Društvo

Primjer da se u Srpskoj može živjeti od poljoprivrede: Međaše ne bi mijenjali ni za Evropu

Pantelija Jovanović Cake iz semberskog sela Međaši ostao je na imanju svoga oca kako bi nastavio da radi što su njegovi preci započeli.

Primjer da se u Srpskoj može živjeti od poljoprivrede: Međaše ne bi mijenjali ni za Evropu
FOTO: SLADJANA R MRKONJIĆ/RAS SRBIJA

Za Srpskuinfo priča da obrađuje 90 dunuma svoje zemlje i još 180 dunuma koje uzima u zakup. Navodi da uveliko traju poljoprivredni radovi i da se ne žali, jer od poljoprivrede može lijepo da živi. U poslu mu pomaže sin Marko (20), koji planira da ostane na selu kako bi se bavio poljoprivredom.

Sijem kukuruz, pšenicu i djetelinu. Imam više od 30 goveda i namjeravam da povećam broj grla. Planiram da gradim i moderniju štalu od ove što trenutno imam, jer imamo sada neku sigurnost u proizvodnji mlijeka. Imamo premije i druge podsticaje za pšenicu i soju – kaže Pantelija.

Navodi da mu je poljoprivreda jedini izvor prihoda, da dosta radi i ulaže. Kaže da stalno nešto gradi i kupuje mehanizaciju.

– Imam amazoni mašinu za direktnu sjetvu kao što ima Poljoprivredno dobro „Semberija”. Kombajn adapter sam platio 20.000 evra, dok imam samohodni berač, četiri traktora, utovarivač za đubre, prikolicu za stajnjak od 20 tona, grablje, plugove, prevrtače… Ne može se danas bez mehanizacije ništa i svake godine nabavim nešto novo – kaže ovaj domaćin.

Foto Slađana R. Mrkonjić/RAS Srbija
Foto Slađana R. Mrkonjić/RAS Srbija
Pantelija Jovanović Cake

Od malih nogu sa Pantelijom na imanju radi njegov sin Marko (20), koji kaže da ima mogućnost da ode živjeti u inostranstvo, ali da o tome i ne razmišlja. Navodi da je ocu desna ruka za sve poslove.

– Pripremamo zemljište za sjetvu. Ja idem ispred njega, a on ide za mnom pa sije. Onda opet ja radim dubinsko prskanje. U junu krećemo da radimo sa tifonom i sve do kraja avgusta nosim cjevi i pomažem oko sistema za navodnjavanje. Nije mi ništa teško. Naučio sam mnogo, a ima još mnogo tek da naučim – kaže Marko.

Dodaje da je malo momaka, koji hoće da rade poljoprivredu. Priča da ima sestru Vladanku koja je student četvrte godine prava u Novom Sadu.

Majka Biljana Jovanović kaže da je ponosna na svoju djecu. Navodi da njen radni dan počinje veoma rano, sve stigne te smatra da je mnogo lakše ženama na selu.

– Ne radim teže poslove, ali kuća i okućnica su na mojim plećima. Treba pripremiti obroke, oprati i opeglati. Muzem krave i sadim baštu, te ako se dobro organizujete sve se može postići. Pogotovo sada kada svaka kuća na selu ima iste uslove, kao i bilo koja u gradu – kaže Biljana.

Istovremeno, Pantelija kaže da i pored mnogo posla pronađe vrijemena i za uživanje u omiljenom hobiju. Navodi da je ljubitelj motora i da dosta putuje.

– Petnaestak puta godišnje odem u Njemačku, Francusku, Austriju, Belgiju i Holandiju. Kada je ružno vrijeme po kojem se ne može raditi u polju, organizujem se sa drugovima i putujem – priča Pantelija. Kaže da je na putovanjima upoznao kako žive poljoprivrednici u Evropi i da se nikada ne bi mijenjao s njima.

– Imaju bolje subvenciju, veću podršku države, ali su i svi pod nekim hipotekama i kreditima. Dođu, pa kad vide šta mi imamo, nikako da se načude kako radimo i živimo – zaključuje Pantelija.

Nastavlja stopama oca

Od sedam kuća Jovanovića u selu Pantelija je jedini ostao na imanju svoga oca kako bi nastavio ono što su njegovi preci započeli.

I radi to uspješno, zajedno sa sinom Markom, koji će, kako kaže, nastaviti da radi i unapređuje imanje kako je to i njegov otac radio.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu