Prema riječima filmofila popularne stranice “To su samo filmovi”, filmska industrija opet je počela da se vraća onoj iskonskoj poenti, a to je dobra priča. Priča koja će svojim sadržajem bar malo upozoriti, ukazati, pomjeriti, a možda i uticati na određene društvene probleme.
Kad smo doživjeli sve moguće i nemoguće filmske efekte, svjetla, platna, 3D, 4D, opet smo se vratili onome od čega nije trebalo ni odlaziti, a to je suština – poručila je Nevena Vržina, novinarka i članica ove grupe.
U ovom filmskom osvrtu fokus je stavila na 2019. godinu, jer nažalost, zbog pandemije virusa korona, sva snimanja predviđena za ovu godinu su trenutno obustavljena, pa se novim naslovima ne možemo uskoro nadati.
– Oni koji prate film znaju da se malo šta čekalo kao što je to bilo iščekivanje Tarantinovog „Bilo jednom u Holivudu“ i Filipsovog „Džokera“. Ovo se iščekivalo, a onda je slavu potpuno odnio „Parazit“. Riječ je o filmu Bong Džun Hoa koji je oslikavajući status suprotstavljenih porodica, pokazao činjenicu da svaku porodicu danas oblikuju represivne kapitalističke snage koje im zauzvrat oduzimaju humanist – objasnila je ona.
Ipak, kako kaže, ne smije se zanemariti briljantna igra Hoakina Finiksa u „Džokeru“, niti problematika koju ovaj film tretira, kao ni vrhunska igra Breda Pita u „Bilo jednom u Holivudu“, čime se još jednom pokazalo da nema dobrog filma bez vrhunskih glumaca.
– Dobre i kvalitetne priče nije nedostajalo ni filmovima kao što su „1917“, kroz koji nam je Sem Mendes dao jedan svježi pogled na ratnu tematiku, ili „Marriage Story“, koji je iskrena preporuka za pogledati u ovim danima zatvorenosti sa partnerima. Opet, Greta Gervig je snimila veliki film za „male žene“ upravo nazvan „Male žene“ prema istoimenom romanu koji je do sada nekoliko puta ekranizovan, a njenu ekranizaciju pohvalila je i publika i kritika – rekla je Nevena.
O filmu ipak ne možemo pričati bez spominjanja Martina Skorsezea, ili Pedra Almodovara, a ovi doajeni itekako znaju šta rade, pa iako idući već provjerenom trasom, svaki je u svom domenu uspio da ovlada i donese zamišljene priče na perfektan način. Prvi u filmu „Irac“, a drugi u filmu „Bol i slava“.
– Publika se polako ali sigurno vratila u bioskope kako bi gledala filmove domaće produkcije, koji mogu reći mnogo toga o vremenu i prostoru u kom se nalazimo. Dokaz su i „Južni vetar“, „Balkanska međa“, „Realna priča“, „Šavovi“. Naša filmska industrija ne može da se poredi sa svjetskom, ali to što je recimo makedonska „Zemlja meda“ bila nominovana u čak dvije kategorije za Oskara, dokaz je da dobra priča ma sa kog ona meridijana dolazila, i kojom kamerom bila snimana, uglavnom bude prepoznata – objasnila je.
Hoće li ovaj virus dopusiti da ove godine nastane bilo šta novo ostaje da se vidi, evidentno je da će producentski studiji itekako finansijski osjetiti posljedice cjelokupne priče.
– Nadamo da i posle korone neće biti korona, ali ovaj put ona filmska – dodaje.
Dok čekamo epilog te priče, vrijeme koristimo da se prisjetimo još nekoliko ostvarenja svakako vrijednih vaše i naše pažnje.
– Ljubitelji kriminalističkih trilera će zasigurno doći na svoje kada odgledaju “Krivicu” iz 2018. A, ukoliko ste se pitali da li je popularni “whodunit” – Nož u leđa zaista dostojan pomenutog (pod)žanra, pa vrijeme je da saznate. Mi se nismo pokajali kada smo odvojili nešto malo više od dva časa za ovu priču iz 2019. Za one koji vole napetost, ali i razumiju IT sektor, dobar izbor je i „Searching“, takođe iz 2018. godine u režiji Aniša Čagantija, a koji govori o porodici kojoj nestaje kćerka, a sve informacije koje imaju o njenom nestanku nalaze se, nigdje drugo nego u njenom laptopu – objašnjava ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu