijenjene. Moja košta tri miliona dinara (oko 26.000 evra), a mnogo nas je. Mi stariji smo se često povlačili, zarad druge djece. Ili su drugi molili za nas. Vjerovatno bih i ja učinila isto, da mi nije moje djece. Ne borim se samo za sebe, nego i za njih. I borim se i za druge žene, majke, sestre, kćerke, prijateljice, rođake… Međutim, sve je više nas “nerješivih” slučajeva. Čuda prirode, šta li smo. Da bismo se 100 odsto rješili repova bolesti, a da porodice ne proglase bankrot, naše slike i priče su završile na sajtu Fondacije i svako je dobio svoj redni broj – rekla je ona prije dvije godine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu