Na bezvremeno putovanje Snežana Radojičić uputila se 2011. godine, kada je shvatila da nije ostvarila svoj životni san: da živi od pisanja i bude “izvan svih sistema”. Od tog trenutka su sloboda kretanja, ljepota u fluidnosti vremena, fleksibilnost u mijenjanju planova, neprestano učenje i nezavisnost dio njenog nomadskog života.
Putovanje sam započela u Bratislavi, odakle sam otišla do Šangaja, gdje sam stigla sredinom 2012. a potom se spustila na jug do Kambodže. Obišla sam oko 40 zemalja u Evropi, Aziji i Okeaniji, ali omiljena mi je Japan, planeta Japan, kako volim da kažem, jer je ta zemlja različita od svih drugih, kao posebna planeta – priča za “Blic” Snežana Radojičić.
Koliko će gdje ostati, ova profesorka književnosti po obrazovanju određuje prema viznom režimu, cijeni hrane, pa i godišnjem dobu.
– U mnogim zemljama ostajem duže nego što sam namjeravala, jer mi se dopadnu. Tako je bilo sa Japanom: plan je bio da vozim tri mjeseca, koliko dopušta bezvizni režim, ali mi se zemlja toliko dopala da sam odlučila da produžim ostanak na još tri mjeseca. A pošto je Japan veoma skup, pa sam potrošila sve što sam imala, nakon šest mjeseci sam opet morala da promijenim planove i da odem u Kinu. Tamo sam radila kao nastavnik jezika da bih zaradila za dalje putovanje – priča nomadkinja.
Za nju nema pripreme pred put jer je, kako kaže, “na neprekidnom putovanju”, a bicikl joj je sredstvo za lakše ostvarivanje slobode.
– Prednost bicikla je što ste dovoljno brzi da prelazite velike razdaljine, a opet dovoljno spori da svakom koga sretnete možete da poželite dobar dan. Pristuni ste u svijetu, ne odvajaju vas stakla, osjećate sve senzacije: taktilne, olfaktivne, zvučne, vizuelne. Mudri ljudi rekli su da je bitno putovanje, a ne stizanje na cilj. Bicikl vam to omogućava, da budete prisutni u trenutku sadašnjem, jer je važno sve ono što se dogodi između tačke A i tačke B, a to je putovanje – objašnjava Snežana.
Azija joj je, kaže, omiljeni kontinent, a Istok ju je naučio strpljivosti, relativnosti svega, pomogao joj da bude tolerantnija i da pojmi koncept mnogoljudnosti i kolektivizma. Azija je šarolika u kulturološkom, religijskom, pa i civilizacijskom smislu. Snežana se zato uputila i u Sjevernu Koreju.
– Putovanje Sjevernom Korejom, najizolovanijom zemljom na svijetu, posebno je iskustvo. Tamo se može otići samo organizovano, preko agencije, i sve vrijeme imate pratnju dva vodiča bez kojih slobodno možete da se krećete samo u hotelu. Mnogo toga što vjerujemo o Koreji je zapravo stereotip, ili je u stvarnosti drugačije, bolje, ali mnogo toga je gore nego što se obično misli – priča neumorna avanturistkinja za Blic.
Ne može se suditi o Sjevernoj Koreji iz pozicije u kojoj ta zemlja i ljudi nisu, kaže ona, jer oni pristup stranim medijima i internetu nikad nisu imali, pa ne znaju za drugačije.
– Ne znam da li su ljudi zadovoljni, to vam niko ne može reći, jer nemate kontakt sa njima, a i ako imate, to je kratko, koliko da ih pozdravite. Ne znam ni da li se osjećaju odsječenim od ostatka svijeta, jer da biste se osjećali odsječenima, morate prvo imati pristup nečemu koji će vam biti uskraćen – ističe nomadkinja.
Ona dodaje da se zapravo stranci u Sjevernoj Koreji osjećaju uskraćenima jer, kako objašnjava, ako ne znate da postoji život bez svih zabrana, onda njih doživljavate kao pravila i uređenost, kao nešto normalno.
U Sjevernoj Koreji su zabranjeni komunikacija između turista i Korejaca, ali i kupovina automobila, fotografisanje, farmerke, “Mekdonalds” i “koka-kola”… Zakon nalaže i da svi moraju imati istu frizuru.
Međutim, pored svih tih zabrana, u specifičnoj kulturi, ova spisateljka je vidjela nešto izuzetno što ju je inspirisalo da napiše još jednu knjigu. Da bi bolje spoznala Sjevernu Koreju, Snežana je pokušala da stvari sagleda iz pozicije naroda te zemlje.
– Pisanje o svemu što sam tamo doživjela pomoglo je i meni da se bolje odredim prema prošlosti i vremenu u kom sam odrasla, vremenu Jugoslavije, prema idealima u koje sam vjerovala, prema idealizovanju cijelog doba – priča Snežana.
Važne stvari koje je naučila tokom višegodišnjeg putovanja je, kaže, da će sve proći, da sve što možeš da uradiš uradiš odmah, jer vjerovatno neće biti druge prilike, da nema garancije ni za šta.
Kao najvažnije izdvaja to što je naučila da “kaže da” svakoj mogućnosti koja ne ugrožava ni nju ni druge i da se otvori prema svijetu i ljudima, te da je “svijet je neuporedivo ljepše i bolje mjesto nego što ga mediji predstavljaju”.
Putuje i živi od pisanja
– U nekim zemljama ostajem duže da bih napisala knjigu, pošto se finansiram od prodaje knjiga. Tada ostanem od dva mjeseca do pola godine na jednom mjestu, u nekom jeftinom smještaju. Kad završim knjigu, vratim se u Srbiju na dva, tri mjeseca, promovišem knjigu u cijelom regionu, na tribinama koje organizujem u Srbiji, Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori, a zatim se vratim gdje sam stala i nastavim dalje – kaže Snezana Radojičić.
Knjiga o Sjevernoj Koreji zakazana je za 7. oktobar od 20 sati u “Akademiji 28”. Ako se njena nova knjiga bude dobro prodavala, Snežanin plan je da pređe u Latinsku Ameriku i započne višegodišnje putovanje od Patagonije do Aljaske, što je oko 40.000 kilometara.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu