O teškom oporavku, danima neizvjesnosti, ali i majčinstvu koje je došlo nakon teških dana Sandra je otvorila dušu.
– Super sam, otkako sam se ostvarila kao majka jako sam srećna. To je moja nova životna uloga i uživam.
Sandra je otkrila i da joj roditelji dosta pomažu.
– Hvala puno mojima što mi pomažu, baš imam veliku podršku. Mama mi je najviše zastupljena tu, ona je mlada, ima 50 godina. Ostavim ga kod bake i deke i imam pomoć, zato što ovaj posao stvarno zahtjeva moj teren.
Kako kaže, teško joj pada kada se odvaja od bebe zbog posla.
– Jako teško mi pada. Kad god nisam kući, uzmem telefon i čačkam da gledam njegove slike i kako mi se smije. Dio mene je sa njim. Zovem majku da vidim da li je jeo, da li je spavao, bio dobar. Mama mi kaže samo da uživam, kao da sam tu.
Na pitanje kako se oporavila nakon nesreće koju si doživela padom sa kvada, odgovorila je:
– Teško pitanje, naježila sam se. To su najteži trenuci koje čovjek može da prođe. Ako nisi jak u glavi i nemaš podršku porodice, ništa. Oni su mene kupali, oblačili, obuvali, totalno sam bila nepokretna. Ključna kost, butna kost, karlica, ne možeš ni sa hodalicom da ideš. Baš sam se namučila, rekli su mi i ko zna da li ću prohodati. Da nisam bila atletičarka deset godina, vjerovatno ne bih. Mišić je zapamtio, sport je nešto što je na mene ostavilo veliki trag. Poslije toga sam zatrudnela i hvala ljudima koji su mi na Banjici pomogli i operisali me. Prohodala sam na Krstovdan – piše Grand.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu