Jednog užasno toplog dana na pijaci, imala je otvorene sandale, zbog čega ju je religiozna policija prebila korbačem, toliko da je jedva mogla da stoji.
Horor priča počela je sa talibanskim Komitetom za promociju vrline i prevenciju poroka, što je vezalo omču obrazovanim avganistanskim ženama preko dvadeset pet godina. Sada one imaju nov košmar na pomolu: mogućnost da se američke trupe povuku iz Avganistana kao dio mirovnog dogovora sa talibanima, piše Blic.
Šest dana pregovora završilo se u subotu sa obećanjem da će se strane pomiriti. Mogućnost konkretnog progresa po pitanju mira pokrenula je talas oduševlenja i nade među Avganistancima, da bi rat od četiri decenije mogao zapravo da se završi.
Ipak, među ženama je ta nada pomiješana sa neospornim osjećanjem straha.
Talibani će započeti novi rat protiv žena
Ne želimo mir koji će pogoršati položaj žena, koji je već težak – kaže Robina Hamdard, šefica Pravnog odjeljenja Avganistanske mreže žena.
Niko ne treba da prodaje avganistanske žene kako bi okončao krvoproliće. One su sahranile suviše muževa, sinova i braće. Ali, one se plaše da mir koji ohrabruje talibane može da započne novi rat za žene i one žele da pregovarači to imaju na umu, prema Robininim riječima.
– Avganistanke takođe žele mir. Ali ne po svaku cijenu – ističe ona.
Rahima Džami, sa početka teksta, ubijeđena je da bi bilo koji mirovni dogovor koji talibanima ostavlja djelić moći znači sve gori položaj za žene.
– Tada bi ispunili sve svoje neostvarene snove i postali bi suroviji nego što su bili – tvrdi ona.
– Ne želimo da budemo žrtve mirovnog sporazuma sa talibanima – navodi Lejla Haidari, poslovna žena.
Njen posao nije bio dozvoljen pod talibanskim režimom, zbog čega je bila u u izgnanstvu u Iranu.
– Avganistanska vlada u potpunosti izgnoriše žene u mirovnom procesu – dodaje ona.
Šukrija Pajkan, još jedna članica parlamenta, bila je smijenjena sa mesta profesora univerziteta, a škola njene kćerke bila je zatvorena, što je bio slučaj sa svim ženskim školama pod talibanskom vlašću. Ona je otvorila tajnu školu kod kuće, pretvarajući se da podučava djevojčice Kuranu i oblačenju, što su bili jedini njima dozvoljeni predmeti. Samo su doktorke smjele da rade, ali pod uslovom da imaju muškog rođaka pored sebe.
– Mi smo u ratnom stanju četrdeset godina i svima je dosta borbe, ali mir ne treba da se sklopi pod cijenom gubitka prava za žene – tvrdi ona.
Prošle nedjelje na mirovnim pregovorima u Dohi nije prisustvovao niko iz vlade Avganistana, muškarac ili žena.
Američki zvaničnici se nadaju da će uspjeti da nagovore talibane da sjednu za pregovarački sto sa avganistanskim zvaničnicima, što su do sada odbijali i problemi kao što su ustav, koji garantuje prava ženama, našli bi se tada na dnevnom redu.
Rajan Kroker, bivši američki ambasador u Avganistanu, zabrinut je zbog povlačenja trupa i smatra da će to imati dalekosežne posljedice, bez obzira na buduću ulogu talibana.
– Ono što me zaista brine jeste šta će biti sa ženama i djevojčicama? Mizoginija u Avganistanu je starija od talibana. Bez jake ruke SAD ovde, ne piše im se dobro. Mogu da im čine šta žele, nakon što mi odemo – navodi on.
Mnoge Avganistanke imaju problema i bez talibana. Tri zvaničnika ženske Fudbalske organizacije optužena su za seksualno i mentalno zlostavljanje prije dva mjeseca i još niko nije uhapšen.
Godine 2015, studentkinju Islamskih nauka ubila je mafija, a policija nije mrdnula malim prstom. Sigurne kuće za žene žrtve porodičnog nasilja nalaze se pod pritiskom vlade i društva da prekinu sa radom.
Zatvaraju se i restorani koje drže žene.
– Kada smo čule da se američke trupe povlače za osamnaest mjeseci, ostale smo u strahu šta ćemo tada? Ljudi već misle da smo loše – kaže Kuardija Azarnuš, plesačica, čija je umjetnost sankcionisana kulturnim konzervativizmom prethodnih godina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu