Naime, majka tenisera Novaka Đokovića se nekada prezivala Žagar i njena porodica potiče iz Hrvatske.
Otac Dijane Đoković je jednom prilikom progovorio o svom porijeklu.
– Po nacionalnosti sam Hrvat, rođen sam u Vinkovcima. Moja bivša supruga, Novakova baba, takođe je rođena u istom mjestu. Tamo smo se i upoznali. Bili smo oficiri koji su došli na službu. Ja sam došao u Beograd, a ona je još pohađala školu, pa smo se poslije, kad mi se pridružila, vjenčali. Tako se rodila Dijana, pa Sanda – rekao je Zdenko Žagar za Novu i dodao:
– Normalno je da će biti više priklonjen Srbima i ja nemam ništa protiv toga. Ne bi bolje prošao u životu ni da se predstavlja kao Hrvat. Ni to niko ne bi prihvatio. Isto bi ga svojatali. Prije nekoliko mjeseci zvala me je jedna rođaka koja živi u Vinkovcima da me pita gdje je Dijana rođena. Znači, u Hrvatskoj se raspravlja o tome – pričao je Zdenko.
“Nisam bila krštena u katoličkoj crkvi, ali porijeklo vučem”
Dijana je ranije pričala kako je donijela odluku da se krsti u pravoslavnoj crkvi. Dijana je krštena i danas nosi i staro srpsko ime Milica.
– Moji roditelji jesu katolici, ali su ih partija i komunizam vaspitavali. Izjašnjavali su se kao Jugosloveni. Mene nisu učili odmalena da ja vjerujem u Boga, niti smo slavili Uskrs ili Božić. Onda to nisam mogla ni na svoju djecu da prenesem, jer ni ja nisam imala, biću iskrena. U Srđanovoj porodici opet nisu isto bili kršteni, jer nisu smjeli – kaže Dijane i dodaje da su po želji Srđanove mame organizovali zajedničko krštenje.
– Pokojna Srđanova majka Stanka, koja je imala jako tešku bolest – rak kostiju, pred kraj života je rekla da bi voljela da krsti djecu prije nego što umre. I ja sam se pitala kako da se krstim, kada su moji porijeklom katolici. Nisam bila krštena u katoličkoj crkvi, ali porijeklo vučem, iako sam odrasla i živim u Srbiji cijeli život – objašnjava.
– Međutim, što su oni mene više pritiskali, ja sam bila sve dalje od te odluke, e onda su me pustili. Kada sam rodila Marka, e tada se u meni nešto samo preokrenulo. I rekla sam: “Da, ja želim da se krstim i želim da krstim moju djecu“. I tako smo odlučili da se svi krstimo u maju 1992. u Žiči i to u staroj crkvi – rekla je.
– U jednom momentu mi prilazi sveštenik i sad ja treba da kažem svoje ime. Kada sam izgovorila Dijana, on me onako pogleda i kaže ne može, nije pravoslavno, već rimokatoličko. Vrtio se tri kruga oko oltara i vrati se i pita šta da radimo. Opet se prošetao tri kruga oko oltara i ja se sjetim da kod katolika postoji kršteno i građansko ime. I kažem mu mogu li da zadržim moje ime, volim ga, a vi meni dajte crkveno ime. I on pristane – ispričala je Dijana Đoković, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu