Kazuko je sa 16 godina napustila rodnu Okinavu u potrazi za boljim životom. Put je odveo do ostrva Mikronezije, koja su tada bila pod kontrolom Japana, Australije i SAD-a. Privukao ju je japanski dio, a na jednom od ostrva njen stariji brat već je našao posao kao konobar. To je značilo da će i ona pronaći mjesto.
Sudbina se nasmiješila Kazuko kada je upoznala Šoičija Higu, koji je bio nekoliko godina stariji od nje i već imao stabilan život. Bio je upravnik male plantaže kokosa koja je pripadala kompaniji Nanjang Šinfa.
Sa početkom Drugog svjetskog rata, kompanija je širenjem u Mikroneziji nastavila da gradi utvrđenja. Anatahan, ostrvo površine samo 33 kvadratna kilometra, bilo je preplavljeno kokosovim palmama, a proizvodnja kopre – kokosove pulpe – postala je glavna aktivnost.
Kikuiciro Higa, rođak Šoičija, postavljen je za upravnika ostrva, a njegov rođak postaje njegov zamjenik. On se preselio sa suprugom na Anatahan, ne sluteći šta će se uskoro desiti.
Rat je stigao i do ovog ostrva. Japan je počeo da gubi teritorije, a Sajpan, strateško uporište, postao je meta za američke vojnike. Borbe su trajale mjesecima, a Japan je pretrpio velike gubitke. U strahu da bi Anatahan mogao postati nova bojna, radnici su napustili ostrvo, a sa njima je otišao i Šoiči, planirajući da se sklonio na Sajpan.
Kikuiciro i Kazuko su ostali na ostrvu, u potpunoj izolaciji, s malo informacija o ratnim dešavanjima. Tek povremena tutnjava aviona i brodovi na horizontu nagoveštavali su početak nečega mnogo goreg.
Bitka za Sajpan sredinom 1944. godine bila je odlučujuća. Američki vojnici iskrcali su se, a žestoke borbe otele su mnoge živote. Japan je pretrpeo gubitke, a premijer je podnio ostavku zbog prepoznate blizine poraza.
Ostrvo Anatahan nije saznalo za pad Sajpana. Posljednje informacije iz 1944. godine su bile da su Amerikanci potopili japanske brodove, a preostali mornari stigli su do Anatahana.
Na ovom malom ostrvu Kazuko je postala jedina žena među 31 muškarcem. Započela je prava borba za njenu pažnju i opstanak.
Iako su pokušavali da održe mir, 1946. godine, ubistvo Kikuicira Hige od strane Gensabura Jošina označilo je početak krvavih sukoba. Rivalstvo među muškarcima samo je eskaliralo. Jošinu je ubio Morio Čiba, koji je, na kraju, i sam stradao.
Zbog neprestane borbe za dominaciju, Kazuko je “udala” za četiri muškarca odjednom, svaki od njih poginuo u daljim sukobima. Godine su prolazile, a muškarci su ginuli pokušavajući da pobijede.
U 1950. godini, preostali mornari odlučili su da eliminacijom Kazuko okončaju krvoproliće. No, tada su Amerikanci, koji su preuzeli Anatahan, poslali izaslanike da objave da je rat završen i da je vrijeme za predaju.
Kazuko Higa se vratila u Japan, gdje je njena priča brzo postala poznata. Odbijala je da se povuče u tišinu, često pričajući novinarima o svojim iskustvima.
Žena koja je preživjela nevjerojatne i strašne događaje, preminula je sedamdesetih godina prošlog vijeka, kako piše portal “Dzen”, prenosi Stil.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu