Društvo

Priča o maloj Milici i njenim psima mnoge je potresla, a ono što se krije iza nje JOŠ JE TUŽNIJE

Najteže nam je sad. Nekako se snalazimo za hranu, odjeću i drva, pomažu nam dobri ljudi koliko mogu. Ali od kako su me odbili za socijalnu pomoć, sve je teže, priča Marica Pavlović, baka koja brine o petoro unuka, među kojima je i mala Milica, djevojčica sa psima koju često viđaju na Bežanijskom groblju i okolini i o kojoj se proteklih dana pisalo na društvenim mrežama.

Priča o maloj Milici i njenim psima mnoge je potresla, a ono što se krije iza nje JOŠ JE TUŽNIJE
FOTO: MITAR MITROVIĆ/RAS SRBIJA

Ona živi sa petoro unuka i bolesnom kćerkom u romskom naselju u blizini Bežanijskog groblja u nimalo lakim uslovima. Njih sedam živi u dvije prostorije bez kupatila i kuhinje.

Kako kaže baka Marica, struju imaju noću, vodu im cisternama povremeno dopremaju, a griju se uz pomoć jednog malog šporeta na drva. Ipak, složni su, srećni što imaju jedni druge, ali bilo bi još bolje u novom domu.

O Mariji (12), Milici (10) i Anđeli (8) Selimović, kćerkama svog sina, vodi računa od kako im je majka 2013. godine preminula.

Sa nama žive i moja kćerka, koja je težak plućni bolesnik i ne može bez kiseonika, i njene dvije kćerke Sanja (12) i Jovana (4) Vujičić. Tako da, iako nisam zvanično staratelj, brinem o svih petoro unučadi – priča Pavlovićeva, i dodaje da povremeno svrati i najstariji unuk, koji je sada već punoljetan mladić.

Kako kaže, pored velike muke i siromaštva, srećna je što može da brine o njima, a najveći uspjeh joj je što je uz pomoć Svratišta za djecu uspjela da upiše unuke u školu.

– Imam veliku pomoć Svratišta, djevojčice tamo dobiju užinu, okupaju se, vode računa o njima stvarno, a pomaže mnogo i učitelj Milan iz Osnovne škole “Ratko Mitrović”, u koju sva djeca idu. Kad god djevojčice ne odu u školu zbog bolesti, on ih obiđe, juče je bio da nam donese i drva za ogrev – priča baka Marica.

Marija, Milica, Anđela i Sanja omiljene su u kraju i u školi, pa je tako nedavno na društvenim mrežama nekolicina ljudi pokrenula akciju za pomoć ovim sestrama.

Oni koji ih poznaju kažu da su vrlo skromne, vaspitane, stidljive i vrijedne djevojčice.

Foto: Mitar Mitrović/RAS Srbije
Foto: Mitar Mitrović/RAS Srbije

– Poznajem ih, to su fina i kulturna djeca. Milica je miljenica svih nas. Kada nije u školi, viđamo je u kraju s njenih nekoliko pasa koji je slušaju bez pogovora. Ona je toliko skromna i sramežljiva da i kada joj ponudim nešto hrane, nećka se da li da uzme – kaže prodavačica jedne od cvjećara u blizini Bežanijskog groblja.

Prema riječima bake Marice, jedan od većih problema je to što djeca nisu prijavljena, pa nemaju ni zdravstvenu zaštitu. Zdravstveni karton, ipak, zbog pohađanja osnovne škole posjeduju u Domu zdravlja Novi Beograd, ali lijekove ne mogu da dobiju na recept, već ih kupuju.

– Iako teško živimo, djeca su dobri i redovni đaci, uredne su, svi ih hvale i pomažu. Komšinica iz zgrade preko puta našeg naselja često nam nudi pomoć. Molila bih, ako neko može da pomogne i preseli nas negdje gdje su bolji uslovi za život, ali samo da mi ne oduzmu djecu. Njima je bolje sa mnom nego u domu. Plašim se da Centar za socijalni rad ne dođe, zato i molim za kakvu-takvu pomoć – kaže baka Marica, i dodaje da će i sama nastaviti da se bori za svoje unuke.

Pavlovićeva je socijalnu pomoć prestala da prima prije dva mjeseca jer, kako kažu, ne mogu da je pronađu i dodaje da socijalnu pomoć od 15.000 prima samo kćerka.

– Godinu i po dana sam primala pomoć, ali sada su me odbili. Kažu da su me zvali na neki razgovor, da su mi pismenim putem poslali poziv i da se nisam pojavila iako sam rekla da ne vrijedi da me poštom obavještavaju jer poštar ovdje ne zalazi. Ostavila sam broj telefona, ali me niko nije pozvao. Ovdje nam je velika vlaga, nije dobro ni za djecu, a ni za moju bolesnu kćerku, pomoć nam je stvarno preko potrebna – priča ona.

Veliku snagu da istraje u borbi joj daju Marija, Milica i Sanja, koje su prošle godine osvojile medalje na školskom takmičenju u gimnastici.

– Ponosna sam na njih i što izrastaju u dobre ljude – kaže Marica.

I sami smo se uvjerili u to kada smo decu pitali koja im je najveća želja.

– Da se preselimo i imamo svoju sobu, ali blizu škole. Ne bih voljela da mijenjam školu, tamo nam je lijepo i volimo svoju školu – kazala je stidljivo jedna od djevojčica.

Svratište: Pomažemo koliko možemo

U Svratištu za djecu na Novom Begradu za Blic su potvrdili da su djevojčice redovni korisnici.

– Politika naše kuće je takva da pojedinačno o djeci ne govorimo zbog njihove bezbjednosti jer su u pitanju maloljetne osobe. No, djevojčicama je zaista potrebna pomoć, ali i svim drugim našim korisnicima, kojih je trenutno oko 350 – kazali su u Svratištu za djecu.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu