Pobjeda opozicionih kandidata za gradonačelnike Banjaluke i Bijeljine, afera „Kiseonik“, bizarni „fotosešn“ bivšeg SNSD-ovog gradonačelnika Prijedora, hapšenja zbog korona profiterstva, prevara za prevarom, skandal za skandalom, predstavljali su siguran znak da su se vladajuća stranka i koalicija razvalili u dekadenciji, „napenalili“ opoziciji, te da je smjena vlasti, maltene, logičan slijed stvari.
A onda, kao i bezbroj puta prethodnih godina, takozvani opozicionari, posebno oni iz SDS, počeli su da čine sve kako bi ponovo izgubili na izborima.
Umjesto da građanima pričaju o konkretnim stvarima koje će napraviti kada dođu na vlast, ponude nadu u bolje sutra, pokažu izlaz iz bijede i siromaštva, lični obračun sa Miloradom Dodikom, reakcija na svaku njegovu izjavu, pametnu ili glupu, i dalje su glavna izborna strategija vajnih opozicionara.
Ovog puta, Ognjen Tadić nije razbijao čaše u televizijskoj emisiji niti je Mladen Bosić, kao tadašnji dugogodišnji šef najveće opozicione stranke, upadljivo izbjegavao da izađe na izbornu „crtu“ bilo kome od vladajućih.
Nerazumno odlaganje izbora zajedničkih kandidata, koji bi u oktobru, kako je najavljivano, trebalo da „pometu Dodika, SNSD i njihove priljepke u komadu“, pretvorilo se u otužnu sapunicu čiji se kraj, kao ni svojevremeno u kultnoj „Santa Barbari“, još ne nazire.
Kao što neko pametan primjeti, SNSD i njegov lider se, praktično, svakodnevno nalaze u izbornoj kampanji. Može im se. I tako već godinama. Gotovo identično kao Aleksandar Vučić i SNS u Srbiji. Zbog toga je svaki proćerdani sat, a ne dan, nepovratno izgubljen za nade opozicionih kandidata. Od indijanskog prizivanja kiše i tvrdoglavog vjerovanja u to da će neko sa strane konačno doći i „skloniti“ Dodika, iskustvo je pokazalo, nema mnogo vajde. Al’ šta da se radi?
Što bi rekao pokojni pjesnik i panonski mornar, „neko je rođen da šeni“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu