Puriša je prvi film snimio 1953. godine i do posljednjeg dana je bio aktivan u kinematografiji.
U ranijim intervjuima Puriša Đorđević je isticao da zna zbog čega je doživio duboku starost.
– Imam 95 godina, a znate li zašto? Zato što sam rođen na selu i nikada nisam jeo voće. Naravno da sam pušio i na filmu radim 70 godina – govorio je ranije Đorđević.
Puriša je rođen na Đurđevdan 1924. godine u Čačku. Najpoznatiji je po svojim neprolaznim i uspešnim dugometražnim igranim filmovima „San“ (1966), „Jutro“ (1967) i „Podne“ (1968) kao svojevrsna anti-ratna trilogija.
Kao novinar počeo je rad u Politici 1946. godine. Od 1947. je radio na Filmskim novostima kao urednik, a kasnije kao režiser dokumentarnih filmova. Snimio je oko 50 kratkih i 20 dugometražnih filmova.
Njegov potpis kao režisera se nalazi na ukupno 63 djela, a kao scenarista na 70.
Objavio je tri drame, deset romana, dobio ogroman broj domaćih i međunarodnih nagrada od Venecije, preko Moskve do Rio de Žaneira.
Oženio se 1960. godine Milenom Dravić, od koje se kasnije razveo. Iz drugog braka ima kćerku Lidiju, udatu za Rašu Andrića, filmskog i pozorišnog reditelja.
O Mileni je često govorio sve najljepše i pričao da nju nikada ne može zaboraviti.
– Ljubav je vrlo važna, naročito onda kad nas ta ljubav ostavi. Dan-danas u prolazu često viđam ženu koja me je ostavila 1980. Da li vjerujete da se od tada još nisam opametio? Ali, od svih žena koje sam poznavao i koje sam volio, još uvijek jedino i najviše volim Milenu Dravić – rekao je u jednom intervjuu za Novosti.
– Najveća ljubav bila mi je Milena Dravić. Ta ljubav je 1960. prerasla u brak. U to vrijeme je bila velika zvijezda. Išli smo iz filma u film. Ali kad sam primjetio da joj smetam i da po mnogo čemu nisam čovjek za nju – prijateljski smo se razveli – ispričao je on, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu